Naivnost Pavla Durova bila je njegova Ahilova peta

Državni suverenitet je realnost međunarodnih odnosa, a oni koji ga niječu čine to na vlastitu odgovornost bez obzira na to ne slažu li se s oblicima u kojima se izražava, što je Durov upravo naučio na teži način nakon što je naivno vjerovao da je nepobjediv iz razloga bogatstvo i ideologija.    

Uhićenje suosnivača i izvršnog direktora Telegrama Pavela Durova prošlog vikenda u Francuskoj u sklopu istrage o navodnom omogućavanju zločina poput dječje pornografije i trgovine drogom od strane njegove platforme izazvalo je globalno negodovanje protiv licemjernog gušenja slobode govora od strane EU. Od tada je pušten uz jamčevinu, ali točne okolnosti njegova uhićenja još uvijek su nejasne. Ono što se pouzdano zna jest da je uhićen po slijetanju u Pariz, bilo da natoči gorivo, večera s prijateljicom ili večera s Macronom.

U svakom slučaju, Durova naivnost bila je njegova Ahilova peta budući da nikada nije mogao zamisliti da će biti pritvoren pod bilo kojom izlikom – a kamoli od strane svoje naturalizirane države Francuske (državljanin je više država) – zbog svog golemog bogatstva. Također je vjerovao da era država neizbježno završava i da će je zamijeniti era u kojoj će tvrtke poput njegove imati više moći od mnogih država. Unatoč tome što je znao da je Telegram pod istragom EU, u nju se nije bojao otići.

Još jedan čimbenik koji je utjecao na njegovo razmišljanje bio je status slavne osobe koji je stekao na Zapadu jer je prije više od deset godina zloglasno prkosio zahtjevu svoje rodne Rusije za predajom podataka o nekim korisnicima koji su navodno bili uključeni u terorističke aktivnosti po nalogu suda. Kao transnacionalni društveni član čija je šifrirana platforma igrala ključnu ulogu u organiziranju obojenih revolucija diljem svijeta, Durov je doista osjećao da je previše vrijedan Zapadu da bi ga pritvorio, a kamoli kazneno gonio.

Kakve god probleme njihove vlade imale s njegovom platformom vjerojatno bi se mogli riješiti nekom vrstom dogovora, uključujući podmićivanje, ali u idealnom slučaju bez predaje podataka o korisnicima prema njegovom načelnom protivljenju tome, ili je on tako mogao misliti u skladu sa svojim svjetonazorom. Ono što Durov nikada nije uzeo u obzir jest da ga je nedostatak kontrole Zapada nad Telegramom, za razliku od Facebooka i bivšeg Twittera (i u određenoj mjeri s X-om zbog njegove usklađenosti s većinom pravnih zahtjeva ), učinio njihovim neprijateljem.

Isti blok Novog Hladnog rata iza kojeg je bacio svoju težinu iz krivo usmjerene ideološke revnosti je taj koji ga je naposljetku progonio, a ne Rusija unatoč njegovim prijašnjim strahovima od tog scenarija. Ne samo da je ovo morao biti dubok osobni šok za Durova, već je razbilo svaku pretenziju političke dosljednosti od strane EU, koja je prethodno osudila Bjelorusiju zbog zatvaranja nekih njenih građana zbog njihovih protudržavnih postova na Telegramu. Predsjednik Aleksandar Lukašenko predvidljivo je progovorio nakon uhićenja Durova.

Prema njegovim riječima, “Vidjeli smo kako Francuska… i ne krivim ih – rade pravu stvar. Durov ili ne Durov, ako si kriv, trebao bi odgovarati… (ali) zašto bi iznosio tužbe protiv nas [Bjelorusije] kada se branimo koristeći iste metode kao i vi? On ima valjanu primjedbu bez obzira na to što netko misli o uhićenju Durova jer je izražavanje državnog suvereniteta – bez obzira na nečije stavove o obliku koji poprima kao u ovom slučaju – stvarnost međunarodnih odnosa.

Razlika između Bjelorusije (i drugih nezapadnih država sa svojim nacionalnim oblicima demokracije) i Zapada je u tome što prva eksplicitno ograničava izražavanje slobode govora iz razloga nacionalne sigurnosti (bez obzira na nečije mišljenje o tome), dok se druga i dalje pretvara da to ne radi. Kao što izreka kaže, “đavao kojeg poznaješ bolji je od onoga kojeg ne poznaješ”, što znači da je bolje biti svjestan zakonskih ograničenja slobode govora i kloniti se zatvora nego biti nesvjestan i biti zatvoren.

Durova naivnost o percipiranoj “vrlini” Zapada u odnosu na Rusiju izravno je rezultirala njegovim uhićenjem jer više nikada ne bi kročio u EU da se otrijeznio od svojih ideoloških zabluda i shvatio da bi postao novi neprijatelj Hladnog ratnog bloka zbog nedostatka kontrole nad Telegramom. Konkretno, učinio je čuda u razotkrivanju ukrajinskih i izraelskih ratnih zločina koje je podupirao Zapad, kao i u tome što je služio kao jedna od preferiranih platformi zajednice Alt-Media (AMC), ergo zašto je postao meta.

Za Durova bi bilo bolje da je vjerovao da sigurnosne službe i pravosudni sustav njegove domovine neće zlorabiti antiterorističke izgovore za progon miroljubivih disidenata umjesto da im ne vjeruje i napusti Rusiju zbog Zapada (između ostalih mjesta u kojima je živio). Na kraju dana, “digitalni suverenitet” još je jedna stvarnost međunarodnih odnosa, a platforme za slanje poruka koje nisu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom (bez obzira na nečije mišljenje o tome) riskiraju kazneni progon.

Njihovi vlasnici stoga moraju “ubirati otrov” s obzirom na zakone kojih se zemlje u tom pogledu pridržavaju, očito birajući ono što smatraju “manjim zlom”, a to je gdje god odluče trajno boraviti. Durov je Rusiju smatrao “većim zlom”, no pokazalo se da je to čitavo vrijeme bio Zapad, iako nisu imali razloga za obračun s njim sve do nedavno kada je Telegram postao sastavni dio razotkrivanja ratnih zločina koje podupire Zapad i pomaganje AMC-u.

Jednom kada je popularnost njegove platforme počela eksplodirati na Zapadu i okrenula se protiv interesa njegovih elita, baš kao što je u početku korištena protiv onih nezapadnih zemalja gdje je bila ključna u organiziranju obojenih revolucija, trebao je znati da će biti ciljana s punom težinom zakona. Opet se sve vraća na Durovu naivnost i njegov nerealni svjetonazor, koji je Zapad odlučno diskreditirao nakon što se i taj novohladnoratovski blok njegovim uhićenjem samo diskreditirao.

Izvor.