Poljska i Ukrajina upale su u potpunu političku krizu kojoj se ne nazire kraj

Obje strane su u dilemi pri čemu svaka vjeruje da više može dobiti na razini nacionalnih i političkih interesa eskalacijom napetosti nego time što bi ju prva deeskalirala. Stoga je u procesu formiranja samoodrživi ciklus, koji riskira dovesti do tako drastičnog pogoršanja njihovih veza da bi se na njihovo trenutno turobno stanje moglo uskoro gledati s blagošću.

Otkriće poljskog premijera Mateusza Morawieckog u srijedu lokalnim medijima kako je njegova zemlja prestala opskrbljivati Ukrajinu oružjem u korist naoružavanja pokazalo je koliko su bilateralni odnosi pali u posljednjih tjedan dana. Varšava je jednostrano produljila ograničenja uvoza poljoprivrednih proizvoda svojeg istočnog susjeda po isteku sporazuma Europske komisije 15. rujna kako bi zaštitila svoje poljoprivrednike, što je navelo Kijev da se na to u ponedjeljak žali WTO-u.

Kasnije istog dana, glasnogovornik poljske vlade Piotr Muller navijestio je kako bi Varšava mogla dopustiti da njezina pomoć ukrajinskim izbjeglicama istekne sljedećeg proljeća umjesto da je produlji, navješćujući tako spremnost na proširenje trgovinskog spora u neke druge smjerove. Ako se to dogodi, tada bi se više od milijun i pol Ukrajinaca koji privremeno borave u Poljskoj moralo vratiti kući ili otići drugdje, na primjer, u Njemačku. Sve je potom u utorak preraslo u političku krizu.

Poljski ministar europskih poslova Szymon Szynkowski vel Sek zloslutno je upozorio sljedeće:

“Postupci Ukrajine ne ostavljaju dojam na nas… ali ostavljaju određeni dojam na poljsko javno mnijenje. To se može vidjeti u anketama, na razini javne potpore kontinuiranoj potpori Ukrajini. A to šteti samoj Ukrajini. Željeli bismo nastaviti podupirati Ukrajinu, ali, da bi to bilo moguće, moramo imati potporu Poljaka u ovom pitanju. Ako ga nemamo, bit će nam teško nastaviti podupirati Ukrajinu na isti način kao i do sada.”

Zelensky je tada iskoristio svoju globalnu propovjedaonicu u UNGA-i kako bi potaknuo strah od sljedećeg:

“Radimo na osiguranju stabilnosti hrane. I nadam se da će nam se mnogi od vas pridružiti u ovim naporima. Pokrenuli smo privremeni morski izvozni koridor iz naših luka. I naporno radimo na očuvanju kopnenih ruta za izvoz žitarica. I alarmantno je vidjeti kako neki u Europi, neki od naših prijatelja u Europi, glume solidarnost u političkom kazalištu – praveći triler od zrna. Možda se čini da igraju vlastitu ulogu, ali zapravo pomažu postaviti pozornicu moskovskom glumcu.”

Odgovor poljskog predsjednika Andrzeja Dude koji je podijelio s novinarima pokazao je koliko je uvrijeđen:

“Ukrajina se ponaša kao utopljenik koji se drži svega što može… Ali imamo se pravo braniti od štete koja nam je nanesena. Utopljenik je izuzetno opasan, može vas povući u dubine… Jednostavno utopite spasitelja. Moramo djelovati da se zaštitimo od štete koja nam je nanesena, jer ako utopljenik… Utapa nas, neće dobiti pomoć. Stoga se moramo pobrinuti za svoje interese i to ćemo učiniti učinkovito i odlučno.”

Upravo u tom kontekstu Poljska je u srijedu hitno pozvala ukrajinskog veleposlanika, nakon čega je Morawiecki kasnije tog dana otkrio da Poljska više ne šalje oružje u Kijev. Prije nego što se Ukrajina žalila WTO-u na Poljsku, što je pokrenulo ovaj brzi slijed događaja, napetosti su već neko vrijeme ključale kao rezultat neuspjele protuofenzive koja ih je otrijeznila od međusobne zablude naizgled neizbježne pobjede nad Rusijom.

Te susjedne nacije tada su se prirodno počele međusobno svađati jer se cijeli niz njihovih postojećih razlika pogoršavao i brzo preoblikovao bilateralne odnose. Njihov trgovinski spor bio je samo vrh ledenog brijega, ali je pokazao da svaka strana počinje davati prednost svojim kontradiktornim nacionalnim interesima nauštrb zajedničkih političkih. To je signaliziralo njihovim društvima da je sada još jednom prihvatljivo ciljati drugoga nacionalističkim bijesom umjesto da se usredotoči isključivo na Rusiju.

