Prigožinova izdaja je neprihvatljiva bez obzira na nečije mišljenje o specijalnoj operaciji

Mnogi neruski prorusi u alt-media zajednici možda su suosjećali s Prigožinovim oštrim kritikama posebne operacije nakon neuspjeha Rusije prošle godine u regijama Harkov i Kherson, da ne spominjemo tešku bitku za Artyomovsk, ali to nije izgovor za ono što je učinio. Prigožin je mogao djelovati u okviru zakona kako bi progurao svoje predviđene reforme putem Wagnerove nacionalne medijske kampanje “Druga fronta” koju je pokrenuo prije mjesec dana, ali je umjesto toga izabrao silu.

Pozadinski brifing

Predsjednik Putin optužio je šefa Wagnera Jevgenija Prigožina da je počinio izdaju u svom nacionalnom obraćanju u subotu ujutro nakon što je potonji noć prije pokrenuo pokušaj oružanog udara. Pozvao je sve sudionike da odmah prestanu sa svojim protudržavnim kriminalnim aktivnostima i osudio ih zbog uzimanja oružja protiv svojih suboraca. Njihova izdaja dodatno je gora, rekao je predsjednik Putin, jer se događa usred NATO-ruskog posredničkog rata u kojem se njihova domovina bori za samo svoje postojanje.

Krivac tvrdi da djeluje u obranu ruskih nacionalnih interesa u kontekstu tog spomenutog sukoba, ali njegov cilj ne drži vodu. Rivalstvo Wagner-Ministarstva obrane (DM) eskalira od početka svibnja nakon Prigožinovih tvrdnji da vojni establišment nije pravilno vodio posebnu operaciju i da je namjerno uskratio streljivo svojoj skupini. Unatoč njegovim optužbama, Rusija je izašla kao pobjednica u bitci za Artyomovsk, što je bacilo sumnju na njegov narativ.

Nakon toga, DM je naložio da sve privatne vojne tvrtke (PMC) potpišu ugovore s njim, što je Prigožin odlučno odbio učiniti. To je bio prvi put da je otvoreno postavljen na suprotnu stranu predsjednika Putina, koji je ranije ovog mjeseca ratnim dopisnicima rekao da “ako nema ugovora s državom, nema ugovora s Ministarstvom obrane, ne postoje pravni razlozi za primanje socijalnih jamstava od države. To se mora učiniti što je prije moguće”.

Nagađanja o Prigožinovom odnosu s Putinom

Do tog trenutka pojavila su se nagađanja o tome je li Prigožin imao odobrenje ruskog čelnika za svoje žestoke napade na DM, koji je prekršio zakon kojim se strogo zabranjuje kleveta oružanih snaga. Pretpostavka je u to vrijeme bila da se predsjednik Putin neizravno oslanjao na šefa Wagnera kako bi izvršio pritisak na vodeće vojne dužnosnike da optimiziraju svoje vođenje posebne operacije budući da su se mnogi pitali zašto Prigožin nije uhićen ili barem optužen nakon njegovih zapaljivih napada.

Što god da je ranije bilo tako, a što nije, više nije važno nakon što je predsjednik Putin jasno dao do znanja da je njegov bivši kuhar počinio izdaju i da mora biti zaustavljen zbog prijetnje koju predstavlja za jedinstvo njihove domovine u ovo vrijeme egzistencijalnog sukoba sa Zapadom. Prigožinov pokušaj oružanog udara ubod je u leđa, toćno kao što je FSB i opisao i riskira da Kijev oživi svoju neuspjelu NATO protuofenzivu, kao što je i DM rekao da su ju neuspješno probali pokrenuti u petak navečer

Razlika između suprotnog mišljenja i antiruske propagande

Mnogi neruski proruski (NRPR) u Alt-Media Zajednici (AMC) možda su suosjećali s Prigožinovim oštrim kritikama posebne operacije nakon neuspjeha Rusije prošle godine u regijama Harkov i Kherson, da ne spominjemo brušenje bitke za Artyomovsk, ali to nije izgovor za ono što je učinio. Prigožin je mogao djelovati u okviru zakona kako bi progurao svoje predviđene reforme putem Wagnerove nacionalne medijske kampanje “Druga fronta” koju je pokrenuo prije mjesec dana, ali je umjesto toga izabrao silu.

Neki od elita već su se zagrijavali za ideju sveobuhvatnog poboljšanja Rusije kroz davno zakašnjele i postupno provedene reforme, o čemu svjedoči njegovo imenovanje trendsetterom godine tijekom najnovijeg Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu ranije ovog mjeseca. Da je Prigožin ostao predan ruskom Ustavu, onda postoji vrlo realna šansa da je na kraju mogao stvoriti dovoljnu podršku da se neki od njegovih prijedloga objave u politici.

Međutim, nažalost, odmetnuo se, što je vjerojatno posljedica dvaju takozvanih “događaja okidača”: ranije spomenutog zahtjeva da svi PMC-ovi potpišu ugovore s DM-om i nedavnih signala predsjednika Putina da je zainteresiran za političko rješavanje posredničkog rata ako se osigura sigurnost Rusije. Prvi je već dotaknut dok je potonji detaljno analiziran u ovom tekstu ovdje, u kojem se navode njegove vlastite riječi iz službenih kremaljskih transkripata triju relevantnih događaja ranije ovog mjeseca.

Vraćajući se onim NRPR-ovima iz AMC-a, imaju pravo ne slagati se s novoimpliciranim pristupom predsjednika Putina prema ovom sukobu, ali postaju neprijatelji Rusije kada dovode u pitanje domoljublje onih poput njega i ministra vanjskih poslova Lavrova koji su danas nedvojbeno za to. Prigožin je u više navrata agitirao zbog eskalacije posebne operacije svoje zemlje, koja je u skladu s nekim stajalištima njegovih sunarodnjaka, ali izdaja je uzeti oružje protiv države u potrazi za tim programom.

