Ruski pakt o uzajamnoj obrani sa Sjevernom Korejom mijenja geopolitičku igru

To podiže uloge u američkoj opasnoj nuklearnoj igri s Rusijom u Ukrajini, ubrzava američko “okretanje (natrag) u Aziju” što bi moglo uhvatiti Kinu i SAD u spiralu eskalacije koja pomiče Novi hladni rat izvan Europe.

Rusija i Sjeverna Koreja upravo su sklopile pakt o međusobnoj obrani tijekom putovanja predsjednika Putina u Pjongjang, koje je uslijedilo nakon posjeta njegovog kolege Kim Jong Una Vladivostoku prošlog rujna koji je ovdje analiziran. Ovaj sporazum mijenja geopolitičku igru ​​iz tri temeljna razloga: podiže uloge u američkoj opasnoj nuklearnoj igri s Rusijom u Ukrajini; ubrzava “okret (natrag) SAD-a u Aziju“; i tako bi mogao uhvatiti Kinu i SAD u spiralu eskalacije koja pomiče Novi hladni rat izvan Europe.

Da objasnimo, prvi se ishod može protumačiti kao jedan od ruskih obećanih asimetričnih odgovora Zapadu koji naoružava Ukrajinu. Ako Rusija postigne vojni proboj preko prve crte bojišnice koji iskorištavaju neke članice NATO-a kao izgovor za početak konvencionalne intervencije koja izaziva krizu na rubu ruba poput kubanske krize u Europi, tada bi Sjeverna Koreja mogla izazvati vlastitu takvu krizu u Aziji kako bi podsjetila SAD o načelu “Uzajamno osiguranog uništenja” (MAD).

Stručnjak kluba Valdai Dmitrij Suslov, koji je također član Ruskog vijeća za vanjsku i obrambenu politiku i zamjenik direktora Svjetske ekonomije i međunarodne politike na Moskovskoj višoj školi ekonomije, objavio je članak na RT-u u kojem je primijetio da su SAD “izgubile strah od gljivastog oblaka”. Stoga je predložio “demonstrativni” nuklearni test kako bi zastrašio razum među zapadnim ratnim huškačima, ali novi pakt o međusobnoj obrani Rusije sa Sjevernom Korejom mogao bi poslužiti istoj svrsi.

U zapadnom načinu razmišljanja, Sjeverna Koreja je sinonim za strahove od nuklearnog oružja i Treći svjetski rat, pa bi znajući da bi mogla simetrično eskalirati u Aziji zbog solidarnosti s Rusijom kao odgovor na eskalaciju SAD-a u Europi, američki kreatori politike mogli dvaput razmisliti o prelasku ruskih crvenih linija. Uostalom, već bi bilo dovoljno teško upravljati ljestvicom eskalacije u jednoj kubanskoj krizi, a kamoli dvije u isto vrijeme na suprotnim krajevima Euroazije.

Što se tiče druge točke o ubrzanju američkog “okreta (natrag) u Aziju”, ovaj proces se već odvija kao što je dokazano načinom na koji SAD steže svoju omču zadržavanja oko Kine u prvom lancu otoka kroz svoj novoosnovani “Squad” s Australijom, Filipinima i Japanom. Unatoč tome, SAD se još uvijek drži svoje političke fantazije o nanošenju strateškog poraza Rusiji, zbog čega njihova pojačana vojna prisutnost u Europi nakon 2022. još uvijek nije smanjena i preusmjerena prema Aziji.

Ako Rusija počne provoditi redovite vježbe sa Sjevernom Korejom i prebaci visokotehnološku vojnu opremu u tu zemlju, tada bi se SAD mogle osjećati prisiljene ubrzati svoj “okret (natrag) u Aziju” kao mogući trošak održavanja pritiska na Rusiju u Europi. Naglo preusmjeravanje pozornosti SAD-a moglo bi natjerati neke od njegovih saveznika u NATO-u da preispitaju konvencionalnu intervenciju u Ukrajini budući da SAD to možda više neće odobravati zbog poteškoća u upravljanju novonastalim napetostima povezanim sa Sjevernom Korejom.

I konačno, bilo kakav opipljiv napredak u ubrzavanju američkog “okreta (natrag) u Aziju” smanjio bi mogućnost da Kina i SAD normaliziraju svoje veze u skorije vrijeme jer bi mogao katalizirati samoodrživi ciklus eskalacije dok Kina odgovara na poteze SAD-a, a onda SAD odgovara Kini i tako dalje, i tako dalje. SAD nije mogao pristati na smanjenje svoje vojne prisutnosti u sjeveroistočnoj Aziji kao dio spekulativnog velikog kompromisa s Kinom zbog kvalitativno povećane prijetnje koju predstavlja Sjeverna Koreja koju podržava Rusija.

Budući da je malo vjerojatno da bi Kina ikada pristala na jednostrani dogovor sa SAD-om u zamjenu za normalizaciju njihovih veza ili barem smanjenje američkog pritiska na Narodnu Republiku, poput onog koji bi zadržao bilo kakvu predvidljivo pojačanu američku vojnu prisutnost u sjeveroistočnoj Aziji, ovaj scenarij može se isključiti. U tom bi slučaju kinesko-američke veze lako mogle postati zarobljene u samoodrživom ciklusu međusobne eskalacije, s rezultatom da Azija brzo zamijeni Europu kao glavno poprište Novog hladnog rata.

Ukratko, ruski pakt o uzajamnoj obrani sa Sjevernom Korejom mijenja geopolitičku igru ​​zbog načina na koji će vjerojatno zarobiti Kinu i SAD u spiralu eskalacije, što ide u korist Kremlja stvarajući uvjete za ublažavajući američki pritisak na nju u Europi. Trebat će vremena da se očituje, pa bi SAD mogao eskalirati u Ukrajini i/ili otvoriti još jednu frontu u Euroaziji (npr. Središnja Azija i/ili Južni Kavkaz) prije toga, tako da bi se sve moglo još pogoršati prije nego što postane bolje.

Izvor.