80. obljetnica Dana D kombinira povijesni revizionizam s proxy ratom Powwowom

Dolazak Zelenskog ima više praktičnog značenja od pukog jačanja povijesno revizionističkih narativa o Drugom svjetskom ratu budući da će njegovi razgovori s američkim, britanskim, francuskim i njemačkim čelnicima odlučiti o nadolazećim eskalacijama i novom mirovnom procesu koji bi im mogao uslijediti do kraja ljeta.

Velika medijska pozornost usmjerena je na 80. obljetnicu Dana D s obzirom na njen emotivni značaj i sudjelovanje nekoliko međunarodnih čelnika na događaju. Čini se da prisustvo Zelenskog uz Bidena i nekoliko njegovih zapadnoeuropskih kolega nije na mjestu jer Ukrajina nije imala ništa s ovom operacijom. Jedini razlog zbog kojeg je pozvan bio je promicanje NATO-ovog povijesno revizionističkog narativa o Drugom svjetskom ratu i uključivanje u proxy rat powwow.

Da objasnimo, prvi se odnosi na lažnu tvrdnju da su zapadni saveznici glavni odgovorni za poraz nacista, a ne Sovjetski Savez. Ta iskrivljena verzija istine uvijek je bila prisutna, ali se počela žestoko propagirati nakon 2014., a posebno nakon početka ruske specijalne operacije 2022. Ovaj narativ populariziran je paralelno s onim koji prikazuje pakt Molotov-Ribbentrop, čija je stvarna važnost bila pojašnjena ovdje, kao stvaranje sovjetsko-nacističkog saveza koji je omogućio Drugi svjetski rat.

U skladu s tim postalo je neprihvatljivo među zapadnom elitom i kreatorima mišljenja priznati ulogu SSSR-a u porazu nacista. Međutim, budući da se činjenice o poslijeratnom poretku ne mogu izbrisati, oni su umjesto toga počeli manipulirati događajima koji su doveli do njega kako bi ispreturali priču da je Prva ukrajinska fronta koja je igrala vodeću ulogu u bitci za Berlin bila poluneovisna sila. U tu svrhu zanemaruju da je tako nazvana iz geografskih razloga i umjesto toga tvrde da je iz etničkih razloga.

Suradnja nekih Ukrajinaca s nacistima se ili ignorira ili nepošteno objašnjava kao “pogrešni oblik antisovjetskog otpora”, što se u kombinaciji s prethodnom tvrdnjom o Prvoj ukrajinskoj fronti stvara potpuno novi narativ. U današnjoj prosječnoj zapadnoj svijesti Ukrajinci su bili žrtve Sovjeta prije Drugog svjetskog rata, a zatim nacista tijekom njega; poluneovisni pobjednici u tom ratu; a zatim još jednom žrtve Sovjeta nakon njega kao i ostatak srednje i istočne Europe (CEE).

Metanaracija koja je formirana gore navedenim sredstvima je izjednačavanje SSSR-a s nacističkom Njemačkom u smislu moralne odgovornosti za početak Drugog svjetskog rata, a zatim usporedba produžene vojne prisutnosti prve u srednjoj i istočnoj Europi nakon rata s nacističkom kratkom, ali vrlo genocidnom okupacijom. Na temelju toga Rusija nije bila pozvana da prisustvuje 80. godišnjici Dana D, ali Zelenski jest jer sudjelovanje potonjeg učvršćuje ova gledišta u zapadnoj mašti.

Nakon što smo objasnili povijesno revizionističke razloge koji stoje iza poziva Zelenskog na događaj u četvrtak, sada je vrijeme da prijeđemo na njegovu praktičnu važnost u odnosu na proxy rat NATO-a i Rusije u Ukrajini. On se svađa s američkim, britanskim, francuskim i njemačkim čelnicima upravo u trenutku kada njih četvorica “eskaliraju do deeskalacije”, kao što je ovdje bilo argumentirano s ciljem prisiljavanja Rusije da zamrzne sukob pod relativno boljim uvjetima za Zapad i Ukrajinu.

Oni su već odobrili da Ukrajina koristi njihovo oružje za napade na ciljeve na univerzalno priznatom ruskom teritoriju, Francuska razmatra konvencionalnu intervenciju, a Poljska koju podupiru SAD razmišlja o obaranju ruskih projektila iznad zapadne Ukrajine. U isto vrijeme, predsjednik Putin signalizirao je otvorenost za kompromis sve dok su interesi Rusije osigurani, estonska premijerka Kallas rekla je da bi Ukrajina mogla izgubiti dio svog teritorija, a Biden je tvrdio da možda neće ni ući u NATO.