Bolna provjera činjenica viral članka alt-medija

U ovom trenutku mora se provesti bolna provjera činjenica protiv popularnog AMC influencera koji je prošlog mjeseca objavio članak prepun neistina koje su, gledajući unatrag, pridonijele zavaravanju nebrojenih NRPR-ova o stanju stvari u Rusiji. Članak Pepea Escobara od 12. svibnja za Zakladu za stratešku kulturu pod naslovom “Krikovi i šaputanja duž ruskih osmatračnica“, koji je postao viralan nakon što ga je ponovno objavio ZeroHedge, bezobzirno je nagađao o lojalnosti vodećih ruskih dužnosnika.

Podijelio ih je u tri kategorije: “Pobjednička stranka; stranka “Mir” – koju bi Pobjeda opisala kao predaju; i neutralni/neodlučni”, pri čemu je drugi spomenuti “Mir” nepovoljno uokviren zbog aluzija da žele da se Rusija “preda” Zapadu. Sada je očito, kao što se tvrdilo nekoliko odlomaka gore, da predsjednik Putin, Lavrov i mnogi drugi visoki dužnosnici mogu biti uključeni u ovu nečasnu kategoriju sa svime što je Escobar zloslutno implicirao da to podrazumijeva.

U to je vrijeme njegova kategorizacija ruske elite već bila iznimno skandalozna nakon što je neutemeljeno doveo u pitanje domoljublje direktora FSB-a Bortnikova stavljajući ga u kategoriju “neutralno/neodlučno”, a zatim opisao najvišeg ruskog dužnosnika za unutarnju sigurnost kao “posebnu spornu kost”. To je poslužilo za diskreditiranje čovjeka koji je odgovoran za sigurnost više od 145 milijuna ljudi implicirajući da bi mogao podržati “Mir”, za koji je Escobar već napisao da je povezan s “predajom” ruskim neprijateljima.

Meke posljedice moći nepromišljenih nagađanja

Mnogi NRPR-ovi u AMC-u traže od ovog influencera smjernice o Rusiji, pogotovo nakon što ga je njezina elita tamo izvela tijekom posljednja dva putovanja, zbog čega su mislili da je on takozvani “glas ruskih insajdera”. Escobar je proširio vjerodostojnost na ovaj lažni dojam pozivajući se na svoje navodne “izvore” u drugim člancima i postovima na društvenim mrežama. Kao rezultat toga, mnogi dobronamjerni, ali naivni ljudi pogrešno su shvatili njegova nagađanja o ruskim dužnosnicima kao činjenicu, uključujući i o Bortnikovu.

Da nije bilo Prigožinovog pokušaja državnog udara, Escobarove riječi ne bi bile izložene samo kao njegovo osobno mišljenje, već bi ih mnogi i dalje smatrali odražavanjem stavova “ruskih insajdera” nakon što su ga počeli smatrati svojim “glasom”, čiji je lažni dojam njegovao. Optužbe FSB-a da je šef Wagnera zabio nož u leđa Rusiji i naknadni opis njegovih postupaka predsjednika Putina kao izdaje, dokazuju da su Bortnikov i ruski vođa na istoj strani.

Kao što se sada može vidjeti, Escobarovo smještanje direktora FSB-a u kategoriju “neutralno/neodlučno” za koje je implicirao da predstavlja “predaju” ruskim neprijateljima i njegov opis Bortnikovog patriotizma kao “posebne kosti prijepora” nije mogao biti dalje od istine. Diskreditiranje najvišeg ruskog dužnosnika za unutarnju sigurnost ovog influencera AMC-a na kraju je dovelo u zabludu bezbroj NRPR-ova tijekom najosjetljivijeg trenutka u unutarnjoj političkoj povijesti Rusije od ustavne krize 1993. godine.

Zaključne misli

Bez formalnog mea culpa nedvosmisleno iznošenje istine o ovom ultra osjetljivom pitanju i preuzimanju pune odgovornosti za posljedice koje nosi njegova nepromišljena nagađanja, ne bi bilo iznenađujuće ako Escobar ne bude dobrodošao natrag u Rusiju nakon što se sve smiri. Bez obzira na njegove namjere u pisanju onoga što je učinio, koje su vjerojatno bile “nevine” ako se ne dokaže suprotno, nanio je ogromnu štetu objektivnim nacionalnim interesima Rusije i stoga se mora obilno ispričati.

Oni poput predsjednika Putina, Lavrova i drugih vodećih dužnosnika koji su zainteresirani za političko rješavanje NATO-ruskog posredničkog rata ako se osiguraju sigurnosni interesi njihove zemlje nikada nisu trebali biti povezani s “predajom” Zapadu. Escobarovo lažno uokvirivanje ove političke opcije bio je otrov u glavama mnogih i neizravno proširilo vjerodostojnost Prigožinovog pokušaja izdajničkog državnog udara koji je djelomično pokrenut na temelju suprotstavljanja ovom pragmatičnom scenariju.

Ono što je šef Wagnera učinio je neprihvatljivo, kao i Escobarovo izvrtanje percepcije NRPR-a o domoljublju onih koji istražuju političko rješenje ovog posredničkog rata umjesto daljnje eskalacije. Nitko u AMC-u ne bi trebao biti zaveden od strane bilo koga od njih da podrži Prigožinov pokušaj državnog udara. Ruska država je ujedinjena i svi napori da je se podijeli, bilo silom ili nepromišljenim nagađanjima, neće uspjeti. Prigožinova sudbina je zapečaćena, ali Escobarova reputacija se još uvijek može spasiti ako se pokaje i iskupi.

Izvor.