Zelenski ne može izbjeći odgovornost za porast bijesa javnosti zbog ukrajinske vojne krize

Zalužni zna bolje nego itko drugi u Ukrajini da je predviđena maksimalna pobjeda njegove strane nad Rusijom nemoguća, ali se tome još uvijek teži, jer je u konačnici odluka Zelenskog hoće li ili ne nastaviti sukob. Njegova zapovijed da se učvrsti cijela fronta umjesto nastavka mirovnih pregovora s Rusijom zbog navodnog pritiska Zapada i jednostranog udovoljavanja njezinim traženim sigurnosnim ustupcima prkoseći njegovim pokroviteljima je razlog zašto je potrebno više regrutiranja.

Zelenski je na tiskovnoj konferenciji u utorak otkrio da vojska želi mobilizirati još pola milijuna vojnih obveznika, ali je rekao da zasad odgađa donošenje bilo kakve odluke o tome dok od njih ne dobije više informacija o tome što će te nove trupe će raditi. Njegova najava uslijedila je nakon iskrene izjave višeg savjetnika Podolyaka na nacionalnoj TV ranije ovog mjeseca da će država uskoro pokrenuti samoopisanu “propagandnu” kampanju za pomoć u regrutaciji.

Neuspjeh protuofenzive srušio je ukrajinski moral, oslabio podršku Zapada i pogoršao već postojeća politička rivalstva u Kijevu, što je sveukupno dovelo do eksplozije javnog bijesa koji je Zelenski pokušao preventivno diskreditirati prošlog mjeseca navodeći da Rusija planira “Maidan 3” protiv njega. Međutim, moćno Atlantsko vijeće nije povjerovalo njegovoj laži, a jedan od njihovih stručnjaka samo je u članku za Politico zahtijevao da osnuje “vladu nacionalnog jedinstva” kako bi pomogao u upravljanju i ublažavanju ovog bijesa.

Glavni kolumnist vanjskih poslova Financial Timesa otišao je korak dalje nakon što je citirao neimenovanog bivšeg američkog dužnosnika u njihovom nedavnom članku koji je rekao da “Moramo okrenuti narativ i reći da Putin nije uspio” kako bismo uspostavili ‘javno uvjerljiv izgovor’ za napredovanje sporazuma ‘zemlja za mir‘ s Rusijom. Predsjednik Putin snažno je ovog mjeseca signalizirao da nije zainteresiran za jednostavno pauziranje sukoba, ali je još uvijek otvoren za politička sredstva za postizanje sigurnosnih ciljeva Rusije u ovom sukobu.

Zelenski nije zainteresiran za ponovno pokretanje takvih pregovora usprkos navodnom pritisku Zapada, dok Zapad oklijeva odobriti ustupke koje Rusija zahtijeva za pristanak na sporazum “zemlja za mir”. Zato se Ukrajina priprema za moguću rusku ofenzivu utvrđivanjem cijele fronte, dok Zapad možda planira lažnu zastavu protiv Bjelorusije kako bi eskalirao sukob s ciljem da natjera Rusiju da odustane od traženih ustupaka. Usred ovog bezizlazne situacije, ukrajinska kriza vezana uz regrutiranje se pogoršala.

New York Times (NYT) objavio je prošlog tjedna krajnje neugodan članak pod naslovom “’Otmičari ljudi’: ukrajinski regruteri koriste oštre taktike za popunjavanje redova”, nakon čega je ovog tjedna uslijedio članak Wall Street Journala pod naslovom “Ukrajinske trupe na prvoj crti fronte postaju starije: ‘Fizički, ne mogu ovo podnijeti’”. Između njih, šef ukrajinske vojne obavještajne službe Budanov iskreno je priznao da je “učinkovitost” vojnih obveznika njegove zemlje “gotovo nula”, a nije teško razumjeti zašto.

