Jesu li SAD prve načule o terorističkom napadu Crocusa špijunirajući Kijev?

Ovo objašnjava zašto su SAD proslijedile samo nejasne informacije Rusiji budući da su SAD pretpostavile da GUR neće uspjeti s Crocusovom zavjerom nakon što im je naredio da je otkažu, ali Washington je i dalje želio diskreditirati vladu i sigurnosne službe svog rivala, ergo provokativno upozorenje svoje ambasade u to vrijeme.

New York Times (NYT) citirao je neimenovane izvore u četvrtak kako bi izvijestio da je “suparnički odnos između Washingtona i Moskve spriječio američke dužnosnike da dijele bilo kakve informacije o zavjeri (terorističkog napada na Crocus) osim onoga što je bilo potrebno, iz straha da bi ruske vlasti mogle saznati njihove obavještajne izvore ili metode.” Ovo opravdava predsjednika Putina, za kojeg je Zapad dosad tvrdio da je umanjio važnost terorističkih prijetnji uoči jednog od najgorih napada u ruskoj povijesti.

Bez djelotvornih obavještajnih podataka i obaviješteni samo o nejasnom upozorenju SAD-a da bi velika okupljanja poput koncerata uskoro mogla biti meta, njegove sigurnosne službe nisu mogle zaustaviti zavjerenike, što znači da je Washington djelomično odgovoran za ono što se dogodilo uskraćujući o tome određene informacije. Jednako skandalozno, ova bomba od vijesti također je potaknula nagađanja o točnim izvorima i metodama koje je Amerika upotrijebila da prva otkrije ovaj napad.

Iako je moguće da su SAD saznale za ovo špijuniranjem radikalnog Telegram kanala čiji su nadzornici/upravitelji navodno regrutirali krivce, kao na primjer da je CIA imala krticu unutar tima tog propovjednika, može se uvjerljivo tvrditi da je to zapravo moglo biti dovedeno u pozornost špijunirajući Kijev. Curenje podataka iz Pentagona prošlog proljeća potvrdilo je da je SAD špijunirao Zelenskog, za što su ukrajinski dužnosnici rekli za CNN da “nije iznenađujuće”, ali ih je ipak ostavilo “duboko frustriranima”.

Ti su dokumenti također potvrdili da je SAD špijunirao i ukrajinsku vojno-obavještajnu službu GUR, od koje su saznali za zavjeru za napad na rusku luku Novorosijsk na prvu godišnjicu specijalne operacije, a zatim im naredili da se povuku kako bi izbjegli provociranje Moskve. Gledajući kako je Washington Post (WaPo) izvijestio pola godine kasnije da je CIA obnovila GUR iz temelja nakon 2014., očito je da su u tu instituciju od samog početka ugradili krtice.

Oni ne saznaju uvijek za terorističke zavjere unaprijed jer njihova infiltracija u GUR i druge ukrajinske vladine agencije nije potpuna, ali ipak obično mogu zaključiti da je Kijev odgovoran kad god se dogodi ozbiljan napad u Rusiji. Takav je bio slučaj prošlog svibnja kada je NYT izvijestio da je Kijev odgovoran za napad dronovima na Kremlj, u kojem su članku također podsjetili svoje čitatelje da stoji i iza drugih napada do tog trenutka.

To uključuje ubojstva Darje Dugine i Vladlena Tatarskog, prekogranične terorističke napade na rusku regiju Belgorod i bombardiranje Sjevernog toka II. Što se tiče posljednje spomenute, tvrdnja o ukrajinskom suučesništvu mogla bi biti unaprijed isplanirana crvena haringa za odvraćanje od američkog uplitanja nakon što je Seymour Hersh služio kao kanal za disidentske članove Obavještajne zajednice (IC) da obavijeste javnost da je njihova zemlja ona koja je naredila taj napad.

Ipak, ono što je važno napomenuti u ovom širem narativnom kontekstu je da je Wall Street Journal prošlog ljeta tvrdio da je SAD saznao za ukrajinske planove da digne u zrak taj plinovod iz nizozemskih izvora i potom rekao Kijevu da ne nastavi s tim. Bez obzira na to je li Ukrajina doista bila umiješana i unatoč tome kako je SAD navodno došao do informacija, da ne spominjemo je li se to uopće dogodilo, poanta je da je IC htjela da Amerikanci znaju da je rekla Ukrajini da se povuče.

WaPo je zatim izvijestio prošlog studenog da je bivši visoki dužnosnik iz GUR-a koordinirao bombardiranje Sjevernog toka II s više viših dužnosnika, koji su navodno primali naredbe od bivšeg vrhovnog zapovjednika Valerija Zalužnog, a sve se to navodno događalo iza leđa Zelenskog. Nije važno je li išta od toga točno jer značaj leži u činjenici da je WaPo povezan s IC-om uveo ovaj narativ u globalni diskurs navodnih odmetnutih članova ukrajinskog IC-a koji planiraju takve velike napade.

