Nepriznata regija Moldavije: što se događa u Transnistriji i zašto traže pomoć

TomRy

Više od 30 godina zamrznut je sukob na istoku Moldavije, koji su Rusija, Ukrajina i UN u različitim razdobljima pokušavali regulirati. No, rješenja problema još nema – samoproglašena Pridnjestrovska Moldavska Republika ne pristaje biti dio Moldavije, a niti jedna država u svijetu nije spremna priznati PMR. Ovaj tjedan su se vlasti PMR-a obratile Rusiji sa zahtjevom za pomoć zbog pritiska iz Kišinjeva. Što se događa u regiji, gdje je sve počelo i kako bi moglo završiti – u materijalu Forbesa.

Transnistria je regija u istočnoj Europi koja se nalazi unutar granica Moldavije. Međutim, više od 30 godina taj je teritorij bio nepriznata država – Pridnjestrovska Moldavska Republika (PMR). Sve zemlje članice UN-a, uključujući Rusiju, službeno je smatraju dijelom Moldavije. Priznaju je još samo dvije države sa spornim statusom – Južna Osetija i Republika Abhazija. Pridnjestrovlje je priznavala i samoproglašena Republika Nagorno-Karabah do 2023. godine, kada je prestala postojati.

   Na području Pridnjestrovlja koristi se ćirilica, dok je Moldavija 1989. godine prešla na latinicu. Stanovništvo republike procjenjuje se na 465.000 ljudi, većina njih ima ruski kao materinji jezik, a mnogi imaju dvojno ili trostruko (moldavsko, rusko i ukrajinsko) državljanstvo. Nepriznata republika ima čak i svoju valutu – pridnjestrovske rublje.

   U 18. stoljeću ovo područje je pripadalo Ruskom Carstvu, kojem je prešlo kao dio Ugovora iz Iasija između Rusije i Osmanskog Carstva. Dio današnjih teritorija PMR bio je pod turskom vlašću. Tijekom 20. stoljeća, državljani drugih republika SSSR-a koji govore ruski preselili su se tamo usred brzog razvoja industrije u regiji.

   U isto vrijeme počelo je formiranje moldavskog jezika, koji je proglašen različitim od rumunjskog i opskrbljen sustavom pisma temeljenim na ćiriličnom pismu. Godine 2023. Moldavija je službeno napustila naziv “moldavski jezik” i sada svoj jezik naziva rumunjskim. U Transnistriji se, međutim, moldavski jezik kojim govori dio stanovništva i dalje tako naziva.

   Na zastavi i grbu nepriznate republike nalaze se srp i čekić sačuvani iz sovjetskih vremena. U sovjetsko doba Pridnjestrovlje je prvo bilo dio Ukrajinske SSR (od 1924. – dio Moldavske Autonomne SSR), a nakon 1940. – Moldavske SSR. Rusija i Pridnjestrovlje nemaju zajedničku granicu — između njih je teritorij Ukrajine.

   Još 1989. godine – prije raspada SSSR-a – Vrhovni savjet Moldavske SSR proglasio je moldavski jezik jedinim službenim jezikom, a ruski je dobio status jezika međuetničke komunikacije. To je dovelo do sukoba s ruskim govornim dijelom stanovništva, a 2. rujna 1990., na temelju rezultata referenduma, Drugi kongres narodnih predstavnika Pridnjestrovlja proglasio je stvaranje Pridnjestrovske Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike.

   Kada se 1991. Moldavija odlučila odcijepiti od SSSR-a i proglasila svoju neovisnost, Pridnjestrovlje je također proglasilo neovisnost – od Moldavije – i promijenilo ime u Pridnjestrovska Moldavska Republika.

   Procesi razdvajanja nisu bili bezazleni. Kišinjev je 1990. poslao policijske odrede u PMR. Protiv prosvjednika u Dubossariju tada je korišteno vatreno oružje: ubijene su tri osobe, a ranjeno 16. Tijekom 1991. i 1992. nastavili su se oružani sukobi i pokušaji Kišinjeva da povrati kontrolu nad regijom. Do sredine 1992. gubici s obje strane iznosili su oko tisuću ljudi.

   Dana 21. srpnja 1992. prvi predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin i prvi predsjednik Republike Moldavije Mircea Snegur potpisali su sporazum „O načelima mirnog rješavanja oružanog sukoba u Pridnjestrovskoj regiji Republike Moldavije.” Sporazum je podržao tadašnji čelnik Pridnjestrovlja Igor Smirnov.