Međutim, sve je to moglo biti spriječeno samo da je Ukrajina pokazala određenu zahvalnost Poljskoj za sve što je Varšava učinila za nju u posljednjih 19 mjeseci i da se nije žalila WTO-u po pitanju žitarica. Još je gore što je Zelenski razbio tabu optužujući svog poljskog kolegu od svih ljudi, koji vodi jednu od najrusofobnijih država svijeta u povijesti, da navodno ispunjava geopolitičke namjere Rusije. Prešao je crvenu crtu i sada više nema povratka na njihovo prijašnje iluzorno međusobno povjerenje.

Očekuje se da će poljsko-ukrajinski odnosi još više pasti u narednim tjednima dok se prvi približavaju sljedećim izborima 15. listopada, na kojima se vladajuća stranka “Zakon i pravda” (PiS) nada pobjedi čineći sve što je moguće za nacionalnu sigurnost. To objašnjava zašto su prekinuli isporuke oružja Ukrajini kao odgovor na smiješne aluzije Zelenskog o Poljskoj kao ruskoj marioneti, a moguće je da će uskoro uslijediti još takvih smislenih poteza koji će podsjetiti Ukrajinu da je dužna Poljskoj za svoj opstanak.

Imajući na umu ove izračune, sa sigurnošću se može predvidjeti da će poljsko-ukrajinske veze vjerojatno nastaviti srozavati najranije do sredine listopada, nakon čega bi se mogle oporaviti ako najnovija medijska kampanja oporbe “Građanska platforma” (PO) uspije okrenuti dovoljno ruralnih birača protiv PiS-a. Bit će to teška bitka za njih, a PiS bi eventualno mogao formirati koalicijsku vladu s antiestablišmentskom strankom Konfederacija ako ne budu potpuno pogaženi, tako da povratak PO-a na vlast nije zajamčen.

S obzirom na to, postoji vjerodostojna šansa da bi poljsko-ukrajinski odnosi mogli još više uroniti tijekom sljedeće godine, pogotovo ako PiS bude prisiljen na koalicijsku vladu s Konfederacijom. Prvi je posljednjih mjeseci zamjerio Zelenskom, dok je drugi bio dosljedno protiv vodeće uloge Poljske u vođenju NATO-ovog posredničkog rata protiv Rusije kroz Ukrajinu, što bi moglo dovesti do razorne kombinacije za Kijev. U takvoj situaciji sve bi se moglo pogoršati, i to još bržim tempom.

Bez pobjede PO-a na biralištima sljedećeg mjeseca, jedina druga varijabla koja bi realno mogla neutralizirati ovaj scenarij je ako Kijev odustane od svoje prijetnje WTO-ovom tužbom i Zelensky konačno pokaže iskrenu zahvalnost u javnosti za sve što je Poljska učinila za Ukrajinu. Međutim, nitko ne bi trebao polagati nade u vezi s tim, budući da se očekuje da će tražiti reizbor sljedećeg proljeća i mogao bi se brinuti da bi povlačenjem svoje nove asertivne politike prema Poljskoj mogao izgubiti nacionalističke glasove.

Obje su stranke stoga u dilemi po kojoj svaka vjeruje da eskalacijom napetosti mogu dobiti više na razini nacionalnih i političkih interesa nego time što će ih prve smiriti. Stoga je u procesu formiranja samoodrživi ciklus, koji riskira dovesti do tako drastičnog pogoršanja njihovih veza da bi se uskoro moglo rado gledati na njegovo trenutno sumorno stanje. To je osobito slučaj ako Poljska u bliskoj budućnosti krene otvorenije vršiti svoju puzajuću hegemoniju nad zapadnom Ukrajinom.

Da budemo jasni, spomenuti slijed događaja apsolutno je najgori scenarij i prema tome nije sve tako vjerojatno, ali također se ne može isključiti jer je malo tko predvidio koliko će njihove veze pasti prije samo nekoliko kratkih mjeseci. Neosporno je da su poljsko-ukrajinski odnosi ušli u razdoblje neizvjesnosti koje bi moglo potrajati neko vrijeme pa bi obojici bilo dobro pripremiti svoja društva za mogućnost nastavka napetosti kako bi se najučinkovitije prilagodili ovoj geostrateškoj stvarnosti u nastajanju.

Izvor.