Stvarnost koja zapadu sviće usred ruske pobjede u “utrci logistike”/“ratu iscrpljivanja”, što je čak i šef NATO-a Stoltenberg posramljeno priznao, jest da bi očekivane eskalacije ovog ljeta mogle biti posljednji pokušaj njihove strane prije nego što budu prisiljeni postići nekakav kompromis s Rusijom. Bilo kako bilo, ideološki radikalizirani jastrebovi ovog su ljeta odlučili zaigrati opasnu igru ​​nuklearne kokoši iz očaja kako bi je natjerali na ustupke koji bi se potom mogli pretvoriti u stratešku pobjedu.

Ovo je komplicirani vojno-diplomatski kontekst unutar kojeg se Zelensky sastaje s američkim, britanskim, francuskim i njemačkim čelnicima u Normandiji, a koji dolazi samo tjedan dana prije sljedećeg summita G7 u Italiji na kojem će biti nazočno više zapadnih čelnika, kao i nekoliko drugih. Među njima su brazilski i turski predsjednik, indijski premijer, papa, a možda i saudijski prijestolonasljednik, čijih je svih pet zemalja igralo ulogu u pokušaju posredovanja u okončanju ukrajinskog sukoba.

Švicarski “mirovni pregovori” tada će započeti odmah nakon završetka G7, a manje od mjesec dana kasnije, sljedeći NATO summit održat će se u DC-u. Uz ovaj užurbani raspored na umu, Zelenskyjevo prisustvovanje 80. godišnjici Dana D zgodno mu omogućuje da unaprijed razgovara o ukrajinskoj dimenziji ovih nadolazećih događaja sa svoja četiri glavna pokrovitelja, što će rezultirati time da tih petero učinkovitije oblikuje dnevni red u svjetlu kompliciranog vojno-diplomatskog konteksta koji je već objašnjen.

Sudjelovanje brazilskih, turskih, indijskih i vatikanskih čelnika na G7 sljedećeg tjedna, kao i moguće prisustvo saudijskog prijestolonasljednika, mogu dovesti do toga da jedna ili neka kombinacija tih zemalja pokrene hibridni ukrajinski mirovni proces između Zapada i Globalnog Juga nakon što će švicarski neizbježno propasti. Bloomberg je krajem prošlog mjeseca izvijestio da EU želi da Saudijska Arabija bude domaćin inkluzivnih pregovora, ali svaka od ostalih također ima jake argumente u svoju korist koji bi mogli zasjeniti argumente Kraljevine.

Turska je ranije bila domaćin rusko-ukrajinskim pregovorima, Indija se smatra Glasom globalnog juga, a Vatikan se naširoko smatra (s pravom ili ne) visokim moralnim autoritetom, ali u konačnici bi Brazil mogao pobijediti u ovom diplomatskom natjecanju zbog domaćinstva ovogodišnjeg G20. Prošlomjesečna zajednička kinesko-brazilska izjava o njihovim načelima za rješavanje ovog sukoba sugerira da će Peking blisko surađivati ​​s Brazilom kako bi osigurao da njegov mirovni plan od 12 koraka bude temelj svih razgovora.

Prerano je predviđati koja bi od tih zemalja mogla uspješno pokrenuti hibridni mirovni proces koji bi mogao uslijediti nakon zapadnocentričnih pregovora u Švicarskoj koji su osuđeni na propast, ali čini se neizbježnim da će se pojaviti alternativa nakon gore navedenog, a to će se raspravljati tijekom nadolazećih samita G7 i NATO-a. Powwow Zelenskog s njegova četiri glavna pokrovitelja stoga im daje priliku da oblikuju dnevni red ta dva događaja u smjeru svoje željene opcije.

To ne znači da on sam ima bilo kakav utjecaj na te stvari, već da će jednostavno sjediti u raspravama svojih nadređenih prije nego što mu se kaže što ima za reći i učiniti kako bi unaprijedio njihove interese. Unatoč tome, važno je prisustvovati 80. godišnjici Dana D u tome što će biti prisutan na raspravi svojih pokrovitelja o tome hoće li podržati predloženi hibridni proces, a bilo kakvi prigovori mogli bi ih dovesti do toga da se okupe protiv njega tražeći njegov koreografirani izlazak iz političke pozornice u tom slučaju.

Njegovo sudjelovanje stoga ima više praktičnog značenja od pukog jačanja povijesno revizionističkih narativa o Drugom svjetskom ratu budući da će razgovori Zelenskog s američkim, britanskim, francuskim i njemačkim čelnicima odlučiti o nadolazećim eskalacijama i novom mirovnom procesu koji bi mogao slijediti. O ishodu njihovih razgovora može se samo nagađati, no na kraju će se vidjeti tijekom summita G7 idućeg tjedna i NATO-a koji će uslijediti početkom srpnja, a tada će sve biti jasnije.

Izvor.