   Na ovaj ili onaj način, 1992. sukob je zaustavljen, a ruski mirovni kontingent uveden je u regiju. No, status quo nije mogao u potpunosti odgovarati nijednoj sukobljenoj strani – Pridnjestrovlje je od tada ostalo u statusu nepriznate republike, a moldavske vlasti ga nikada nisu uspjele vratiti pod svoju kontrolu.

   Godine 2002. započeli su pregovori o Pridnjestrovlju u formatu “3+2” (gdje su “tri” Rusija, Ukrajina i OESS kao posrednici, a “dvije” strane u sukobu, Moldavija i PMR). Godine 2005. format je transformiran u “5+2” – EU i SAD su se pridružili pregovorima kao promatrači. Međutim, svi ti pregovori bili su prilično uzaludni, a sukob je potrajao.

   Godine 2006. vlasti nepriznate Pridnjestrovske Moldavske Republike održale su referendum o pridruživanju Ruskoj Federaciji i objavile da je više od 97% stanovnika glasalo za. Međutim, nisu uputili nikakve zahtjeve Rusiji da primi republiku u svoj sastav. Ali 2014. godine pridnjestrovske vlasti obratile su se ruskom predsjedniku sa zahtjevom da prizna neovisnost. Ovaj zahtjev nije odobren. Točno vrijeme razmatranja žalbe još nije poznato, rekao je tada tajnik predsjednika Dmitrij Peskov.

   Nekoliko godina nakon toga, tema pripajanja Pridnjestrovlja Rusiji povremeno se pojavljivala u informacijskom polju, u pravilu, u formatu populističkih izjava političara, primjerice Dmitrija Rogozina, koji je kao posebni izaslanik predsjednika za Pridnjestrovlje namjeravao ondje otvoriti ruske konzulate. Službeno je 2012. rusko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo da Pridnjestrovlje treba biti regija unutar Moldavije, ali da istovremeno ima poseban status koji priznaje međunarodna zajednica. Kada je 2014. izaslanik ruskog predsjednika u Krimskom saveznom okrugu Oleg Belavencev rekao da će Pridnjestrovlje s vremenom postati dio Rusije, Kremlj je brzo izjavio da te riječi predstavljaju privatno mišljenje dužnosnika, a ne odražavaju službeni stav Moskve.

   Dana 15. ožujka 2022. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) usvojila je amandman prema kojemu je Pridnjestrovlje “zona ruske okupacije” kao dio čina agresije na Moldaviju. Rusija i vlasti nepriznate republike odbacile su takve optužbe – i iznijele svoje. Rusko ministarstvo vanjskih poslova izjavilo je tada da je takva formulacija “neprihvatljiva i ne odgovara stvarnom stanju stvari”, a PMR je obećao da će preispitati potrebu komunikacije s međunarodnim organizacijama na teritoriju Pridnjestrovlja i podsjetio da republika postoji kao rezultat referenduma o neovisnosti.

   Predsjednik PMR-a Vadim Krasnoselsky kasnije je tvrdio da Moldavija priprema diverzantske skupine koje će poslati u republiku, kao i da vlasti zemlje aktivno militariziraju, te se u tom smislu obratio za pomoć OESS-u. Premijer Moldavije Dorin Recean je sa svoje strane izjavio da treba provesti demilitarizaciju u Pridnjestrovlju, povlačeći ruski vojni kontingent i opremu odande.

   Godine 2023. vlasti Republike Moldavije uvele su nekoliko novih članaka kaznenog zakona, uključujući one za separatizam. Prema ovom članku, separatističke radnje, odnosno radnje počinjene s ciljem odvajanja dijela teritorija Republike Moldavije u suprotnosti s odredbama nacionalnog zakonodavstva ili međunarodnih ugovora, kažnjavaju se kaznom zatvora od dvije do šest godine. Za raspačavanje predmeta, materijala i informacija kojima se potiče na takve radnje propisana je kazna zatvora od dvije do pet godina. Pridnjestrovlje je negativno reagiralo na amandmane – Vitaly Ignatiyev, šef vanjskopolitičkog odjela, rekao je da su oni neprijateljski raspoloženi prema stanovnicima nepriznate republike i da bi “mogli imati destruktivan učinak na cijeli pregovarački proces”.

   Međutim, moldavska vlada odbacuje tvrdnje da je zakon usmjeren na stanovnike Pridnjestrovlja. Zamjenik predsjednika parlamenta Mikhail Popshoy istaknuo je da se građani zemlje koji poštuju zakon nemaju čega bojati: “Mirni građani, bez obzira gdje žive, ne mogu biti separatisti, odnosno obični građani ne mogu potpadati pod ovaj zakon.” Prema novim člancima još nije pokrenut niti jedan poznati kazneni postupak.

