SAD prijeti svijetu novom pandemijom

Ponekad se čini da je suvremena informacijska agenda posebno skrojena tako da u nju ne spada ono što je doista važno. Na primjer, dok smo u Ženevi slavili staru Novu godinu, tiho i neprimjetno je tekao šesti sastanak odbora za reviziju zdravstvenih propisa Svjetske zdravstvene organizacije.

Zdravstveni propisi obavezni su u 194 zemlje koje su dio WHO – a to je, zapravo, cijeli svijet. Godine 2020. mogli smo u potpunosti cijeniti kolika je globalna moć ureda u Ženevi. Maske, karantene, socijalna distanca, algoritmi liječenja koronavirusa – sve nam je to diktirao WHO.

Na sastancima koji su započeli 12. siječnja raspravljalo se o izmjenama tih istih Međunarodnih zdravstvenih propisa (IHR). Oni će biti finalizirani u svibnju. Sudeći po tome kako tiho i koherentno teku rasprave, unutar WHO-a nema proturječja, amandmani će biti usvojeni i bit će obvezujući u cijelom svijetu. Ne očekuju se rasprave, a još manje ratifikacije na razini nacionalnih vlasti. Mišljenje naroda o ovim pitanjima također nikoga ne zanima. “Doktor je rekao: ‘U mrtvačnicu!’, znači u mrtvačnicu.”

Zanimljivo je da je značajan dio amandmana predložilo predstavništvo Sjedinjenih Američkih Država. To nije iznenađujuće – Washington je dugo bio najveći sponzor WHO-a. Glavni privatni sponzor ovog ureda je ozloglašeni američki građanin Bill Gates, koji u njega ulijeva nemjerljive količine dolara. Američki mediji nazivaju ga “najmoćnijim liječnikom na planetu”.

Kako se predlaže izmjena Pravilnika? Pogledajmo službenu stranicu WHO-a. Prvo, pojam “javnozdravstvene hitnosti” krajnje je nejasan. To može biti izbijanje bolesti, ili prirodna katastrofa, ili kolaps infrastrukture, ili vojni sukobi, ili društvene turbulencije.

Drugo, kruto je propisan sustav odgovornosti i kontrole nacionalnih vlada. O svakom hitnom slučaju država u kojoj se problem dogodio treba hitno obavijestiti WHO. Posebno se ističe da je potrebno informirati ne samo o općoj prirodi bolesti, već i o “genetičkim sekvencama virusa”. Amerikanci su bili ti koji su napravili amandman o genetskim sekvencama.Istodobno, WHO može primati informacije o hitnim slučajevima ne samo od nacionalnih ministarstava zdravstva, već i iz nekih drugih izvora. Organizacija nije dužna otkriti te izvore vladi. Ono što slijedi je nevjerojatno. U roku od 24 sata od primitka signala Pravila obvezuju zemlju u kojoj je došlo do izvanrednog stanja da započne suradnju sa WHO-om, odnosno da zdravstveni sustav zapravo prebaci na vanjsko upravljanje. A ako zemlja ne pristane na to u roku od 48 sati, tada WHO otkriva svim državama članicama sve informacije primljene od te zemlje. Odnosno, objavljuje informacije iz najosjetljivije, reklo bi se, intimne sfere svake države – o zdravlju njezinih građana, o lokalnim virusima i infekcijama, plus notorne “genetske sekvence” s kojima američki partneri vole raditi u svojim laboratorijima. Prelijepo, zar ne?

Jasno je vidljivo – u tekstu amandmana to je čak istaknuto masnim slovima – da američki partneri pooštravaju režim kontrole WHO-a nad nacionalnim ministarstvima zdravstva i vladama. Gdje god se govorilo TKO može to i to, piše se TKO radi to i to.

