Orban je dobio što je želio od NATO-a i osigurao objektivne nacionalne interese Mađarske

Uvijek je bilo nerealno zamisliti da bi Orban mogao zaustaviti NATO-ove planove u Ukrajini.

Na sastanku između mađarskog premijera Viktora Orbana i šefa NATO-a Jensa Stoltenberga u srijedu su dvojica čelnika postigli dogovor o vojnoj pomoći bloka Ukrajini. Mađarska se neće protiviti odlukama NATO-a u tom smislu kao što je to nakratko učinila odlukama EU-a u zamjenu za to da NATO ne tjera Mađarsku da tamo sudjeluje u konvencionalnoj intervenciji, da ne dopusti da se njezin teritorij koristi za to i da ne financira ukrajinske oružane snage. Jednostavno rečeno, složili su se da se ne slažu i da se ne miješaju u stvari drugoga.

Dok bi neki promatrači u inozemstvu koji su naklonjeni Orbanu mogli biti razočarani ovime, bilo bi dobro razmisliti o tome koliko je nerealno za njih zamisliti da on sam može zaustaviti NATO-ove planove. Mađarski čelnik postao je kultni heroj među zapadnim disidentima koji se protive posredničkom ratu bloka protiv Rusije preko Ukrajine nakon što je u posljednje dvije godine hrabro upozoravao koliko je ta politika neodgovorna i opasna. Njegove oštro formulirane izjave savršeno su kanalizirale njihove stavove o ovom pitanju.

Ipak, on je u konačnici samo jedan čovjek zadužen za relativno malu zemlju čija je uloga u ovom posredničkom ratu zasjenjena obližnjom Poljskom i susjednom Rumunjskom. Stoga mu je bilo nemoguće ubaciti ključ u NATO-ove planove i sve čemu se mogao nadati u najboljem slučaju bilo je dobivanje javnih jamstava da Mađarska neće biti uvučena u ovu nevolju. Upravo to je dobio u srijedu, što mu je Stoltenberg dao u pokušaju da poboljša ugled bloka.

Iz perspektive NATO-a i imajući na umu nesposobnost Mađarske da zaustavi konvencionalnu intervenciju u Ukrajini, kao i da spriječi druge da financiraju ukrajinske oružane snage, bilo je najrazumnije ostaviti tu svojeglavu članicu na miru kako bi se odvratila od optužbi za maltretiranje. Javno vršenje pritiska na Mađarsku da pošalje svoje trupe u Ukrajinu i dopusti drugima da tranzitiraju preko njenog teritorija unatoč tome koliko su te politike nepopularne kod kuće moglo bi izazvati negativne usporedbe između NATO-a i Varšavskog pakta.

Sukladno tome, Mađari bi se u tom slučaju mogli nasilno pobuniti protiv svojih doslovnih okupatora iz NATO-a i mogli bi također blokirati logističke rute o kojima bi ovisila ova konvencionalna intervencija, stvarajući tako mnogo više sigurnosnih, logističkih i imidž problema nego što to vrijedi. Zato je donesena odluka da se poštuje odluka Mađarske da ostane izvan dometa ovih aktivnosti, što je pragmatično i također daje lažnu vjerodostojnost tvrdnjama da je NATO skup demokracija, a ne liberalnih diktatura.

Orban je znao da nikada neće moći zaustaviti ono što bi moglo doći, zbog čega je samo želio dobiti javna jamstva da će u tom scenariju biti osigurani objektivni nacionalni interesi njegove zemlje. Njegov raniji spor s EU-om oko Ukrajine bio je prvenstveno oko javnog jamstva da mađarska blokirana sredstva neće biti preusmjerena u tu zemlju, dok je najnoviji spor s NATO-om prvenstveno javno jamčio da se njegove trupe i teritorij neće koristiti za tamošnje intervencije .

Ne samo da je dobio ono što je želio od oboje, nego je također natjerao EU da pristane na mehanizam verifikacije za nesmrtonosnu pomoć Ukrajini i da se NATO složi da Mađarska neće financirati ukrajinske oružane snage. Oboje su bili površni ustupci, budući da mehanizam EU-a ne sadrži pravo veta za prekid kontinuiranog širenja ove pomoći ako korupcija još više izmakne kontroli, dok NATO nema mehanizme da prisili Mađarsku da financira ukrajinske oružane snage.

Ta su dva aspekta dodana svojim ugovorima radi javnog nastupa kako bi ovi međusobno povezani blokovi izgledali demokratskiji nego što zapravo jesu. EU ima pravna sredstva za nadglasavanje nad Mađarskom kao što NATO ima ona silna, ali ni jedni ni drugi nisu htjeli pribjeći njima jer je bilo jednostavnije samo dati Mađarskoj ono što želi. Isto tako, Mađarskoj je također bilo lakše pristati na te poslove nego donkihotski odoljeti tim dvjema, što bi moglo završiti katastrofom kad bi se usudila na to.

Za razliku od onoga što su neki od Orbanovih pristaša u inozemstvu možda nagađali o tome da ga je uplašio pokušaj atentata na susjednog premijera Roberta Fica da postigne ovaj najnoviji dogovor, mađarski čelnik nije odustao od ničega osim svojih simboličnih prosvjeda i dobio je sve što je želio. NATO bi uništio svoju vjerodostojnost vraćanjem svojih javnih jamstava Mađarskoj, za što nema razloga jer Mađarska ionako nije sastavni dio njegovih planova za Ukrajinu, pa se očekuje da će ovaj dogovor trajati.

Izvor.