SAD se puno više plaše nekontrolirane eskalacije s Rusijom nego s Iranom

Nenuklearni Iran nije u stanju egzistencijalno ugroziti SAD kao što bi mogla nuklearno naoružana Rusija.

Politico je citirao višeg pomoćnika Senata i dva izvora u Bidenovoj administraciji koji su u srijedu izvijestili da se SAD mnogo više plaše nekontrolirane eskalacije s Rusijom nego s Iranom zbog nuklearnih sposobnosti Rusije. Kao dokaz tome, SAD nema dvojbe oko obaranja iranskih projektila lansiranih protiv Izraela, ali neće razmatrati obaranje ruskih projektila lansiranih protiv Ukrajine, što je uznemirilo Zelenskog i neke njegove sunarodnjake koji se stoga osjećaju drugorazrednim saveznicima.

Razlika između Rusije/Ukrajine i Irana/Izraela u tom pogledu objašnjava drugačiji pristup SAD-a prema svakom paru. Kao što je prošlog mjeseca objašnjeno u ovoj analizi o tome zašto je “Putin eksplicitno potvrdio ono što je već bilo samorazumljivo u vezi s ruskom nuklearnom doktrinom“, razmjerno pragmatičniji kreatori politike koji još uvijek imaju posljednju riječ u Rusiji i SAD-u do sada su uspjeli izbjeći nekontroliran slijed eskalacije koji njihovi suparnici žele. Evo kako su to učinili:

“Razmjerno pragmatičniji suparnici [američkih jastrebova] koji još uvijek odlučuju, uvijek signaliziraju svoje eskalacijske namjere daleko unaprijed kako bi se Rusija mogla pripremiti i tako bila manja vjerojatnost da će ‘pretjerati’ na neki način koji bi riskirao Treći svjetski rat. Isto tako, Rusija se nastavlja suzdržavati od repliciranja američke kampanje ‘šoka i strahopoštovanja’ kako bi smanjila vjerojatnost da će Zapad ‘pretjerati’ izravnim miješanjem u sukob kako bi spasio njihov geopolitički projekt i tako riskirao Treći svjetski rat.

Može se samo nagađati je li do te međuigre odgovorna stalna vojna, obavještajna i diplomatska birokracija (‘duboka država’) svake od njih koja se sama ponaša odgovorno s obzirom na golemost onoga što je u igri ili je to rezultat ‘džentlmenskog sporazuma’. Kakva god istina bila, gore navedeni model objašnjava neočekivane poteze ili nedostatak istih od svakoga, pri čemu SAD shodno tome telegrafira svoje eskalacijske namjere, a Rusija nikad ozbiljno ne eskalira na isti način.”

Ne postoji ekvivalentna ravnoteža nuklearne moći između SAD-a i Irana. Najviše što Iran može učiniti je pokrenuti zasićene napade na američke baze u regiji, a ne egzistencijalno prijetiti kao što to može Rusija. Ako iranska potencijalna odmazda na očekivani napad Izraela ošteti ili ubije neke od gotovo 100-članog tima koji upravlja američkim THAAD-om u samoproglašenoj židovskoj državi, tada bi SAD mogao ili preuzeti udarac, ili uzvratiti protiv skupina otpora povezanih s Iranom u regiji, ili udariti na Islamsku Republiku.

Bez obzira na sve što bi se moglo dogoditi, nenuklearni Iran nije u stanju egzistencijalno ugroziti SAD kao što bi nuklearno naoružana Rusija mogla ako bi potonja uzvratila na presretanje njezinih projektila pogađajući ciljeve unutar NATO-a, što bi lako moglo katalizirati mogući apokaliptični niz eskalacije. Istini za volju, doista postoje neki američki jastrebovi koji žele riskirati taj scenarij i gore spomenuti razmjerno manje posljedičan scenarij u Zapadnoj Aziji, ali njihovi pragmatičniji suparnici ih još uvijek mogu zaustaviti za sada.

Izvor.