Biden neće biti smijenjen zbog korupcije u Ukrajini, ali nove optužbe i dalje mogu imati utjecaja

Republikanci bi mogli uvjetovati potporu za veću ukrajinsku pomoć zajedničkom istragom ovih tvrdnji i tako osuditi bilo kakav dogovor i/ili bi Bidenova administracija ili režim Zelenskog mogli procuriti dokaze ako oni drugi ne izvrše svoje naloge s obzirom na međusobnu ucjenu zbog tih zajedničkih zločina.

Bivši ukrajinski zastupnik Andrey Derkach izbacio je hrpu bombi o Bidenovim koruptivnim poslovima u Ukrajini u nedavnom intervjuu s talijansko-američkom novinarkom Simonom Mangiante. Zaključci se mogu pročitati ovdje, ali oni se u osnovi svode na mito i pranje novca, među ostalim zločinima. Iako bi mogli potaknuti napore republikanaca za opoziv u Zastupničkom domu gdje oporba ima tanku većinu, njihov nedostatak dvotrećinske većine u Senatu znači da on neće biti uklonjen s dužnosti.

Unatoč tome, ove nove optužbe i dalje mogu imati važan utjecaj na događaje, koji bi mogao biti puno značajniji od njegovog površnog opoziva od strane Predstavničkog doma. Postupci na toj razini postali su ispolitizirani kao što dokazuje lov na vještice od strane demokrata protiv Trumpa, što ne znači da republikanci provode svoje protiv Bidena, već samo da se naglasi da opoziv od strane Zastupničkog doma nema opipljivog značaja. U najboljem slučaju, to će ojačati napore obiju stranaka da izađu na izbore u studenom.

Stvarna važnost ovih najnovijih optužbi leži u širem kontekstu ukrajinskog sukoba, koji je počeo jenjavati krajem prošle godine nakon neuspjeha protuofenzive Kijeva i posljedičnog smanjenja zapadne pomoći. Republikanci su svoj dogovor o daljnjim takvim poslovima već uvjetovali snažnim reformama granične sigurnosti, ali sada bi mogli uključiti i dodatni uvjet opsežne zajedničke istrage s Ukrajinom o Derkachovim bombama o Bidenu.

Ako oporba iznese takav prijedlog, onda nema šanse da se demokrati slože, čime bi se smanjila mogućnost bilo kakvog kompromisa po ovom pitanju do sljedeće godine nakon izbora u studenom, što bi moglo uzdrmati kongresnu dinamiku i potencijalno dovesti do Bidenovog svrgavanja. Nadalje, ne može se računati da će režim Zelenskog pomoći bilo kakvoj zajedničkoj teoretskoj istrazi u dobroj vjeri budući da su vodeće osobe također umiješane u ovu korupciju prema Derkachovim otkrićima.

Ta konkretna točka dodaje neobičan zaokret ovom skandalu jer sugerira da bi mogli također ucjenjivati Bidenovu administraciju, što pruža novi sloj razumijevanja zašto su sadašnji predsjednik i njegov tim bili toliko gorljivi oko produžavanja NATO-ovog posredničkog rata na Rusiju preko Ukrajine. Zelenski zna da bi svaki ishod osim maksimalističke pobjede o kojoj mašta ubio njegovu političku karijeru, pa ima razloga iz osobnog interesa da ovo pretvori u takozvani “vječni rat”.

Objektivni nacionalni interesi SAD-a ne služe se još većim iscrpljivanjem njegovih zaliha i time smanjenjem njegove sposobnosti da fleksibilno odgovori na inozemne krize kako se pojave, ili bolje rečeno da ih čak mogu isprovocirati Amerika ili njezini partneri, stoga je postalo popularno govoriti o zamrzavanju sukoba. Prošlogodišnji prijedlog primirja bivšeg vrhovnog zapovjednika NATO-a admirala Jamesa Stavridisa poput korejskog “zemlja za mir” mogao bi biti polazište, ali samo ako Zapad pristane na zahtjeve Rusije za sigurnosnim jamstvom u Ukrajini.

Međutim, oklijevali su to učiniti, stoga nije postignut nikakav napredak u vezi s tim. Jedan od razloga neposlušnosti SAD-a možda nije samo to što su zabrinuti zbog “gubljenja obraza” nakon postizanja pragmatičnog niza uzajamnih kompromisa s Rusijom, već to što Zelenski ucjenjuje Bidenovu administraciju da će prosuti čašu ako se usude nastaviti ovu politiku. S obzirom na njegov prijašnji “božanski” status u zapadnim medijima, Zapadnjaci bi mogli povjerovati bilo kakvoj potvrdi Derkachovih tvrdnji.

Oni znaju da Zelensky nije takozvani “ruski agent” i uvjerili su se da je “borac za demokratsku slobodu” pa bi bilo vrlo loše za reputaciju sadašnjih demokrata da se uključio u “ograničeno druženje” dijeljenjem neke relevantne informacije. On, naravno, ne bi upleo sebe ili svoje najodanije saveznike, ali bi mogao srušiti nekoliko politički manje pouzdanih dužnosnika u tom slučaju (možda kao dio čistke), dok bi možda osudio Bidenov reizbor i preokrenuo Senat.

Republikanska kontrola Bijele kuće i Kongresa u kombinaciji s onim što mnogi smatraju desničarskim Vrhovnim sudom mogla bi dovesti do najgore noćne more demokrata da njihovi protivnici preokrenu većinu Bidenove politike. U međuvremenu, najgora noćna mora Zelenskog je to što se Biden povinuje popularnom raspoloženju među Amerikancima da smanji sudjelovanje svoje zemlje u ovom posredničkom ratu i prisili ga da nastavi mirovne pregovore s Rusijom, tako da svaki može držati drugoga pod kontrolom kroz ovu uzajamnu ucjenu.

Legitimitet i Bidenove administracije i režima Zelenskog stoga ovisi o tome hoće li svaki od njih šutjeti o svojoj korupcijskoj shemi, ali jedan ili drugi bi barem u teoriji mogli otkriti neke detalje o tome ako počnu ne vjerovati jedan drugome drugome ili se jedan drugoga želi riješiti. Na primjer, Bidenova administracija mogla bi pro-demokratskim medijima procuriti neke informacije o korupciji Zelenskog kako bi na njega izvršila pritisak da nastavi mirovne pregovore ili utrla put “vladi nacionalnog jedinstva“.

Taj je prijedlog progurao član utjecajnog think tanka Atlantic Council prošlog mjeseca u članku za Politico i mogao bi se vjerodostojno protumačiti kao signal da se Bidenova administracija počinje zasititi Zelenskog. Što se tiče ukrajinskog čelnika, već je objašnjeno da bi on mogao biti prvi koji će procuriti određene detalje o ovoj shemi ako smatra da potpora demokrata ovom posredničkom ratu slabi, što bi mogla biti jedna od njegovih “nuklearnih opcija” u tome slučaju uz veliku lažnu zastavu.

Vraćajući se na najnovije Derkachove optužbe za korupciju, njihov utjecaj u smislu ukrajinskog sukoba puno je važniji od mogućnosti da pomognu republikanskim naporima da opozovu Bidena u Zastupničkom domu jer ga ne mogu smijeniti zbog nedostatka potpore u Senatu. Republikanci bi mogli uvjetovati potporu za veću ukrajinsku pomoć zajedničkom istragom ovih tvrdnji i/ili bi Bidenova administracija ili režim Zelenskog mogli procuriti dokaze ako oni drugi ne izvrše svoje.

Izvor.