I vi kritički razmišljate? Svoje članke šaljite koristeći ovaj obrazac. Kontakt: admin@kriticizam.com
Obje strane trebale bi cijeniti principijelnu neutralnost Rusije prema ratu između Izraela i Hamasa
Nerealno je za Izrael i Hamas, njihove američke i iranske pokrovitelje i pristaše njih dvojice zamisliti da će Rusija napustiti svoju uravnoteženu poziciju kako bi ih podržala protiv neprijatelja. Ipak, obojica najnoviji rat smatraju egzistencijalnim i stoga su nezadovoljni stavom Rusije, zbog čega svaki pribjegava medijskim kampanjama kojima je cilj izvršiti pritisak da stane na njihovu stranu.
Times Of Israel (TOI) citirao je izvor iz ministarstva vanjskih poslova koji je u utorak izvijestio da je njihova zemlja nezadovoljna ruskim stajalištem prema najnovijem ratu između Izraela i Hamasa, koji su opisali kao neuravnotežen jer Moskva nije osudila Hamas u njegovom neuspješnom prijedlogu o prekidu vatre na VS UN (Vijeću sigurnosti UN-a). Mediji su također tvrdili da su neki bili duboko uvrijeđeni nakon što je predsjednik Putin usporedio izraelsku blokadu Gaze s nacističkom blokadom Lenjingrada koja je ubila njegovog starijeg brata prije nego što se rodio.
Ove kritike zanemaruju službene činjenice o stavu Rusije koje se navode u sljedećim analizama:
- “Ruska potpora palestinskoj neovisnosti ne bi se trebala pretvarati u antiizraelsku politiku”
- “Rusija ima uravnotežen pristup najnovijem ratu između Izraela i Hamasa”
- “Značajno je da Putin nije pripisao krivnju za katastrofu bolnice u Gazi”
- “Ruske veze s Hamasom su pragmatične i ne bi se trebale pretvarati kao podrška skupini”
- “Ne očekuje se da će Rusija zaustaviti izraelske udare u Siriji”
Ruska politika načelne neutralnosti sada će biti sažeta za čitatelje.
Kremlj službeno smatra Hamasov napad početkom listopada terorističkim činom, ali ne vjeruje da se time diskreditira stvar palestinske neovisnosti niti opravdava neproporcionalan odgovor Izraela, iako snažno podupire pravo samozvane židovske države na postojanje i obranu. Posljednja spomenuta točka objašnjava zašto je dopustio Izraelu da nekažnjeno bombardira IRGC i Hezbollah u Siriji stotinama puta od rujna 2015. unatoč tome što je to povremeno osuđivao jer je bilo prigodno.
Neposredni prioriteti Rusije su olakšati patnje civila, idealno prekidom vatre, ali bila bi voljna zadovoljiti se stvaranjem humanitarnih koridora ako se to pokaže nemogućim te spriječiti širenje sukoba u sveopći regionalni rat. Srednjoročno gledano, želi razbiti monopol SAD-a nad mirovnim procesom koji je dosad odgovoran za održavanje ciklusa nasilja, a zatim posredovati u rješenju s dvije države koje održivo osigurava njihove legitimne sigurnosne interese.
Ova su četiri cilja doduše ambiciozna i zahtijevaju pažljivo balansiranje između svih strana kako bi imale bilo kakve šanse za uspjeh, koliko god one realno bile minimalne, čime se objašnjava ruska politika načelne neutralnosti koja je usklađena s njezinim objektivnim nacionalnim interesima u ovom sukobu. Stoga je nerealno za Izrael i Hamas, njihove američke i iranske pokrovitelje, te pristaše njih dvojice zamisliti da će Rusija napustiti svoju uravnoteženu poziciju kako bi ih podržala protiv neprijatelja.
Ipak, obojica najnoviji rat smatraju egzistencijalnim i stoga su nezadovoljni stavom Rusije, zbog čega svaki pribjegava medijskim kampanjama kojima je cilj izvršiti pritisak da stane na njihovu stranu. Pukom slučajnošću, obojica su zaključili da je najučinkovitije sredstvo krivo prikazati Rusiju kao pristranu prema Hamasu. Izrael i njegovi pristaše predstavljaju ovo kao sramotno i nadaju se da će to izvršiti pritisak na Rusiju da osudi ovu skupinu, dok njihovi neprijatelji to predstavljaju kao pozitivno i nadaju se da će to dovesti do opipljive podrške.
Nedavno izvješće TOI-a služi kao dokaz ovog pristupa na djelu s proizraelske strane, kao i tvitovi bivšeg američkog veleposlanika u Rusiji Michaela McFaula o ovoj temi ovdje i ovdje, dok tvitovi ovog vrhunskog Alt-Media influencera ovdje i ovdje pokazuju isto od pro-Hamasove strane. Četiri prethodna tweeta guraju narativnu agendu svoje stranke putem neizravnih sredstava koja će sada biti eksplicitno opisana kako bi se osiguralo da nitko ne propusti njihove stranačke poruke.
Prvi par sugerira da je predsjednik Putin tijekom godina prevario premijera Netanyahua da misli da je on “vrlo blizak i istinski prijatelj Države Izrael” kao što je bivši izraelski premijer Bennett opisao ruskog vođu krajem 2021. dok je navodno podržavao Hamas cijelo to vrijeme u tajnosti. Drugi par gura komplementarne tvrdnje implicirajući da bi Rusija mogla ući u rat sa SAD-om za dobrobit Hamasa i tvrdeći da već pomaže Iranu da naoruža tu skupinu i druge preko svoje sirijske zračne baze.
Ove dvije medijske kampanje pokušavaju manipulirati netočnom, ali zajedničkom percepcijom svoje ciljane publike da Rusija uvijek staje na stranu protivnika Zapada u bilo kojem sukobu. Proizraelska nastojanja žele da zapadnjaci osude Rusiju pod ovom lažnom izlikom kako bi se okrenula protiv Hamasa kako bi poboljšala svoj ugled kod njih, dok pro-Hamasova nastojanja žele da nezapadnjaci hvale Rusiju pod ovom lažnom izlikom kako bi ona dala pravu podršku grupe kako bi održao svoj ugled kod njih.
Niti jedna strana ne cijeni principijelnu neutralnost Rusije prema ovom sukobu jer smatraju da je rat egzistencijalna borba koja će neizbježno rezultirati uništenjem Izraela ili Hamasa, ali Kremlj i dalje misli da bi i jedni i drugi mogli preživjeti i zato nastavlja balansirati između njih. Ako se taj scenarij ostvari, što se ne može isključiti zbog toga koliko će svakom biti teško u potpunosti poraziti drugoga, trebat će im neutralni posrednik i tada će konačno cijeniti mudrost ruskog stava.