Američki djelomični embargo na oružje Izraelu ima za cilj natjerati ga da postigne regionalni mirovni sporazum

Mnogi promatrači iz Mainstream Media i Alt-Media zajednice podjednako su bili šokirani kada je ministar obrane Austin potvrdio u srijedu tijekom svjedočenja u Kongresu da su SAD zadržale “jednu isporuku streljiva velike nosivosti” pod izlikom da bi se moglo koristiti u Rafi. Biden je zatim proširio ovu novootkrivenu politiku kasnije tijekom dana kada je izjavio da “nećemo isporučivati oružje i artiljerijske granate” ako IDF uđe u naseljena središta Rafaha.

Međutim, nitko nije trebao biti iznenađen budući da ovaj članak ovdje od sredine ožujka o tome zašto je Biden podržao Schumerov poziv na promjenu režima u Izraelu objašnjava dvostruku igru koju njegova administracija igra. Ukratko, američki nadolazeći izbori utjecali su na njegov tim da pojača kampanju pritiska prošlog proljeća protiv Bibija, koja je isprva trebala biti kažnjena iz ideoloških razloga, ali sada također ima za cilj izvršiti pritisak na Izrael u regionalnom mirovnom sporazumu koji navodno pokušava postići.

Zainteresirani čitatelji mogu saznati više o tome ovdje, s time da SAD predviđaju da Saudijska Arabija prizna Izrael u zamjenu za pristanak Izraela na palestinsku državnost. U promicanju tog velikog strateškog cilja, koji bi preoblikovao zapadnoazijsku geopolitiku, SAD stavlja privilegirana nuklearna energija i vojna partnerstva pred Saudijskom Arabijom dok postupno povećava svoj pritisak na Izrael. Također je navodno poručio Kataru da izbaci političko krilo Hamasa ako ne pristane na primirje.

Bit će onih aktivistički nastrojenih članova Mainstream Media i Alt-Media zajednice koji će birati na koji će se element ove politike usredotočiti prije svoje ideološke agende, ali činjenica je da cijela cjelina predstavlja sveobuhvatan diplomatski poticaj. SAD vidi priliku da vrati dio svog izgubljenog regionalnog utjecaja ovim sredstvima, za koja kreatori politike vjeruju da će usporiti nedavno širenje kinesko-ruskog utjecaja u zapadnoj Aziji.

Uskraćivanje samo jedne isporuke oružja iz Izraela čisto je simbolična gesta koja dolazi prekasno da spriječi humanitarnu katastrofu koja se odvijala u Gazi tijekom proteklih osam mjeseci totalnog rata, ali ipak signalizira da bi nove isporuke mogle biti uskraćene ako Izrael nastavi s Operacija Rafah. Bilateralni odnosi bi se u tom slučaju pogoršali ako Bibi ne prihvati kompromisno rješenje, što bi on oklijevao jer bi ga to diskreditiralo nakon što je obećao da će potpuno uništiti Hamas.

Međutim, tu leži problem, budući da se taj cilj može postići samo vojnim sredstvima koja bi ovjekovječila patnju Palestinaca i tako odgodila dogovor koji se SAD nada postići sa Saudijcima. Kraljevstvo neće priznati Izrael sve dok sukob traje, a veći broj civilnih žrtava od sada već visokog mogao bi to još više otežati nakon što rat konačno završi. Taj je dogovor sastavni dio interesa Izraela, ali isto tako je i Hamasovo uništenje, ergo dilema.

Unatoč tome, pod uvjetom da Izrael ima odgovarajuće zalihe oružja za nastavak svoje kampanje, tada bi Bibi mogao staviti na kocku da može uništiti barem Hamasovo vojno krilo i onda igrati na jednak interes Saudijaca u prethodno spomenutom dogovoru da bi se to na kraju dogodilo negdje nakon što rat završi. To se ipak ne može uzeti zdravo za gotovo jer SAD ne bi simbolično zadržao nedavnu isporuku niti bi Biden zaprijetio uskraćivanjem svog ofenzivnog oružja da je mislio da je to doista tako.

Stoga ostaje za vidjeti što će se dogoditi, ali SAD očekuje da će Bibi doista biti pritisnut ovom novootkrivenom politikom u kompromitiranju Gaze, što bi moglo diskreditirati njegovo vodstvo među ultranacionalističkim članovima njegove koalicije o kojima ovisi njegova vlada. U osnovi, SAD želi ubiti tri muhe jednim udarcem okončanjem ovog rata zbog domaćih izbornih razloga, omogućavanjem Bibijevog odlaska s dužnosti i posredovanjem u izraelsko-saudijskom mirovnom sporazumu za obnovu izgubljenog regionalnog utjecaja.

Izvor.