Poljska zastrašuje ratom s Rusijom kako bi opravdala svoje potčinjavanje Njemačkoj

U suvremenoj “tvrđavi Europi”, Poljska igra sličnu ulogu vis-à-vis Njemačke kakvu je fašistička Italija igrala s nacistima, koji su također bili mlađi njemački partneri čija je delegirana zadaća bila olakšati dio tereta Berlinu za kontrolu dijelovima kontinenta.

Novi poljski ministar obrane Wladysław Kosiniak-Kamysz, koji je politički imenovan s apsolutno nula vojnog iskustva, rekao je u intervjuu lokalnim medijima da “pretpostavljam svaki scenarij, a najgore shvaćam najozbiljnije” kada su ga upitali o mogućnosti ruskog napada na njegovu zemlju. Ovo nije ništa drugo nego besramno izazivanje straha s ciljem opravdavanja podređenosti Poljske Njemačkoj prošlog tjedna nakon što je neformalno odbacila svoje zahtjeve za odštetom i pristala formirati “vojni Schengen”.

Evo nekoliko osnovnih informacija za one koji ovo nisu toliko pažljivo pratili:

* 24. studenoga 2023.: “Predloženi “vojni schengen” NATO-a slabo je prikrivena njemačka igra moći nad Poljskom”

* 17. siječnja 2024.: “Njemački ratni planovi protiv Rusije koji su procurili u javnost usmjereni su na unapređenje prijedloga o “vojnom Schengenu”

* 19. siječnja 2024.: “Njemačka obnavlja ‘tvrđavu Europu; Za pomoć SAD-u ‘pivot (natrag) u Aziju’“

* 22. siječnja 2024.: “Baltička obrambena linija” trebala bi ubrzati “vojni schengen” pod njemačkim vodstvom“

* 1. veljače 2024.: “Poljska se tijekom prošlog tjedna podredila Njemačkoj na dva fronta“

Sada će biti sažeti radi lakšeg čitanja.

Povratak Donalda Tuska kojeg podržava Njemačka na mjesto poljskog premijera ohrabrio je de facto vođu bloka da provede sljedeću fazu svojih hegemonističkih planova kojima je nastojao proširiti svoj vojni utjecaj diljem kontinenta. U tu je svrhu predložila “vojni Schengen”, koji je sklopila s Nizozemskom i Poljskom prošli tjedan kako bi olakšala slanje trupa i opreme u svoju novu tenkovsku bazu u Litvi. Taj će se koridor u budućnosti vjerojatno proširiti do Estonije i možda Finske.

Rezultirajuća “Tvrđava Europa” koja se danas gradi ubrzanim tempom, zlokobno nalikuje svom pandanu iz Drugog svjetskog rata u smislu strukture i strateške namjere pripreme za rat s Rusijom, kojom Poljska sada zastrašuje kako bi opravdala svoju podređenost Njemačkoj. Domaći kontekst unutar kojeg je Kosiniak-Kamysz tvrdio da ozbiljno shvaća scenarij ruskog napada je obrađen u ove dvije analize u nastavku:

* 10. siječnja 2023.: “Poljska je u naletu najgore političke krize od 1980-ih“

* 14. siječnja 2024.: “Tuskov poziv domoljubima da podrže Ukrajinu odvraćanje je pozornosti od političke krize u Poljskoj“

Ukratko, Tusk je pribjegao totalitarnim sredstvima za nametanje svog zamišljenog njemačko-inspiriranog liberalno–globalističkog modela ovom tradicionalno konzervativno-nacionalističkom društvu, koje je izazvalo njegovu najgoru političku krizu od 1980-ih. Slabašno je pokušao odvratiti pažnju javnosti od ovoga na lažnoj patriotskoj osnovi napajajući ih o lažnoj prijetnji koju Rusija predstavlja njihovoj zemlji s istoka, ali ovaj je narativ lako diskreditiran nakon što se prisjetio da Poljska graniči s ruskom regijom Kalinjingrad na sjeveru.

