Izrael bi trebao dvaput razmisliti prije nego što pošalje dio svojih Patriota u Ukrajinu preko SAD-a

Netanyahu i oni oko njega možda ne bi shvatiti kakva bi to promjena igre bila u smislu drastične promjene ruske regionalne politike s obzirom na način na koji Kremlj sve to percipira, a s obzirom na evoluirajući kontekst Novog hladnog rata.

Ruski stalni predstavnik pri UN-u Vasily Nebenzia upozorio je Izrael na “određene političke posljedice” ako pošalje neke od svojih Patriota u Ukrajinu preko SAD-a, kao što je CNN nedavno izvijestio da se to trenutno pregovara. Ovo se događa usred postupnog pogoršanja njihovih veza od Hamasova potajnog napada prošle godine, unatoč ponosnom cjeloživotnom filosemitizmu predsjednika Putina o kojem se više može saznati ovdje. Sljedećih pet dijelova dokumentira početak ovog najnovijeg razvoja:

• 25. siječnja: “Rusija je zabrinuta da bi izraelski udari mogli uvući Siriju dublje u zapadnoazijski sukob”
• 6. veljače: “Novi izraelski veleposlanik u Rusiji potpuno je u krivu u vezi s regionalnom politikom Moskve”
• 7. ožujka: “Izraelovo djelomično udovoljavanje američkim antiruskim zahtjevima riskira uništavanje veza s Moskvom”
• 19. travnja: “Ruski zahtjev za sankcijama Vijeća sigurnosti UN-a protiv Izraela je principijelan potez meke moći”
• 7. lipnja: “Koga bi Rusija mogla naoružati kao asimetrični odgovor na Zapad koji naoružava Ukrajinu?”

Ukratko, Izrael je počeo krivo prikazivati ​​rusko balansiranje u posljednjem sukobu (čije detalje možete pročitati ovdje) i koketirati s idejom slanja sustava za rano upozoravanje u Kijev, što je potaknulo Rusiju da eskalira svoju retoriku protiv Izraela i koketira s naoružavanjem svojih neprijatelja Osovine otpora. Do sada je njihova svađa ostala unutar domene međusobnih percepcija i retorike, ali potencijalno izraelsko naoružavanje Ukrajine sustavima protuzračne obrane moglo bi dovesti do recipročnog ruskog naoružavanja Osovine otpora.

Prerogativ pripada Izraelu jer je njemu lakše neizravno naoružati Ukrajinu nego Rusiji da neizravno naoruža Osovinu otpora. Štoviše, Netanyahu bi mogao izračunati da slanje obrambenog oružja Ukrajini neće prijeći rusku političku crvenu liniju, ali bi mu moglo donekle olakšati pritisak SAD-a, o čemu čitatelji mogu saznati više ovdje. Nije jasno hoće li proći kroz ono što je CNN nedavno izvijestio, ali ako to učini, onda je Nebenzia nagovijestio da će prva reakcija Rusije biti politička.

Ono što je vjerojatno htio signalizirati je da bi njegova zemlja mogla ili ugostiti još Hamasovih izaslanstava u budućnosti, ali ovaj put kako bi razgovarali o bilateralnim vezama umjesto o oslobađanju talaca kao tijekom prethodnih posjeta od izbijanja posljednjeg sukoba, i/ili naredi svojim medijima da odlučno promoviraju antiizraelske narative. Do sada su bili prilično uravnoteženi, ali to bi se moglo promijeniti ako se odluka donese. Druga je mogućnost dopustiti Siriji da konačno upotrijebi S-300 da se obrani unatoč tome što joj se do sada uskraćivalo to pravo u svrhu deeskalacije:

