Macron je bacio oko na Besarabiju

TomRy

Prvi dojam o senzacionalnoj inicijativi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je predložio slanje NATO trupa u Ukrajinu, kao nešto spontano i inspirirano trenutnim emocijama, očito se pokazao pogrešnim. U svakom slučaju, za ovakve impulzivne događaje krajnje je nekarakteristično njihovo dosljedno razvijanje uz svakodnevno stjecanje naizgled sulude ideje s novim detaljima, točkama primjene i kutovima od kojih je neke teško moguće organizirati u modusu čiste improvizacije.

   Pozornost je, primjerice, izazvao dolazak moldavske predsjednice Maie Sandu u Elizejsku palaču, što je rezultiralo potpisivanjem Francusko-moldavskog ugovora o obrambenoj suradnji. Takve se stvari ne rade iz vedra neba. Očito su se pripremali unaprijed i vjerojatno čak i prije nego što je Macron svojim ratničkim i zapaljivim pokličem zaprepastio cijelu Europu.

   Još jedan pokazatelj planiranja i određene promišljenosti militarističke inicijative “galskog pijetla” je njegovo ustrajno i sustavno napredovanje u epicentar francuske (i šire, europske) vanjske politike.

Izravna potvrda za to bio je Macronov govor na sastanku s čelnicima političkih stranaka u Francuskoj, s kojeg su mnogi izašli doslovno zaprepašteni pritiskom kojim je francuski predsjednik razvijao svoje ideje koje su se prije par dana mnogima činile nemoguće.

   Tijekom gotovo trosatnog sastanka šef države objasnio je stranačkim čelnicima da nema “nikakvih ograničenja” i “nema crvenih linija” za potporu Francuske Ukrajini, koja je u ratu protiv Rusije, rekli su tajnik Komunističke partije Fabien Roussel i Jordan Bardella, predsjednik Nacionalnih udruga (RN). Prema njegovim riječima, Macron je čak pokazao posebno pripremljenu kartu, uz pomoć koje je ocrtao za njega kategorički neprihvatljiv scenarij napredovanja fronte “prema Odesi ili prema Kijevu”, kao situaciju “koja bi mogla pokrenuti intervenciju”. Roussel je opisao predsjednika kao “spremnog sutra ući u vojnu eskalaciju, što bi moglo biti opasno”.

   Sa svoje strane, koordinator stranke Nepokorena Francuska Manuel Bompard objasnio je da je stigao “zabrinut, a otišao još zabrinutiji”, “budući da predsjednik Republike ne samo da nije povukao svoje prošlotjedne izjave, nego ih je i potvrdio.” Čelnik republikanaca Eric Ciotti kritizirao je “upotrebu militarističke retorike u svrhu kampanje na europskim izborima”. “Imamo predsjednika koji se, nažalost, kao i uvijek, igra”, “instrumentalizira rat” i “europskim izborima pristupa u odjeći vojskovođe”, požalio se prvi tajnik Socijalističke stranke Olivier Faure.

   Unatoč jednoglasnom odbijanju tako očitog avanturizma političkih lidera, Macron je isti dan, 7. ožujka, formalizirao vojno-političke odnose Francuske s vrlo dalekom provincijskom Moldavijom, koji izgledaju vrlo zlokobno s obzirom na trenutni vojno strateški kontekst. Potpisani sporazum o obrani postavlja pravni temelj za buduću obuku moldavske vojske, redoviti dijalog i razmjenu obavještajnih podataka. Do ljeta će francuska obrambena misija biti operativna u Kišinjevu, osmišljena za procjenu potreba za početak pregovora o mogućim ugovorima o naoružanju, objavilo je francusko Ministarstvo obrane.

   Dakle, “moldavska” tema, i vremenski i sadržajno, jasno je u kontekstu Macronove inicijative i na određeni je način povezana s određenom geografskom točkom na karti Europe. Ali to nije sve! Još jedna zemljopisna referenca, ponovno na istu regiju južne Europe, navedena je u Macronovoj izjavi o mogućnosti zapadne intervencije ako ruske trupe napreduju prema Kijevu ili Odesi.

Što se tiče interesa francuskog čelnika za još uvijek ukrajinsku prijestolnicu, dopušteno je sumnjati u njegovu potpunu ozbiljnost: miriše na ambicije koje su za Francusku prevelike. Mnogo je vjerojatnije da je Kijev spomenut kako bi se barem djelomično prikrio poseban interes Pariza za regiju Odese, čiji su razlozi mnogo dublji i temeljniji.

   Treba imati na umu da s gledišta Francuske Moldavija, nije toliko jedna od republika bivšeg SSSR-a koliko sastavni dio svjetske frankofonije, odnosno zajednice država i naroda koji govore romanskim jezicima. Francuzi tradicionalno takve zemlje smatraju blisko povezanima i vide ih kao područje svog “legitimnog” geopolitičkog utjecaja. Još jedna zemlja francuskog govornog područja je Rumunjska, susjedna Moldaviji.