Da rezimiramo sve što su do sada podijelili glavni mediji: SAD špijunira Zelenskog, GUR i druge ukrajinske institucije; na taj su način saznali da je Kijev odgovoran za prethodne terorističke napade; ponekad ih saznaju prije vremena i narede svojim opunomoćenicima da odstupe; što je uspjelo u veljači 2023. kada je Ukrajina tada odlučila ne napasti Novorosijsk; ali nisu uspjele u ljeto 2022. nakon što su navodno odmetnuti članovi ukrajinske IC tada bombardirali Sjeverni tok II.

Imajući ovo na umu, sumnje da je SAD zatajio moguće djelotvorne obavještajne podatke o tada nadolazećem terorističkom napadu Crocusa kako ne bi otkrile svoje ukrajinske izvore i metode imaju puno više smisla. Šefovi FSB-a i Vijeća sigurnosti već su posumnjali na ukrajinsku umiješanost, predsjednik Putin je obavijestio naciju da su kontakti terorista u toj zemlji pripremili “prozor” za prelazak granice, a istražitelji su upravo otkrili dokaze da im je Kijev plaćao putem kriptovalute.

Zamjenik predsjednika turske vladajuće stranke također je nedavno rekao da je “očito da je nemoguće izvesti takvu profesionalnu akciju bez podrške obavještajnih službi bilo koje države. Ovakvi događaji uvijek imaju sponzore, lobije koji žele nastavak (ukrajinskog) rata.” Budući da je njegova zemlja članica NATO-a, naoružava Ukrajinu, glasa protiv Rusije u UN-u i ne priznaje ponovno ujedinjenje Krima, nema razloga za sumnju da ima skrivene motive pa njegove riječi treba shvatiti ozbiljno.

Suočen s ovim optužbama, SAD je grozničavo udvostručio svoju tvrdnju da Ukrajina nije odgovorna, što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov opisao kao “sumnjivo” “opsesivno”. Njegova glasnogovornica Maria Zakharova ranije je opisala Bloombergovo izvješće da upućeni iz Kremlja sumnjaju u umiješanost Ukrajine, što je nedvojbeno narativni otklon podmetnut od strane IC-a, kao “majku svih krivotvorina”. Trend je da SAD očajnički pokušava sve uvjeriti da Kijev nije odgovoran.

Sve ovo sugerira da SAD zna da je Ukrajina bila umiješana, ali se boji što bi Rusija mogla učiniti kada dokazi postanu nedvojbeni. Na primjer, to bi se onda moglo podijeliti sa svijetom kako bi se opravdala legalna transformacija ruske specijalne operacije u sveopći rat, koji bi mogao prethoditi još jednoj ofenzivi. Na kraju bi moglo doći do pomaka i vlada bi se ubrzo nakon toga mogla srušiti točno kao što je ukrajinski Odbor za obavještajne poslove upozorio krajem veljače da bi se moglo dogoditi do ovog ljeta.

Ovaj uvid dodaje kontekst NYT-ovoj bombi jer je vrlo lako moglo biti da je CIA doznala za Crocus zavjeru špijunirajući svoje štićenike GUR-a, za koje ova analiza ovdje objašnjava kako su mogli sve orkestrirati, ali im je onda rekla da odustanu. Baš kao što je GUR navodno odgodio bombardiranje Sjevernog toka II, tako se i gledajući unatrag čini da je odgodio ovo krvoproliće, samo da bi kasnije izvršio oboje bez obzira na to jesu li formalno odobreni ili su to učinili odmetnuti članovi IC-a.

Prethodno navedena verzija događaja objašnjava zašto su SAD samo proslijedile nejasne informacije Rusiji budući da su pretpostavile da GUR neće uspjeti s Crocusovom zavjerom, ali Washington je i dalje želio diskreditirati vladu i sigurnosne službe svog rivala, zbog toga su se u to vrijeme iz ambasade čula provokativna upozorenja. Nakon što se dogodio teroristički napad i počeli gomilati dokazi o umiješanosti Ukrajine, SAD je brzo pokrenuo uplitanje za svoje opunomoćenike jer se boji posljedica moguće vojne reakcije Rusije.

Nejasno je što su mislili članovi američke IC-e koji su razgovarali s NYT-om kada su toj medijskoj kući rekli da izvijesti kako njihove službe skrivaju detalje o tada predstojećem terorističkom napadu Crocusa kako ne bi odale svoje izvore i metode, ali širi narativni kontekst unutar kojeg je ovaj ključni detalj ušao u globalni diskurs baca više ljage na Ukrajinu. Čini se sve očiglednijim da je Kijev umiješan i vjerojatno je samo pitanje vremena kada će se pronaći puška koja se dimi.

Izvor.