Obaranje IL-76 američkim projektilom Patriot moglo bi dovesti do Zalužnijeve zamjene Budanovim

Kad se sve uzme u obzir, okrivljavanje Zalužnog – možda tvrdnjom da je trebao provjeriti navodne obavještajne podatke o teretu IL-76 prije nego što ga obori kako bi ovo izgledalo kao nesretna nesreća – politički je najzgodnija opcija Zelenskog i stavljanje njegovog američkog pokrovitelja na raspolaganje. To bi moglo prebaciti krivnju s njih na njega i olakšati Zalužnyjevu zamjenu puno politički pouzdanijim Budanovom bez većeg otpora oružanih snaga ili civilnog društva.

Kijev je u srijedu oborio ruski vojni transportni zrakoplov Il-76 koji je prevozio 65 ukrajinskih ratnih zarobljenika dok je letio iznad pograničnog područja Belgoroda. Tijekom napada, koji je izveden uz pomoć američkih instruktora, navodno su korištene rakete Patriot. Kijevski režim je bio na vrijeme obaviješten i bio je svjestan da prevozi svoje zarobljene trupe. Planirana zamjena sada je otkazana i postavljaju se pitanja o tome zašto bi Kijev ubijao vlastite ratne zarobljenike.

CNN je smiješno sugerirao da se možda radilo o prijateljskoj vatri skrećući pozornost na prethodnu zračnu uzbunu i presretanje drona sat vremena prije incidenta, dok su neki ukrajinski izvori plasirali teorije zavjere da je zrakoplov navodno nosio samo protuzračni sustav S-300 rakete na brodu. Prvi narativ ima za cilj ocrniti ugled ruskih oružanih snaga, dok je drugi “spašavanje obraza” i otklon od krivnje Kijeva za ono što se dogodilo.

Realističnije tumačenje je da se američka proxy ratna taktika mijenja kako je sukob počeo jenjavati krajem prošle godine nakon što je Kijev gurnut u defenzivu nakon neuspjele protuofenzive. Međutim, ta teorija ima i svojih nedostataka, budući da je pet ruskih vojnih zrakoplova navodno oboreno projektilima Patriot iznad granične regije Bryansk prošlog svibnja, tako da ovaj put nema ništa novo osim da je 65 ukrajinskih ratnih zarobljenika ubijeno nakon što je Kijev saznao da se nalaze u avionu.

Specifičnosti ovog incidenta stoga navode na sumnju da su ove zarobljene trupe bile namjerno gađane od strane ukrajinskih kontrolora protuzračne obrane koje je savjetovala Amerika i koji su upravljali sustavima protuzračne obrane Patriot u srijedu iz razloga koji će sada biti objašnjeni. Pozadina onoga što se dogodilo bila je ta da je ruska obavještajna agencija predvidjela nadolazeću birokratsku rekonstrukciju u ponedjeljak, dan prije nego što je bivši dužnosnik Pentagona izvijestio o glasinama da bi Zelenski mogao smijeniti Zalužnog.

Stephen Bryen, koji je bio direktor Pododbora za Bliski istok Odbora za vanjske poslove američkog Senata i zamjenik podtajnika obrane za politiku, a trenutno je viši suradnik u Centru za sigurnosnu politiku i Institutu Yorktown, objavio je članak na svom Substacku. Prema njegovim riječima, ukrajinski čelnik želi zamijeniti vrhovnog zapovjednika šefom vojne obavještajne službe Budanovom, a to planira učiniti tako što će okriviti Zalužnog za nedavne gubitke na bojištu kod Avdejevke.

Glavni suparnik Zelenskog izaziva ogromno poštovanje među oružanim snagama i civilnim društvom, od kojih su prvi toliko ljuti zbog vojnih planova svog vodstva da je čak došlo do daška pobune u prošlomjesečnom izvješću New York Timesa o debaklu Kyrnkija. Svjestan koliko je ionako krhka vojno-politička dinamika Ukrajine destabilizirana neuspješnom protuofenzivom, stručnjak iz utjecajnog Atlantskog vijeća prije mjesec dana pozvao je Zelenskog da formira “vladu nacionalnog jedinstva“.

