I vi kritički razmišljate? Svoje članke šaljite koristeći ovaj obrazac. Kontakt: admin@kriticizam.com
Orbanov uvid u globalnu sustavnu tranziciju i veliku mađarsku strategiju vrijedi pročitati
Rekao je da je ukrajinski sukob za njega “crvena pilula” i elaborirao deset načina na koje mu je otvorio oči za realnost.
Mađarski premijer Viktor Orban razradio je globalnu sustavnu tranziciju i veliku strategiju svoje zemlje unutar nje tijekom podužeg govora na Slobodnom ljetnom sveučilištu i studentskom kampu Balvanyos tijekom vikenda. Engleski transkript od preko 11.000 riječi objavljen je u ponedjeljak, a ovaj će članak sažeti navedeno radi lakšeg čitatelja. Počelo je tako što je ponovno potvrdio da je njegova kršćanska dužnost promicati mir i ismijavao EU zbog njezine orwellovske mantre “rat je mir”.
Zatim je rekao da je ukrajinski sukob za njega “crvena pilula” i nastavio s elaboracijom deset načina na koje mu je otvorio oči za realnost. Prvo, bilo je ogromnih žrtava na obje strane, ali svaka će se nastaviti boriti osim ako vanjski dionici diplomatski ne interveniraju jer su uvjereni da će pobijediti. Drugo, SAD je od obuzdavanja Kine prešao na vođenje proxy rata protiv Rusije, što je njih dvoje spojilo zajedno i potaknulo pitanja o tome zašto bi SAD to učinile.
Treće, otpornost Ukrajine usprkos njezinim objektivnim gospodarskim i demografskim slabostima može se objasniti njezinim osjećajem misije koji je ispunjava višom svrhom, a to je da postane istočna vojna granica Zapada. Četvrto, Rusija je također dokazala da je impresivno otporna i nije ni blizu kolapsa kao što su zapadni čelnici oholo predviđali. Peto, EU je prošla temeljne promjene otkako je posljednja faza ukrajinskog sukoba započela prije dvije i pol godine.
Sada slijedi vodstvo američkih demokrata umjesto da zadrži svoju stratešku autonomiju, a tradicionalnu francusko-njemačku osovinu sada izaziva kao nikada prije Poljska, koja se udružila s UK, Ukrajinom, baltičkim državama i Skandinavijom kako bi stvorila novi centar moći u Europi. Ovo je zapravo stari poljski plan (Pilsudskijev “Intermarium” iz međuratnog razdoblja) prilagođen suvremenim uvjetima izazvanim ukrajinskim sukobom i uz punu potporu SAD-a.
Šesto, standardi Zapada više nisu univerzalni i on doživljava “duhovnu samoću” nakon što je cijeli nezapad odbio slijediti njegovo vodstvo u izolaciji Rusije. Sedmo, najveći problem u svijetu je slabost i dezintegracija Zapada uzrokovana njegovim nedostatkom vodstva i naizgled iracionalnim politikama, što ubrzava uspon Kine kao njezinog globalnog sustavnog izazivača. Osmo, svjetonazor Zapadne Europe sada je postnacionalan, dok Srednja Europa još uvijek vjeruje u svetost nacionalne države.
Ova dihotomija objašnjava naizgled iracionalnu politiku Zapada budući da svaka polovica Europe djeluje prema potpuno različitoj filozofiji. SAD također doživljava sličnu podjelu između onih poput Trumpa koji žele da ostane nacionalna država i njegovih protivnika koji žele da postane postnacionalna država. Prema Orbanu, ova podjela duguje svoje podrijetlo seksualnoj revoluciji i studentskim pobunama od prije više od pola stoljeća, koje su nastojale osloboditi ljude od bilo kakvog oblika kolektivnog identiteta.
Deveto, postnacionalni trendovi Zapada grče demokraciju i dovode do trvenja između elite/elitizma i naroda/populizma. I na kraju, deseta crvena pilula je da zapadna meka moć/vrijednosti nisu univerzalne, već su zapravo kontraproduktivne budući da je danas najveća međunarodna privlačnost Rusije njezin otpor prema LGBTQ-u. Orban je tada rekao da ovi trendovi dovode do uspona ne-Zapada, za koji vjeruje da je prvi počeo s prijemom Kine u WTO 2001. i da bi mogao biti nepovratan.
