Indonezija bi se mogla okrenuti Zapadu nakon predstojećih izbora u veljači

Indonezija je najveća muslimanska zemlja na svijetu, četvrta po broju stanovnika uopće, i na putu je da postane šesta najveća ekonomija do 2027., zbog čega bi svaka potencijalna promjena u njezinoj trenutno nesvrstanoj vanjskoj politici nakon predstojećih izbora u veljači mogla imati dalekosežne implikacije za Novi hladni rat.

Indonezija ide na izbore u veljači kako bi izabrala svog sljedećeg predsjednika, potpredsjednika i parlament, a za to vrijeme bi se ova tradicionalno nesvrstana sila u nastajanju mogla okrenuti prema Zapadu ako bivši guverner Jakarte Anies Baswedan dođe na vlast. Smatra se bliskim SAD-u nakon što je ondje studirao na Fulbrightovoj stipendiji, što dodaje kontekst njegovoj izjavi početkom studenog da će “transakcijsku vanjsku politiku” svoje zemlje prema Rusiji i Kini zamijeniti onom “temeljenom na vrijednostima”.

Australski institut za međunarodne poslove objasnio je u lipnju “Zašto je indonezijski predsjednički kandidat Anies Baswedan vjerojatno loša vijest za Kinu”. Njihov je članak skrenuo pozornost na to koliko se on družio sa zapadnim dužnosnicima, uključujući američke, tijekom prošle godine unatoč tome što više nema službenu poziciju u vladi nakon što je završio guvernerski mandat u listopadu 2022. To je neobično i sugerira da ga oni ponovno vabe kultivirajući ga kao svog agenta utjecaja u slučaju da pobijedi na izborima.

Ministar obrane Prabowo Subianto trenutačno vodi s najmanje deset bodova razlike prema anketi od sredine studenoga, s Aniesom na trećem mjestu iza bivšeg guvernera središnje Jave Ganjara Pranowoa, a obećao je da će nastaviti vanjsku politiku predsjednika na odlasku Joka “Jokowija” Widoda. Međutim, ostalo je nešto manje od tri mjeseca do državnih izbora 14. veljače, pa bi se to moglo promijeniti.

Anies je pribjegao opakoj kampanji politike identiteta protiv svog bivšeg kršćanskog protukandidata na guvernerskim izborima 2017. kako bi došao do tvrdolinijaških islamističkih glasova svoje zemlje, zbog čega su manjine izrazile zabrinutost prije više od godinu dana nakon što je objavio svoju namjeru da se kandidira za predsjednika. South China Morning Post objavio je članak krajem listopada o tome kako se on pokušava promijeniti u “umjerenog” unatoč ponovnom povezivanju s islamističkim strankama, iako nije jasno hoće li uspjeti.

Stoga se ne može isključiti da bi se Anies mogao vratiti svojoj opasnoj predizbornoj politici iz očaja da poveća svoj položaj u anketama uoči glasovanja u veljači. Još jedan čimbenik koji bi mogao ući u igru je navodno rastući sentiment javnosti protiv Jokowijeva percipiranog nepotizma nakon što je ustavni sud nedavno stvorio rupu u zakonu dopuštajući njegovom sinu da se kandidira za potpredsjednika pod Prabowom. Jedna anketa s početka studenog pokazuje da je to već smanjilo privlačnost ministra obrane.

Kombinacija naoružane politike identiteta, percipiranog nepotizma kao što je gore objašnjeno i uplitanje Zapada putem potencijalnih provokacija informacijskog rata protiv Prabowoa, kao i moguća instrumentalizacija savezničkih “NVO-a” mogla bi dovesti do porasta Aniesa u anketama uoči glasovanja u veljači. Ako pobijedi, onda bi njegova obećana vanjska politika “temeljena na vrijednostima” mogla dovesti do toga da se Indonezija svrsta uz Zapad u Novom hladnom ratu, što bi imalo dalekosežne implikacije za ovo globalno natjecanje.