   Tijekom protekle dvije godine, u pozadini “specijalne vojne operacije”* koja je započela u Ukrajini, ukrajinske i europske vlasti bile su više nego inače zabrinute zbog situacije u Transnistriji. Situaciju komplicira činjenica da se na teritoriju Pridnjestrovlja nalazi rusko vojno osoblje, a sada i činjenica da je nepriznata republika otvoreno zatražila pomoć od Rusije. PMR svoj zahtjev objašnjava eskalirajućim pritiskom Moldavije na gospodarstvo republike.

   Pridnjestrovlje se ranije žalilo na blokadu Moldavije, a posljednjih godina vlada te zemlje usvojila je niz prijedloga zakona koji, prema vlastima samoproglašene republike, izravno ili neizravno prijete ili štete njezinim stanovnicima. Tiskovna služba Vadima Krasnoselskog izvijestila je u siječnju 2024. da bi Pridnjestrovlje moglo izgubiti oko 5 milijuna dolara zbog novih carina koje je Kišinjev uveo 1. siječnja. Moldavija je 2023. godine već blokirala izvoz poduzeća Elektromash, Moldavizolit, Potential i Pribor, a uvela je i naknadu za carinjenje. Zbog toga je vanjskotrgovinski promet PMR-a pao za 108 milijuna dolara, a proračun mjesečno gubi oko 1,5 milijuna pridnjestrovskih rubalja (92 tisuće dolara).

   Nakon usvajanja zakona o plaćanju dažbina pridnjestrovskih tvrtki u središnji proračun Moldavije, vlada PMR-a održala je kongres zastupnika na svim razinama. U okviru njega usvojena je rezolucija u kojoj se navodi da će se republika obratiti na oba doma ruskog parlamenta sa zahtjevom da poduzmu mjere za zaštitu Pridnjestrovlja od sve većeg pritiska Kišinjeva. U rezoluciji se također navodi da će se Pridnjestrovlje ustrajno boriti za svoj identitet, prava i interese naroda Pridnjestrovlja i da neće odustati od svoje zaštite, unatoč bilo kakvim ucjenama i vanjskim pritiscima.

   Odmah nakon vijesti o planovima pridnjestrovskih zastupnika da se okupe na kongresu, pojavile su se glasine da će na tom kongresu formulirati zahtjev za prijem republike u sastav Rusije. Odmah su ih počeli opovrgavati – rekla je zamjenica predsjednika Vrhovnog vijeća Pridnjestrovlja Galina Antyufeyeva: “Danas, kada je tako teška situacija, kada se u blizini odvija “specijalna vojna operacija”, kada postoji puno drugih problema, pokretati ovo pitanje i baviti se njime je nevjerojatna glupost.”  Službena predstavnica ruskog ministarstva vanjskih poslova Maria Zakharova nazvala je razgovore o ruskim planovima da “pripoji Pridnjestrovlje” “spekulacijama” i “nervoznom reakcijom”.

   Šef ministarstva vanjskih poslova nepriznate republike Vitaly Ignatiyev u intervjuu ruskim medijima pojasnio je da Pridnjestrovje računa prije svega na diplomatsku potporu Rusije, koja je jedan od posrednika u formatu “5+2”. Prema njegovim riječima, PMR se nije obratio samo Rusiji, već i Europskoj uniji, Crvenom križu, OESS-u i UN-u.

   Rusko ministarstvo vanjskih poslova, u komentaru za RBC, reklo je da je “zaštita interesa stanovnika nepriznate Pridnjestrovske Moldavske Republike jedan od prioriteta Rusije”.

   Predstavnici zapadnih zemalja nisu tako blagonaklono reagirali na zahtjev iz Pridnjestrovlja. Glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller rekao je da ta zemlja pomno prati ruske akcije u Pridnjestrovlju, s obzirom na “sve agresivniju politiku Rusije u Europi”. Stručnjak za srednju i istočnu Europu u konzultantskoj tvrtki Teneo Intelligence, Andrius Tursa, izrazio je bojazan da bi ova situacija mogla postati “razlog za pokušaj proglašenja ruske aneksije Pridnjestrovlja”, istaknuvši da bi to moglo biti “iznimno teško” na geografski položaj regije — Ukrajina je između njega i Rusije.

   Moldavske vlasti objavile su priopćenje da sada ne postoji opasnost od eskalacije i destabilizacije situacije u Pridnjestrovlju, a akcije pridnjestrovskih vlasti nazvane su “propagandom” i “još jednim pokušajem izazivanja histerije u društvu”.

Izvor: www.forbes.  Elizaveta Večerova

Foto: Hannah Wagner / savez slika putem Getty Images

Objava 3.3.2024.