Trumpov je prioritet obnoviti i ojačati Sjevernu Ameriku, s čime će istisnuti europske i azijske saveznike SAD-a dok pregovara o boljim poslovima s Kinom. Njegov krajnji cilj je učiniti SAD samodostatnim u energiji i sirovinama kako bi imao bolje izglede da zadrži svoj sve slabiji položaj u globalnim poslovima. EU ima dvije mogućnosti: ili može postati “muzej na otvorenom” (pasivni međunarodni akter) apsorbiran od strane SAD-a ili težiti strateškoj autonomiji kako bi poboljšao svoj položaj u svijetu.
Ono što je potrebno je veća povezanost, europski vojni savez s vlastitom obrambenom industrijom (iako bez federalizacije), energetska samodostatnost, pomirenje s Rusijom i priznanje da Ukrajina neće ući u EU ili NATO. Vratit će se svojoj prethodnoj ulozi tampon zone i bit će sretna ako dobije sigurnosna jamstva u američko-ruskom sporazumu. Poljska igra moći neće uspjeti jer joj nedostaju resursi da zamijeni Njemačku pa Orban očekuje da će se njegova “poljska braća i sestre” vratiti u Srednju Europu.
Sve te promjene smatra i prilikom. Razvoj događaja u SAD-u ide u prilog Mađarskoj, ali ona mora biti oprezna u svim poslovima koje bi mogla ponuditi zbog poljskog presedana. Varšava je stavila sve na Washington i dobila podršku za svoje strateške ciljeve, ali sada je “podložna nametanju politike izvoza demokracije, LGBTQ, migracije i unutarnje društvene transformacije”. Orban zlokobno napominje da ova kombinacija riskira gubitak poljskog nacionalnog identiteta ako se ti trendovi nastave nesmanjenim intenzitetom.
Mađarska će ostati u EU-u, ali će se povećati podjele bloka između istoka i zapada između onih koji poštuju nacionalnu državu i onih koji izlaze izvan nje. EU također mora prihvatiti da je gubitnik u ukrajinskom sukobu, SAD će napustiti ovaj proxy rat, a EU realno ne može preuzeti račun. Cijelo to vrijeme Mađarska će se oslanjati na Kinu u modernizaciji svog gospodarstva i povećanju izvoza, što će dovesti do obostrano korisnih ishoda.
Potrebna je velika mađarska strategija kako bi se maksimalno iskoristile prilike koje donose deset prethodno opisanih crvenih tableta i njihove gore navedene posljedice. Ono što je već odlučeno otkako je njegova vlada počela raditi na tome nakon izbora 2022. javnosti još nije probavljivo i široko razumljivo, a rekao je da će trebati oko šest mjeseci da im sve bude jasnije, ali je ipak podijelio srž onoga što ova velika strategija podrazumijeva.
Prvi dio je ono što on opisuje kao povezanost, koju je objasnio kao povezanost s istočnom i zapadnom polovicom globalnog gospodarstva. Drugi je suverenitet, s fokusom na ekonomsku dimenziju promocijom nacionalnih tvrtki na svjetskom tržištu, smanjenjem duga, regionalnim kreditorom i jačanjem domaće proizvodnje. Posljednji dio je jačanje otpornosti njegovog društva zaustavljanjem demografskog pada, očuvanjem sela i održavanjem posebne mađarske kulture.
Orban je završio objašnjavajući da svi Mađari diljem svijeta moraju pomoći u promicanju ove velike strategije. Očekuje se da će globalna sustavna tranzicija trajati još 20-25 godina pa će sljedeća generacija imati zadatak dovršiti njezinu provedbu. Njihovi liberalni protivnici pokušat će to kompenzirati, ali takvim se naporima može suprotstaviti regrutiranjem mladih nacionalista za tu stvar. Dojam koji se stječe nakon čitanja njegovog govora u cijelosti je da je Orban najvizionarskiji europski lider ove generacije.