I vi kritički razmišljate? Svoje članke šaljite koristeći ovaj obrazac. Kontakt: admin@kriticizam.com
Rusko zauzimanje Avdeevke odjeknut će Europom i ubrzati geostrateške promjene
Uloga Njemačke kao preferiranog partnera SAD-a u “Vodstvu iza” u EU postat će istaknutija nakon što je Rusija zauzela Avdejevku, što će poprimiti oblik povezivanja “vojnog Schengena” s oživljenim Weimarskim trokutom kako bi se ubrzala izgradnja “Tvrđave Europe”.
Rusija je konačno zauzela ukrajinski grad-tvrđavu Avdejevku nakon dugotrajne bitke koja je završila kaotičnim povlačenjem Kijeva i napuštanjem njegovih ranjenih trupa. Tajming se dogodio kada se zapadna elita sastala u Njemačkoj na ovogodišnjoj Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji tijekom vikenda, što im je zgodno omogućilo planiranje sljedećih poteza u ovom proxy ratu. Međutim, ne očekuje se značajna financijska ili vojna pomoć, unatoč nedavno sklopljenim sigurnosnim paktovima Ukrajine s Njemačkom i Francuskom.
Umjesto toga, kao što je objašnjeno ovdje ranije ovog mjeseca prilikom analize posljednjeg samita Biden-Scholz u DC-u, fokus Zapada bit će na dugoročnom obuzdavanju Rusije u Europi izvan granica te bivše sovjetske republike. U tu svrhu, uloga Njemačke kao američkog preferiranog “Lead From Behind” partnera u EU postat će istaknutija, što će poprimiti oblik povezivanja “vojnog Schengena” s oživljenim Weimarskim trokutom kako bi se ubrzala izgradnja “Tvrđave Europe”.
Prethodne tri hiperpovezane analize dublje objašnjavaju ove koncepte kao i njihov odnos, ali se mogu sažeti kao Njemačka koja iskorištava svoju sveobuhvatnu podređenost Poljske kako bi nastavila svoju davno izgubljenu putanju supersile nakon gotovo osam desetljeća duge pauze. Razlog zašto će se pažnja Zapada usmjeriti prema ubrzavanju ovog geostrateškog pomaka umjesto da se drži svog posredničkog rata protiv Rusije preko Ukrajine nakon Avdejevke je taj što je sada jasno da je potonji izgubljen slučaj.
Rusija je već pobijedila u “utrci logistike“/”ratu iscrpljivanja” s NATO-om koji je glavni tajnik Stoltenberg proglasio prije gotovo točno godinu dana, što je dokazano neuspjehom protuofenzive i naknadnim preokretom dinamike ovog sukoba pri čemu je Ukrajina sada ponovno u defenzivi. Zamjena bivšeg vrhovnog zapovjednika Zalužnog, Syrsky, to je izričito priznao prošli tjedan prije katastrofalnog povlačenja iz Avdeevke, koja se smatra posljednjom velikom kijevskom utvrdom u Donbasu.
Pozornica je sada spremna za nadolazeću rusku ofenzivu koja bi mogla proći kroz ostatak ove regije u najboljem slučaju iz perspektive Moskve i najgorem iz perspektive Zapada. To ne znači da će se to doista dogoditi jer takozvana “magla rata” onemogućuje točno sagledavanje pune obrambene sposobnosti Ukrajine iza linije dodira (LOC), ali nije bez razloga što Zapad paničari i što ih je Zelenski odlučio okriviti za svoj posljednji poraz.
Požalio se da je takozvani “umjetni nedostatak oružja” odgovoran u aluziji na zastoj u Kongresu oko dodatne pomoći Ukrajini, s čime se Biden složio kako bi izvršio pritisak na svoje političke neprijatelje. Neočekivanu smrt Navaljnog u petak iskoristili su antiruski jastrebovi kako bi zahtijevali da Zastupnički dom usvoji prijedlog Senata o financiranju rata preko posrednika kada nastavi sa zasjedanjem kasnije ovog mjeseca, ali čak i ako bude odobren, problem je u tome što su SAD već potrošile svoje zalihe.
Iako je moguće da bi mogla zaroniti u one rezerve koje je sačuvala za zadovoljavanje svojih potreba nacionalne sigurnosti i također prisiliti svoje vazale da to učine, činjenica je da protuofenziva nije uspjela usprkos mnogo većoj pomoći danoj Kijevu i sve to sugerira da to neće napraviti razliku. Što god bi moglo biti poslano, koristilo bi se isključivo za zadržavanje LOC-a što je dulje moguće i sprječavanje ruskog prodora kako bi se ovjekovječio zastoj za koji je Zalužni prvi priznao da je nastupio do jeseni.
Istini za volju, taj je opis bio netočan jer se LOC nastavlja postupno kretati prema zapadu i tempo bi se mogao ubrzati nakon ruskog zauzimanja Avdeevke. Predsjednik Putin već je dao do znanja da neće stati dok se vojnim ili diplomatskim putem ne ispune njegovi zahtjevi za sigurnosno jamstvo nakon što je nedavno izrazio žaljenje što nije naredio da specijalna operacija počne ranije i u nedjelju je rekao, nakon pada tog ukrajinskog grada-tvrđave, da je pobjeda za Rusiju “pitanje života i smrti”.
Ostaje nejasno kada će i pod kojim uvjetima sukob završiti, ali na zidu stoji natpis i jasno stoji da će ruski zahtjevi za sigurnosnim jamstvom biti u određenoj mjeri ispunjeni, ergo zašto Zapad sada planira desetljećima dugu “konfrontaciju” s Rusijom, po Stoltenbergovim riječima. U tome leži značaj geostrateškog pomaka koji je identificiran ranije u ovoj analizi u vezi s ulogom Njemačke kao glavnog američkog “Vođe iza” partnera za obuzdavanje Rusije u Europi.
U promicanju tog cilja, NATO-ove vježbe “Steadfast Defender 2024” na cijelom kontinentu – najveće od kraja starog Hladnog rata – bit će usmjerene na optimizaciju djelomične provedbe “vojnog Schengena” između Njemačke, Poljske i Nizozemske, kojoj bi se uskoro trebala pridružiti i Francuska. Baltik će vjerojatno također sudjelovati s obzirom na to da im je potrebna potpora za izgradnju njihove takozvane “Baltičke obrambene linije“, koja bi se mogla protezati do Arktika ako se i Finska uključi kao što se očekuje.
Ponovno oživljeni Weimarski trokut dolazi u obzir budući da je Njemačkoj potrebna francuska podrška jer Berlin realno ne može sve to učiniti sam, što je zauzvrat uvjetovalo vojnu podređenost Poljske svom zapadnom susjedu putem gore spomenutog logističkog pakta između njih. Vojni koridor od Francuske do Estonije, koji bi mogao doći do Finske preko Danske i Švedske (od kojih je druga kandidatkinja za NATO i očekuje se da će se pridružiti ovom novom “Schengenu”), stoga poprima oblik pred očima svijeta.
Rusko zauzimanje Avdejevke stoga će odjeknuti diljem Europe ubrzavanjem provedbe ovih dugoročnih planova obuzdavanja budući da je NATO-ov posrednički rat protiv Avdejevke očito izgubljen slučaj nakon pada najnovijeg grada-tvrđave te bivše sovjetske republike. Promatrači bi trebali obratiti više pozornosti na ovu geostratešku dinamiku nego na bilo što drugo budući da je nastavak davno izgubljene putanje njemačke supersile razvoj od globalnog značaja.