Korybko Karaganovu: Ruska nuklearna doktrina ne bi se trebala primjenjivati ​​ni na kakvo teritorijalno zadiranje

Njegov prijedlog je dobronamjeran, ali loš iz razloga koji će biti objašnjeni.

Ugledni ruski intelektualac Sergey Karaganov, koji je počasni predsjednik utjecajnog ruskog Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku, a također je i akademski supervizor na Visokoj ekonomskoj školi za međunarodnu ekonomiju i vanjske poslove, ponovno govori o nuklearkama. Dospio je na globalne naslovnice prošle godine nakon što je predložio prvi nuklearni napad na Europu, na što je ovdje odgovoreno, a upravo je dao intervju za Kommersant o ažuriranju ruske nuklearne doktrine.

Iako je prethodni odgovor (hiperveza iznad) podržavao ovaj prijedlog u to vrijeme, nakon daljnjeg razmišljanja, jasno je da to neće odvratiti Zapad iz razloga koji će sada biti objašnjeni. Sadašnja doktrina nabraja četiri scenarija u kojima se mogu koristiti nuklearne bombe, a koji uključuju prijetnje opstojnosti države i konvencionalnu agresiju velikih razmjera. Karaganov vjeruje da ih treba upotrijebiti “u slučaju bilo kakvog zadiranja u naš teritorij i naše građane” kao znak kimanja ukrajinskoj invaziji na Kursk.

Iako će sigurno imati svoj udio pristaša među jastrebovima kod kuće i najstrastvenijim pristašama Rusije u inozemstvu, svi oni previđaju nekoliko “nezgodnih činjenica”. Prvo, svako zadiranje u ruski teritorij može se opisati kao prijetnja postojanju države ako vrhovni zapovjednik doista želi upotrijebiti nuklearne bombe kao odgovor, ali sadašnji vrhovni zapovjednik neće pribjeći radikalnim mjerama kao što je ovdje objašnjeno. Uglavnom, Putin je naporno radio kako bi pogrešnim proračunom izbjegao Treći svjetski rat i ni sada neće biti nemaran.

Druga točka je da su gore spomenuti izračuni već na snazi ​​s razlogom, bez obzira na to što netko misli o tome budući da je bacanje nuklearnih bombi kao odgovor na ono što vlada službeno smatra terorističkim činom u Kursku krajnje neproporcionalno. I ne samo to, već bi to sugeriralo da Rusija ne može konvencionalno odgovoriti na teritorijalne upade zbog pretpostavljene slabosti, što nije slučaj s obzirom na to da je upravo pokrenula protuofenzivu kako bi istjerala Ukrajinu iz te regije.  

Treće, čak i da je doktrina promijenjena u skladu s Karaganovljevom vizijom, malo je vjerojatno da će odrediti ciljeve i razmjere ruskog nuklearnog odgovora jer se točne okolnosti ne mogu unaprijed znati. Ako su donositelji odluka zakonski prisiljeni revidiranom doktrinom koristiti nuklearne bombe bez obzira na sve, onda bi se mogli odlučiti da ih ispuste na vlastitom teritoriju ili odmah preko granice kako bi izbjegli eskalaciju. Ovo opažanje nastavlja se na četvrtu točku o tome zašto im ruke uopće ne bi trebale biti vezane.

Nalaganje nuklearnog odgovora na bilo kakvo prekogranično zadiranje može dovesti do toga da protivnici Rusije manipuliraju njome da upotrijebi takvo oružje točno kao što je Lukašenko prošlog mjeseca upozorio da Ukrajina želi učiniti svojom invazijom na Kursk. Ovdje je objašnjeno da bi “Kina i Indija bile pod golemim pritiskom da se distanciraju od Rusije, ne samo od strane Zapada, već i zbog izgleda jer ne bi željele legitimizirati upotrebu nuklearnog oružja od strane svojih suparnika.”

I na kraju, Rusija već može upotrijebiti diskretne kanale kako bi izrazila svoju namjeru da upotrijebi nuklearno oružje u okolnostima koje nisu javno navedene (ili prema novom tumačenju toga kao što je spomenuto u prvoj točki), tako da je ažuriranje njezine nuklearne doktrine samo puko pokazivanje meke moći. Sve što bi to učinilo jest slanje snažne poruke namjere, iako onu koja donositeljima odluka veže ruke na nedvojbeno kontraproduktivne načine i kojom bi se lako moglo manipulirati, kao što je objašnjeno.

Izvor.