Još jedan nedavni članak NYT-a izvijestio je da su “ukrajinski marinci u ‘samoubilačkoj misiji’ u prelasku rijeke Dnjepar”, unutar koje je prožet dašak pobune vidjevši kako su ti primarni izvori riskirali optužbe za neposlušnost jer su iza leđa svojih nadređenih obavještavali strane medije o ovoj suicidalnoj situaciji. Časopis Time također je krajem listopada otkrio da su neki zapovjednici na prvoj liniji počeli odbijati zapovijedi predsjedničkog ureda da napreduju zbog nedostatka oružja i vojnika.

Kako se ukrajinska kriza novačenja pogoršava, popularnost vrhovnog zapovjednika Zalužnog eksplodirala je, što je dokazala anketa sredinom studenog koju je citirao The Economist u jednom od svojih članaka s kraja tog mjeseca, na što se pozivao ranije spomenuti Atlantic Stručnjak Vijeća. Šef ruske strane obavještajne službe Nariškin je prošli tjedan podijelio prognozu scenarija o zapadnim planovima da Zelenskog zamijene Zalužnim ili nekom od nekoliko drugih vodećih osoba, što je prethodilo članku tog stručnjaka točno tjedan dana.

Njegova popularnost porasla je paralelno s bijesom javnosti protiv vlasti koje su uglavnom vođene politikom prisilnog novačenja Zelenskog za koju je upravo implicirao da bi uskoro mogla pokušati iščupati još pola milijuna ljudi s ulica ako se složi s onim što tvrdi da je posljednji zahtjev vojske. U tome, međutim, leži kontradikcija, budući da je Zalužnyjevo priznanje The Economistu početkom studenog da je sukob ušao u pat poziciju što je pogoršalo njegovo prethodno postojeće rivalstvo sa Zelenskim.

Vrhovni zapovjednik zna bolje nego itko drugi u Ukrajini da je predviđena maksimalna pobjeda njegove strane nad Rusijom nemoguća, ali se unatoč tome, tome još uvijek teži, jer je u konačnici predsjednikova odluka hoće li ili ne nastaviti sukob. Naredba Zelenskog da se ojača cijela fronta umjesto obnavljanja mirovnih pregovora s Rusijom zbog navodnog pritiska Zapada i jednostranog udovoljavanja njezinim traženim sigurnosnim ustupcima prkoseći njegovim pokroviteljima razlog je zašto je potrebno više regrutiranja.

Kao odgovor na te vojne zadatke koji su mu stavljeni protiv njegove implicitne volje, Zalužny je vjerojatno obavijestio Zelenskog da se to može izvršiti samo s još pola milijuna vojnika, ali Zelensky je nepošteno napravio da se čini kao da je njegov glavni suparnik sam postavio ovaj zahtjev. Ovo izvrtanje istine imalo je za cilj preusmjeriti bijes javnosti protiv Zalužnog iako je Zelenski taj koji je u potpunosti odgovoran za pokušaj produžavanja sukoba iz sebičnih političkih razloga dok se on konačno počinje gasiti.

Jedini razlog zašto bi pribjegao takvoj prijevari jest taj što se naizgled boji da se pravi “Maidan 3” sprema zajedno s nadolazećom pobunom, od kojih bi prvu mogao potaknuti Zapad da uspostavi ‘javno uvjerljiv izgovor’ za drugo, naravno pod uvjetom da se odluka donese. To se još nije dogodilo, ali Zelenski ove međusobno povezane scenarije smatra dovoljno vjerodostojnima da preventivno pokuša preusmjeriti bijes javnosti protiv svog glavnog rivala kako bi ih spriječio.

Zaključak ovog skandaloznog otkrića tijekom konferencije za novinare u utorak jest da ukrajinski čelnik osjeća pritisak sa svih strana, ali se još uvijek drži onoga što je Time Magazine opisao kao svoje mesijanske zablude o maksimalnoj pobjedi nad Rusijom prema neimenovanom višem pomoćniku. Ovo dodatno pojačava konvergentne krize u zemlji i pomiče sve ključne igrače bliže naizgled neizbježnom vrhuncu u kojem jedan od njih konačno poklekne ili iz očaja krene u igru moći protiv drugoga.

Izvor.