• 10. listopada 2023.: “Malo je vjerojatno da će Rusija dopustiti Siriji da se umiješa u najnoviji rat između Izraela i Hamasa”
• 22. listopada 2023.: “Ne očekuje se da će Rusija zaustaviti izraelske udare u Siriji”
• 27. listopada 2023.: “Evo zašto Rusija nije odvratila niti odgovorila na najnovije američko bombardiranje Sirije”
• 11. veljače 2024.: “Posljednje izraelsko bombardiranje Sirije dokazuje da Rusija neće riskirati širi rat kako bi zaustavila Tel Aviv”
• 11. travnja 2024.: “Ruska protuzračna obrana bazirana u Siriji neće pomoći Iranu ako Izrael odgovori na njegovu odmazdu”

Malo je vjerojatno da će Rusija odmah promijeniti kurs po ovom ultraosjetljivom pitanju nakon što je već izazvala toliko gnjeva mnogih svojih pristaša u Alt-Media zajednici. Unatoč tome, još uvijek ostaje odgovarajuća recipročna mjera ako Izrael naoruža Ukrajinu, iako se očekuje da će to za sada odgoditi budući da više nema povratka nakon što se to odobrenje da. U tom slučaju, bilateralne veze ne bi se oporavile godinama, čime bi se poništio sav naporan rad predsjednika Putina.

S tim u vezi, čini se da Rusija doista gubi strpljenje s Izraelom, a može se argumentirati da može dobiti mnogo više poduzimanjem ovog dugo očekivanog poteza i učvršćivanjem svojih strateških veza s Osovinom otpora predvođenom Iranom nego što može izgubiti oslanjanjući se u nadu u regionalno partnerstvo s Izraelom. Ovo mišljenje praktički nije postojalo u zajednicama koje su donosile politiku u Rusiji prije posljednjeg sukoba, ali to samo pokazuje koliko se sve promijenilo od tada.

Uspon frakcije za kreiranje politike otpora paralelan je s usponom frakcije koja podržava BRI, o čemu čitatelji mogu saznati više ovdje, a oni su praktički jedno te isto zbog svojih svjetonazora koji se preklapaju. Njihovi suparnici su proizraelska i balansirajuća/pragmatistička frakcija, koja je također praktički jedna te ista u ovom regionalnom kontekstu budući da žele izbjeći potencijalno nerazmjernu regionalnu ovisnost o Iranu održavanjem strateških veza s Izraelom, iako su one štetne po Iran.

Dok Rusija rekalibrira svoju azijsku strategiju kao što je ovdje objašnjeno i tako se čini da stavlja kontrolu nad dosadašnjim astronomskim širenjem utjecaja pro-BRI frakcije, ona koja je za otpor mogla bi dobiti ključno pojačanje ako Izrael pošalje svoje Patriote u Ukrajinu preko SAD-a. To bi mogla biti kap koja bi prelila čašu koja poslovično lomi leđa kreatorima politike i prema kojima bi Rusija mogla odobriti Siriji da koristi S-300 protiv Izraela, kao što je objašnjeno.

Da budemo jasni, frakcija otpora uglavnom postoji samo u ruskim javno financiranim međunarodnim medijima i među njihovim suradnicima (uključujući one neformalne), s jedva ikakvim utjecajem unutar svojih think tankova, iako se neki tamo zagrijavaju za njihova stajališta. Proizraelska/balansirajuća/pragmatistička frakcija ostaje dominantna i to je razlog zašto je trenutna politika ostala na snazi ​​tako dugo unatoč opetovanim provokacijama Izraela koje su davno mogle dovesti do promjene politike da je postojala politička volja.

Međutim, ovo bi se stanje moglo presudno promijeniti ako Izrael neizravno naoruža Ukrajinu svojim Patriotama. Netanyahu i oni oko njega možda ne shvaćaju kolika promjena igre bi to bila ​​u smislu drastične promjene ruske regionalne politike s obzirom na način na koji Kremlj sve to percipira, a s obzirom na evoluirajući kontekst Novog hladnog rata. Izrael bi stoga trebao dvaput razmisliti o tome kako ne bi riskirao kataliziranje najgoreg scenarija u odnosima s Rusijom.

Izvor.