Putin je eksplicitno potvrdio ono što je već bilo samorazumljivo o ruskoj nuklearnoj doktrini

Rusija je zabrinuta da bi utjecaj jastrebovih snaga unutar američke “duboke države” mogao rasti i da bi protiv nje u konačnici mogao dovesti do konvencionalnog napada velikih razmjera, uključujući preko Ukrajine, od čega se Rusija nada odvratiti podsjećajući ih da bi ovo rezultiralo trećim svjetskim ratom.

Galama oko ažurirane ruske nuklearne doktrine je neumjesna jer sve što je Putin učinio bilo je eksplicitna potvrda onoga što je već samo po sebi jasno svim ozbiljnim promatračima. Nitko nije trebao pomisliti da Rusija neće razmotriti nuklearni odgovor na bilo kakav nadmoćni nenuklearni napad protiv nje ili njezinog zajedničkog obrambenog saveznika Bjelorusije, niti da će previdjeti one koji su sudjelovali u takvoj provokaciji putem posrednika. Evo što je Putin točno rekao Vijeću sigurnosti tijekom njihovog posljednjeg sastanka u srijedu:

“Želio bih vam posebno skrenuti pozornost na sljedeće. Ažurirana verzija dokumenta trebala bi smatrati agresiju na Rusiju iz bilo koje nenuklearne države, ali koja uključuje ili je podržava bilo koja nuklearna država, kao njihov zajednički napad na Rusku Federaciju. Također jasno navodi uvjete za prijelaz Rusije na uporabu nuklearnog oružja.

Razmotrit ćemo takvu mogućnost kada dobijemo pouzdanu informaciju o masovnom lansiranju zračno-svemirskog napadačkog oružja i njegovom prelasku naše državne granice. Mislim na strateške i taktičke zrakoplove, krstareće rakete, bespilotne letjelice, hipersonične i druge letjelice.

Zadržavamo pravo uporabe nuklearnog oružja u slučaju agresije na Rusiju i Bjelorusiju kao članice Unije. Sva ta pitanja dogovorena su s bjeloruskom stranom i predsjednikom Bjelorusije. Uključujući i slučaj kada neprijatelj, koristeći konvencionalno oružje, stvara kritičnu prijetnju našem suverenitetu.”

A evo i nekoliko osnovnih informacija koje treba pregledati prije nego što analizirate što to sve znači:

* 19. kolovoza: “Zašto bi Ukrajina željela da Rusija upotrijebi nuklearno oružje?”

* 21. kolovoza: “Ne očekujte radikalan odgovor Rusije na umiješanost SAD-a u ukrajinsku invaziju na Kursk”

* 12. rujna: “Korybko Karaganovu: Ruska nuklearna doktrina ne bi se trebala primjenjivati ​​na bilo kakvo teritorijalno zadiranje”

* 15. rujna: “Rusija i Zapad uključeni su u političku koreografiju oko ukrajinske upotrebe dalekometnog oružja”

* 15. rujna: “Što bi se doista postiglo korištenjem nuklearnog oružja Rusije u Ukrajini u ovom trenutku?”

* 18. rujna: “”Rat iscrpljivanja’ bio je improviziran, a ne ruski plan cijelo vrijeme ”

* 21. rujna: “Lavrov je objasnio što se Rusija nada postići govoreći o svojim crvenim linijama”

* 24. rujna: “Rusija je prekorila Jastrebove potvrdivši da neće testirati nuklearne bombe osim ako to prije ne učine SAD”

Gornje će sada biti sažeto radi lakšeg čitatelja.

Rusija nema razloga prva upotrijebiti nuklearno oružje u Ukrajini budući da sve svoje ciljeve u ovom improviziranom “ratu iscrpljivanja” može ostvariti konvencionalnim sredstvima. Prelaskom tog praga riskira se gubitak potpore bliskih kineskih i indijskih trgovinskih partnera, što Ukrajina želi. Rusija također neće izvesti prvi nuklearni udar protiv NATO-a za razliku od onoga što su neki nagađali. Putin je ostao smiren tijekom svake eskalacije Zapada i nastavlja činiti sve da izbjegne Treći svjetski rat.

Bez obzira na to koliko negativno neki na Zapadu mogu gledati na njegovu suzdržanost, kao što je krivo shvaćajući je kao slabost, njihovi glavni donositelji odluka ipak znaju bolje nego prijeći rusku krajnju crvenu liniju pokretanja izravnog napada na nju i/ili Bjelorusiju ili napad velikih razmjera protiv njih preko njihovog ukrajinskog proxyja. Prvi scenarij uopće ne dolazi u obzir, dok se o drugom otvoreno raspravlja među nekim zapadnjacima usred rasprave o tome da se Ukrajini dopusti korištenje njihovog dalekometnog oružja.