Imajući ovo na umu, i njegove i Kosiniak-Kamyszove tvrdnje su diskreditirane budući da je Rusija već mogla napasti i izvršiti invaziju na Poljsku iz tog smjera, a da ne mora prvo jurišati kroz Ukrajinu, a da ne spominjemo preko Bjelorusije koja ima mnogo veću granicu s Poljskom. Dok je prvi plasirao ovu laž kako bi odvratio pozornost od poljske političke krize, drugi ih oživljava kako bi opravdao prošlotjedni “vojni schengenski” sporazum prema kojem će njemačke trupe moći slobodno prelaziti u i iz Poljske po prvi put od Drugog svjetskog rata.

Još više zabrinjava to što je zamjenik ministra vanjskih poslova Andrzej Szejn uputio “herzlich wilkommen!” (“topla dobrodošlica”) njemačkim vojnicima sredinom prošlog mjeseca ako se žele trajno rasporediti u njegovoj zemlji kao što su se upravo dogovorili u susjednoj Litvi. Jedina moguća šansa za preventivno ublažavanje javnog bijesa zbog ovog neviđenog kršenja poljskog povijesnog sjećanja i suvereniteta jest igrati na kartu Rusije koja se, nažalost, sviđa mnogim konzervativnim nacionalistima.

Bilo kako bilo, oporba je itekako svjesna narativnih trikova Kljovovog režima i malo je vjerojatno da će nasjesti na njegovo zastrašivanje o ruskoj invaziji na njihovu zemlju iz Ukrajine, iako također treba reći da se bivša vlada oslanjala na sličnu takvu retoriku kako bi se opravdalo naoružavanje Kijeva. Ipak, oni i njihova baza okomili su se na tu zemlju krajem prošle godine usred poljsko-ukrajinskog spora oko žitarica, a tadašnja je premijerka čak optužila Njemačku da je sklopila dogovor s Ukrajinom iza leđa Poljske.

Iz tih razloga, ne očekuje se da će najnovije izazivanje straha polučiti željene rezultate, a oporbi bi bilo dobro da maksimalno razotkrije kako je Tuskov režim podredio Poljsku Njemačkoj putem “vojnog Schengena” na lažnoj antiruskoj osnovi o kojoj se zapravo radi uzvraćajući usluge Berlinu. Planirana vojna ulaganja prethodne vlade trebala su dovesti do toga da Poljska postane vođa srednjoeuropske koalicije za obuzdavanje Rusije usredotočene na “Inicijativu triju mora” (3SI).

To bi onda zauzvrat Poljskoj omogućilo da s vremenom obnovi svoj davno izgubljeni status Velike sile, a sve s velikom strateškom svrhom stvaranja novog središta utjecaja između Njemačke i Rusije, koje bi Varšava potom mogla iskoristiti za njihovo međusobno svrstavanje, SAD, Kina i Turska. Ti su planovi u međuvremenu odbačeni pod Tuskom, koji je preferirao podrediti Poljsku Njemačkoj tako što je Berlin preuzeo varšavski 3SI kroz “vojni Schengen” i pretvorio Poljsku u svog najvećeg vazala.

Nova geostrateška uloga njegove zemlje je podupiranje vodeće pozicije Njemačke u obuzdavanju Rusije u srednjoj Europi, u tu svrhu će Berlin vjerojatno dopustiti Varšavi da nastavi s planiranim programom vojnih ulaganja, ali s namjerom da podržava njemačke interese umjesto poljskih. Čak i ako Poljska sudjeluje u proširenom “vojnom Schengenu” do Estonije, to će biti pomoćnik Njemačke, a ne neovisni stup utjecaja u regiji kao što je to predviđala njezina prethodna vlada.

U suvremenoj “tvrđavi Europi”, Poljska igra sličnu ulogu vis-à-vis Njemačke kakvu je fašistička Italija igrala s nacistima, koji su također bili mlađi njemački partneri čija je delegirana zadaća bila olakšati dio tereta Berlinu za kontrolu dijelovima kontinenta. Tada je rimska “sfera utjecaja” koju je odobrila Njemačka bila u jugoistočnoj Europi, dok će Varšava ostati u srednjoj Europi. Razlika je, međutim, u tome što bi nova podređenost Poljske Njemačkoj mogla trajati puno dulje od talijanske.

Izvor.