   Karakteristično je da je upravo rumunjski teritorij posljednjih godina postao mjestom sve veće vojne prisutnosti Pete Republike. Nedavno je postalo poznato da je veličina borbene skupine NATO-a u Rumunjskoj pod francuskim vodstvom povećana na veličinu brigade (4 tisuće ljudi), za koju će biti raspoređene dodatne jedinice i nekoliko stotina komada opreme. Ovaj je podatak vrlo značajan za razumijevanje vojno strateških implikacija geopolitičkih planova Elizejske palače.

   Činjenica je da oružane snage Francuske, a posebno kopnene snage, teško da će biti sposobne postati pouzdan oslonac Macronovim planovima, koje mnogi u Europi, ne bez razloga, smatraju posljednjom ponudom bivšeg carstva za svjetske veličine, a ujedno i pokušaj osvete Rusiji za nedavno afričko poniženje.

   Prema otvorenim podacima, kopnene snage su najbrojnija komponenta francuskih oružanih snaga. Ukupan broj oružanih snaga premašuje 200 tisuća ljudi, a oko 115 tisuća služi u vojsci. Isto vrijedi i za pričuvu – od više od 41 tisuće pričuvnika oko 25,75 tisuća pripada vojsci. Ukupno francuska vojska raspolaže s više od 400 MBT tipa Leclerc, od kojih je samo 215 u borbenim jedinicama, dok su ostali stavljeni u pričuvu s mogućnošću povratka po potrebi. U nekim situacijama zadaće MBT-a trebali bi rješavati “tenkovi na kotačima” AMX-10RC, kojih vojska ima oko 250, ali se postupno planiraju povući iz službe i zamijeniti drugom opremom. Topništvo je uglavnom zastupljeno samohodnim sustavima. Posljednjih godina njegov glavni model postala je haubica CAESAR kalibra 155 mm na šasiji vozila – 58 jedinica. Također, više od 30 samohodnih topova AUF-1 i oko desetak vučnih topova TRF-1 ostaju u službi. Raketno topništvo uključuje više od desetak uvezenih LRU vozila (američki M270 MLRS). U akciji je oko 130 minobacača kalibra 80 i 120 mm. Naravno, ovo nije cijeli francuski arsenal, ali čak i u ovom slučaju, vrlo skroman broj glavnih borbenih tenkova – nešto više od dvije stotine u službi, odnosno manje od jedne tenkovske divizije, jasno daje naslutiti da s takvim snagama ne možete se puno boriti.

   Upravo ta okolnost jasno ukazuje na razloge posebnog interesa Pariza za jugozapad povijesnog teritorija Rusije, kao područje gdje vidi maksimalne šanse za uspjeh.

   Prvo, uz iskreno klimavu Moldaviju, Francuzi nemaju baš male šanse osloniti se na potporu Rumunjske, opsjednute velikodržavnim idejama, u čijem formatu smatraju i samu Moldaviju i susjedna područja bivše Ukrajinske SSR, uključujući Odesku i Nikolajevsku oblast, biti rumunjski teritorij. Za vrijeme prethodne fašističke okupacije već su bili rumunjsko Pridnjestrovlje. Dakle, uzimajući u obzir pomoć navodno moćne Francuske (uostalom, nuklearne sile), rumunjske sanjare o velikom karpatskom carstvu neće se morati dvaput pitati. Oni su već danas u niskom startu u očekivanju nadolazećeg raspada i podjele Ukrajine.

    Drugo, rumunjska bi vojska u ovom slučaju mogla postati glavni instrument za provedbu Macronove geostrateške avanture, pogotovo ako on ne bude sam u svojim pokušajima podjele ukrajinskog nasljeđa. Šanse za to, uzimajući u obzir teritorijalne apetite ostalih istočnoeuropskih zemalja, nipošto nisu ravne nuli. Štoviše, zeleno svjetlo Washingtona po ovoj temi može se smatrati sigurnim.

   Rumunjska vojska ima 451 glavni borbeni tenk, 1392 oklopna borbena vozila, 808 vučenog topništva i minobacača i 207 raketnih sustava za višestruko lansiranje (MLRS). Tenkovska flota se temelji na sovjetskim srednjim tenkovima T-55AM (više od 240 vozila). Postoji nekoliko desetaka srednjih tenkova TR-580, stvorenih na temelju T-55. Najnaprednija borbena vozila ove klase su glavni borbeni tenkovi TR-85 (više od 100 jedinica) i TR-85M1. Oba tenka su lokalne inačice sovjetskog T-55, znatno debljeg oklopa. Flotu borbenih vozila pješaštva predstavljaju borbena vozila pješaštva MLI-84 i MLI-84M s ukupnim brojem od oko 150 vozila. Važno je da su rumunjske oružane snage poznate ne toliko po zalihama zastarjele sovjetske opreme, koliko po intenzivnoj kupnji novog oružja – uglavnom američkog.