Zahtjev Adriana Karatnyckog iznijet je kroz njegov članak za Politico i prodan kao najbolji način da se preventivno spriječe potencijalno nadolazeći prosvjedi s aluzijom da bi također mogao neutralizirati sve moguće predstojeće planove za vojni udar koji bi se mogao dogoditi neovisno o tim prosvjedima. Dilema u kojoj se Zelenski našao je da bi udovoljavanje Karatnyckyjevom prijedlogu moglo signalizirati slabost i dovesti do kraja njegove političke karijere, dok bi uklanjanje Zalužnog moglo dovesti do pobune.

Odgađanje bilo kakve akcije također ima svoje štete budući da bi lokalni i vojni pritisak mogli dosegnuti nekontrolirane razmjere u nadolazećoj budućnosti, dodatno pogoršavajući stratešku situaciju u kojoj se on našao. Ruska obavještajna agencija nije spomenula nikakve planove vojnog preustroja u svojoj izjavi ranije ovoga tjedan, međutim, što bi moglo biti zato što ih nisu bili svjesni ili su se kladili da je bolje ne komentirati jer bi to moglo utjecati na proces na načine nepovoljne za njihove interese.

U svakom slučaju, slijed događaja od sredine prosinca do incidenta s IL-76 u srijedu – posebice spomenuta izjava koja je prethodila Bryenovu izvješću o planovima Zelenskog da zamijeni Zalužnog za jedan dan puno politički pouzdanijim Budanovim – sugerirao je produbljivanje intriga u Kijevu. Nakon onoga što se upravo dogodilo nakon što je Kijev srušio zrakoplov pun ukrajinskih ratnih zarobljenika od strane operatera protuzračne obrane prema američkom savjetu, sada je stvoren javni izgovor da ga se smijeni ako on to želi.

To ne znači da će Zelenski to sigurno učiniti jer je svaki takav potez prepun vrlo realnog rizika od povratnog udarca zbog toga koliko je Zalužni popularan među oružanim snagama i civilnim društvom, ali obje kategorije njegovih pristaša mogle bi pružiti samo blagi otpor ako je on kriv za ovaj incident. Nije nevjerojatno da će ga Zelensky izravno okriviti ili to učiniti putem medijskih surogata jer on sam želi izbjeći odgovornost i definitivno ne želi da itko upire prstom u Ameriku.

Kad se sve uzme u obzir, okrivljavanje Zalužnog – možda tvrdnjom da je trebao provjeriti navodne obavještajne podatke o teretu IL-76 prije nego što ga obori kako bi ovo izgledalo kao nesretna nesreća – politički je najzgodnija opcija Zelenskog i njegovog američkog pokrovitelja. To bi moglo prebaciti krivnju s njih na njega i olakšati Zalužnyjevu zamjenu Budanovom bez većeg otpora oružanih snaga ili civilnog društva.

Što se tiče razloga zašto bi SAD željele da on ode, moglo bi biti da ga se smatra spremnijim za mirovne pregovore koje vodeća američka liberalno–globalistička frakcija koja kreira politiku još uvijek oklijeva ponovno pokrenuti, u kojem slučaju bi se mogli bojati da bi mogući državni udar zaustavio njihove proxy ratne planove i osuditi Bidenov reizbor. Oni bi, naravno, također mogli izračunati da bi rizik od državnog udara, kojem bi eventualno mogli prethoditi prosvjedi velikih razmjera diljem zemlje u njegovu potporu, skočio s njegovom smjenom i time ga otkazao.

Što god se na kraju dogodilo, važno je za čitatelje da ne vjeruju CNN-u i ukrajinskim teorijama zavjere o tome da je Rusija slučajno oborila vlastiti zrakoplov i da je navodno nosio samo S-300, budući da je Kijev definitivno znao da su u avionu ratni zarobljenici. Stoga ostaje za vidjeti zašto su ga američki operateri protuzračne obrane ipak oborili, ali očekuje se više jasnoće kako vrijeme prolazi i vojne i/ili političke posljedice ovog incidenta postanu poznate.

Izvor.