Indonezija je najveća muslimanska zemlja na svijetu, četvrta po broju stanovnika uopće, i na putu je da postane šesta najveća ekonomija do 2027. godine, što objašnjava zašto njenu vanjsku politiku pomno prate mnogi diljem svijeta. Jokowi je nastojao oponašati višestranačku politiku indijskog premijera Narendre Modija o balansiranju između Zlatne milijarde Zapada pod vodstvom SAD-a i Sino–Russo Antante, o čemu čitatelji mogu saznati više pregledavanjem ove tri analize:

28. lipnja 2022.: “Tumačenje indonezijskog posredovanja u ukrajinskom sukobu”

11. studenog 2022.: “Indonezija će na kraju morati odlučiti na kojoj će vojnoj strani biti u novom Hladnom ratu”

1. rujna 2023.: “Indonezijski pristup čekanja i gledanja prema pridruživanju BRICS-u je zanimljiv”

U potrazi za uravnoteženim odnosima s ta dva de facto bloka Novog Hladnog rata, Indonezija je službeno produbila svoje sveobuhvatno strateško partnerstvo s Kinom u listopadu, a zatim je najavila sveobuhvatno strateško partnerstvo sa SAD-om manje od mjesec dana kasnije, sredinom studenog. Također je organizirala prve vojne vježbe ASEAN-a u rujnu, istog mjeseca kada je sudjelovala u multilateralnim vježbama sa SAD-om. Upravo sada, Indonezija i SAD također provode bilateralne vježbe do 11. prosinca.

Ovaj slijed događaja sugerira da se Indonezija približava SAD-u, što nije iznenađujuće s obzirom na to da je imala problema s posljednjom objavom kineske godišnje karte koja, čini se, polaže pravo na dio njezinog pomorskog teritorija u Južnom kineskom moru. U isto vrijeme, međutim, Kina ostaje važan gospodarski partner nakon što je početkom rujna obećala nova ulaganja u Indoneziji u vrijednosti od gotovo 22 milijarde dolara. To dokazuje da ni Indonezija ni Kina ne žele da pomorski sporovi ometaju njihove trgovinske veze.

Unatoč tome, postojanje takvog spora, unatoč tome što ga svaka strana pokušava umanjiti, moglo bi postati osjetljivo izborno pitanje ako ga Anies odluči napraviti takvim, bilo po vlastitom pravu ili na nagovor svojih zapadnih partnera. Taj bi se čimbenik mogao nadovezati na prethodno spomenute i vjerojatno dovesti do njegova povećanja u anketama uoči izbora u veljači. Kao što je ranije napisano, Zapad želi njegovu pobjedu budući da očekuju da će njegova vanjska politika “temeljena na vrijednostima” unaprijediti njihove novohladnoratovske interese.

Narodnu volju treba poštovati kakav god ishod bio, ali treba biti svjestan i većih geopolitičkih igara na predstojećim izborima. Koliko god nekima bila privlačna Aniesova demagoška retorika, ne bi trebali izgubiti iz vida činjenicu da je on omiljeni kandidat Zapada jer ga predviđaju da nadzire okretanje Indonezije prema njihovom bloku nauštrb njezine tradicionalno nesvrstane vanjske politike. To bi nedvojbeno narušilo veze s Rusijom i Kinom.

Uspon Indonezije kao globalno značajne sile stoga bi bio u opasnosti od iskakanja iz tračnica u tom scenariju jer bi dosadašnje obostrano korisne trgovinske i investicijske veze s Kinom mogle stradati ako ona počne zveckati oružjem protiv Narodne Republike po nalogu Zapada. Ove gore navedene veze bile su uvelike odgovorne za astronomski rast Indonezije koji je spreman učiniti je šestom najvećom svjetskom ekonomijom do 2027. Ako su one ugrožene, onda bi to mogli biti i njeni veliki planovi, nakon čega bi Zapad to mogao iskoristiti.

Da objasnimo, Indonezija mora nastaviti rasti po sadašnjoj stopi kako bi nadoknadila demografske izazove svojoj domaćoj stabilnosti. Ako se ova putanja skrene s tračnica zbog samonanošenja štete gospodarskim vezama s Kinom koju potiče Zapad, tada bi nezaposlenost ponovno mogla postati problem sa svime što za sobom povlači povezane političke i sigurnosne prijetnje. Oni bi mogli poprimiti oblik obojene revolucije, osiromašeni ljudi koji se okreću radikalizmu i više terorističko-separatističkih prijetnji.

U tom bi slučaju Indoneziju lakše mogao podijeliti i vladati Zapad, pogotovo ako taj blok odluči podržati protudržavne pokrete. Jedini način da se pouzdano obrani od ovih prijetnji hibridnog rata je da Indonezija održava obostrano korisne trgovinske i investicijske veze s Kinom, što stoga zahtijeva zadržavanje svoje ravnoteže. Aniesova pobjeda na sljedećim izborima mogla bi rezultirati prozapadnim zaokretom koji bi uništio te odnose, međutim, zašto bi birači trebali dobro razmisliti prije nego što ga podrže.

Izvor.