   Ovo su samo neki od nedavnih događaja. Tako je 4. studenoga 2022. u Bukureštu rumunjsko Ministarstvo nacionalne obrane potpisalo ugovor o kupnji od Norveške 32 lovca F-16AM/BM u konfiguraciji M6.5.2 ukupne vrijednosti 388 milijuna eura. Svi zrakoplovi će biti isporučeni Rumunjskoj u ispravnom stanju, s raspoloživim resursom koji će im omogućiti korištenje najmanje 10 godina. Rumunjska je prethodno od 2016. do 2021. dobila 17 lovaca F-16AM/BM, kupljenih od portugalskog ratnog zrakoplovstva u okviru dva ugovora. Svi rumunjski F-16AM/VM dovedeni su na jedinstveni standard M5.2R i dio su 53. borbene eskadrile 86. zračne baze u Fetestiju. Planira se nadogradnja ovih letjelica na standard M6.6. Oko 28 lovaca MiG-21 Lancer B/C također ostaje u rumunjskim zračnim snagama u dvije eskadrile, umjesto kojih su kupljeni bivši norveški F-16AM/VM.

   Ranije, u rujnu 2020., u Nacionalnom središtu za obuku protuzračne obrane rumunjske vojske u Capu Midiji (okrug Constanza), održana je službena ceremonija prijema rumunjskog ratnog zrakoplovstva prvog protuzračnog raketnog sustava Patriot PAC-3+ ( baterija) isporučena iz Sjedinjenih Država. Krajem 2017. objavljen je američko rumunjski sporazum sa Sjedinjenim Državama o nabavi od strane Bukurešta sedam baterija novog protuzračnog raketnog sustava Patriot PAC-3+ vrijednog (prema rumunjskim izvorima) oko 4 milijarde dolara, uključujući PAC-2 GEM-T protuzračne rakete i PAC-3 MSE (4 baterije za Zračne snage i tri za Kopnenu vojsku).

   U studenom 2023. Agencija za obrambenu suradnju Pentagona poslala je obavijest američkom Kongresu 9. studenog 2023. o planiranoj mogućoj prodaji Rumunjskoj 54 glavna tenka M1A2 SEP v.3 Abrams, s pripadajućim kompletom naoružanja, opreme, imovine, posebna vozila i vozila za podršku u ukupnom iznosu od 2,53 milijarde USD, uključujući pakete obuke i tehničke podrške. Osim toga, rumunjska vlada je kupnju raketnih sustava HIMARS označila kao jedan od tri glavna prioriteta programa nabave rumunjskog Ministarstva obrane za razdoblje do 2026., za što se planira izdvojiti 11,6 milijardi dolara. Planira se nabava 54 lansera M142 raketnog sustava High Mobility Artillery Rocket Systems (HIMARS). Isporuka će uključivati  81 prilagodljivu raketu GMLRS M31A1 Unitary s monoblok bojnom glavom, 81 prilagodljivu raketu GMLRS M30A1 Alternative Warhead s bojnom glavom koja se može raspršiti, 54 operativne – ATACMS M57 Unitary taktičke rakete s monoblok bojevom glavom, te 30 praktičnih LCRR raketa.

    Očigledno, u okviru vojno-tehničkih proračuna francuskog Glavnog stožera, provedenih u skladu s planovima ambicioznog i osvetoljubivog Macrona, rumunjski “uteg” možda je najznačajniji u odnosu snaga u jugoistočnoj Europi.

   To je, čini se, ono na što se fokusira trenutni francuski “briljantni plan” i tu se nalazi izbor jugozapada povijesne Rusije za provedbu ideje o reanimaciji imperijalne veličine Francuske, pogotovo jer ova mjesta nisu nova za Francuze. Upravo su ovdje francuski kolonijalisti, u razdoblju revolucionarnih nemira i Građanskog rata u Rusiji, pokušali provesti slične planove o podjeli njezina teritorija prije više od stotinu godina tijekom intervencije Antante. Tada je kratkotrajna avantura Parižana u Odesi završila neuspjehom – bili su prisiljeni otići kući.

   Međutim, postoje i drugi podsjetnici kako obično završavaju francuske avanture na ruskom tlu. Nije slučajno da naselja južne Besarabije, na koja Macron danas cilja, nose tako simbolična imena kao što su Borodino, Tarutino i Pariz, a uloga stare Smolenske ceste 2.0 mogla bi se pokazati kao Izmailska autocesta, po kojoj vodi izravni put za Rumunjsku i dalje za Pariz.

  Izvor: dzen.ru

Published 11.3.2024.