Nekoliko dalekometnih napada uz podršku NATO-a, ali predvođenih Ukrajinom, sigurno bi predstavljalo eskalaciju, ali oni ne bi prešli gore spomenute krajnje crvene linije Rusije. Međutim, problem je u tome što su se neki zapadnjaci uvjerili da je Rusija doista toliko slaba da ne bi razmatrala nuklearni odgovor u scenariju velikih napada na nju. To je jastrebova frakcija zapadne elite prema kojoj je njegova poruka usmjerena jer se boji da bi njihov utjecaj mogao rasti.

Njihovi razmjerno pragmatičniji suparnici koji još uvijek odlučuju uvijek daleko unaprijed signaliziraju svoje eskalacijske namjere kako bi se Rusija mogla pripremiti i time bila manja vjerojatnost da će “pretjerati” na neki način koji riskira Treći svjetski rat. Isto tako, Rusija se nastavlja suzdržavati od repliciranja američke kampanje “šoka i strahopoštovanja” kako bi smanjila vjerojatnost da će Zapad “pretjerati” izravnim miješanjem u sukob kako bi spasio njihov geopolitički projekt i tako riskirao Treći svjetski rat.

Može se samo nagađati je li ova međuigra posljedica stalne vojne, obavještajne i diplomatske birokracije (“duboke države”) koja se sama ponaša odgovorno s obzirom na golemost onoga što je u pitanju ili je to rezultat “džentlmenskog sporazuma”. Kakva god istina bila, gore navedeni model objašnjava neočekivane poteze ili nedostatak istih od svakoga, pri čemu SAD shodno tome telegrafira svoje eskalacijske namjere, a Rusija nikada ozbiljno ne eskalira na isti način.

Međutim, Rusija osjeća da bi se ravnoteža utjecaja između ovih frakcija unutar američke “duboke države” mogla pomaknuti s relativno pragmatične na njihove više jastrebarske suparnike, što objašnjava zašto je Putin osjetio potrebu eksplicitno potvrditi ono što je već bilo samo po sebi razumljivo o nuklearnoj doktrini svoje zemlje. Jedno od objašnjenja je da američki vladajući liberalni globalisti žele izazvati kubansku krizu prije moguće druge inauguracije Trumpa kako bi sabotirali njegovo obećanje da će posredovati u mirovnom sporazumu.

Drugi, koji se međusobno ne isključuje, jest da čak i relativno pragmatična frakcija počinje misliti da je Rusija slaba i stoga je malo vjerojatno da će eskalirati ako SAD pokrene veliki udar protiv nje i/ili Bjelorusije posredstvom Ukrajine. Po njihovom mišljenju, to bi moglo natjerati Rusiju na jednostrane ustupke u zamjenu za mir, koji bi mogli poprimiti oblik povlačenja s dijela teritorija na koji su Ukrajinci polagali pravo i nad kojim se toliko borila za kontrolu od veljače 2022.

Putin doista ne želi riskirati da učini bilo što što bi nenamjerno moglo dovesti do Trećeg svjetskog rata, stoga je do sada odbijao recipročnu eskalaciju svaki put kada to Zapad učini, a da ne spominjemo kad god su oni i njihov ukrajinski opunomoćenik prešli ranije ruske crvene linije. Unatoč tome, on također ne želi da Rusija izgubi svoj suverenitet ako je Zapad ucjenjuje u tu svrhu iskorištavanjem tih zabrinutosti kako bi je prisilio na beskrajni niz jednostranih ustupaka, ergo zašto je odobrio specijalnu operaciju.  

Stoga je shvatio da je vrijeme da eksplicitno potvrdi ono što je već bilo samorazumljivo o ruskoj nuklearnoj doktrini kako bi odvratio jastrebove američke “duboke države” od pokretanja napada velikih razmjera na njegovu zemlju i/ili Bjelorusiju posredstvom Ukrajine. Ovisno o tome koliko ozbiljno može biti, Rusija bi mogla razmisliti o odgovoru nuklearnim oružjem protiv Ukrajine i/ili čak nekih zemalja NATO-a, uključujući i prije nego što se utvrdi šteta nakon “primanja pouzdanih informacija o masovnom lansiranju”.

Još jednom, nitko nije smio pomisliti da Rusija neće razmotriti nuklearni odgovor na takav scenarij, niti da će previdjeti one koji su u njemu sudjelovali. Samo zato što to ranije nije bilo eksplicitno artikulirano u doktrini ne znači da bi Putin bio prisiljen to isključiti. Nijedan vođa nikada ne bi dopustio da im ruke budu tako vezane. Svi to znaju, ali američke jastrebove ipak treba podsjetiti na to za slučaj da su postali toliko u zabludi da misle da bi mogli izvesti takav napad nekažnjeno.

Izvor.