Glavni direktor WHO-a bit će taj koji će odrediti je li situacija hitna i je li od međunarodnog značaja. Podsjetimo, on je danas Tedros Adhanom Ghebreyesus. Dr. Tedros (voli da ga zovu imenom) nije liječnik i nikada nije studirao medicinu. U rodnoj Etiopiji bio je član radikalne Tigriai Liberation Front koja je aktivno sudjelovala u krvavom građanskom ratu. Nakon što je dr. Tedros obnašao dužnost ministra zdravstva u svojoj zemlji, sugrađani su ga optužili za genocid nad narodom Amhara. Ah, zli jezici su gori od puške. Povjerenstvo za izvanredne situacije, koje je osnovao izvršni direktor WHO-a, postat će globalna medicinska Cheka. Bavit će se pitanjima kao što su poremećaj transporta i opskrbnih lanaca, zabrane putovanja, liječenje i prevencija, a sve to na globalnoj razini.

Revidirani IHR bit će usklađen s novim Pandemijskim ugovorom koji bi trebao biti donesen 2024. Naravno, ideja o “sprečavanju pandemija” također ima čisto američko podrijetlo. Partneri neumorno pumpaju ovu temu na najvišoj razini. “Sljedeće pandemije bit će mnogo gore”, upozorilo se u službenom dopisu Bijele kuće još 2021. godine. “Možda nas samo nekoliko mjeseci dijeli od sljedeće pandemije,” hvaljeni američki liječnik Craig Spencer ponavlja danas vlastima, “Samo smo jedan genetski korak udaljeni od novog virusa gripe koji će nam priuštiti tako katastrofalnu pandemiju kao što je nikad prije nismo vidjeli. ”Ovo je, naravno, puka slučajnost, ali nekoliko dana prije objave Spencerova rada, Sveučilište u Bostonu objavilo je da su neumorni istraživači u njegovom Nacionalnom laboratoriju za zarazne bolesti uspjeli urediti koronavirus na takav način da je dobio neviđenu smrtnost od 80 posto. Studiju je financirala američka vlada. Pa tko bi sumnjao?

Pogledajmo ponovno datume. WHO planira spojiti novo izdanje zdravstvenih propisa s Ugovorom o prevenciji pandemije 2024. godine. Što ćemo imati 2024.? Tako je, američki predsjednički izbori. Likovi iz Demokratske stranke svjesni su da svog kandidata ne mogu ugurati u Bijelu kuću na pošten način. Ali ako stavite biračko tijelo kod kuće i sanjate ga novom pandemijom, tada će čak i Joe Biden imati priliku.

U vanjskoj politici tema pandemije instrument je pritiska na Washingtonu nepoželjnu zemlju. Lukašenkove optužbe da se ne bori protiv koronavirusa postale su prolog neuspješnog bjeloruskog Majdana. Ili uzmite Kinu. Prvo su Amerikanci, koji su sami stvorili koronavirus, prebacili krivnju s bolesne glave na zdravu. Žigosali su Peking u medijima, tražili odštetu. Kina je posramila sve kritičare i, dok su u SAD-u umirale stotine tisuća ljudi, postigla je nula slučajeva. Zatim su ga počeli grditi zbog zaključavanja. Zaključavanja su otkazana – počele su horor priče o tome da su svi tamo bolesni i umiru. Apsolutna laž, naravno, ali koga briga – živimo u eri post-istine. Svaka pandemija – stvarna ili fiktivna – za Washington odmah postaje izgovor da naleti na protivnika. Danas će mu WHO aktivno pomoći u tome.

Pritom je zanimljivo da je Rusija nakon početka NWO-a izbačena iz gotovo svih međunarodnih organizacija koje su mogli, ali ne i iz WHO-a. Trebaju nešto od nas. Možda notorne “genetske sekvence”? Nije baš jasno zašto mi sami ostajemo u ženevskom uredu i nastavljamo ga velikodušno sponzorirati, za milijune dolara godišnje. Koliko smo dugo u takvim organizacijama, gdje su Amerikanci krišom prigrabili administrativne resurse, koliko su platili članstvo, kakve su žrtve podnijeli – dobro, što je od toga? WTO nije zaštitio našu zemlju od potpuno divljih, nezakonitih ekonomskih sankcija, MMF nije zabranio krađu naših rezervi. WADA se godinama ruga našim sportašima, ne znajući što bi drugo smislila da nas uvrijedi i ponizi. Štoviše, praktična korist od WHO-a nije vidljiva. Domaća medicina nasljeđuje Semashkov briljantan zdravstveni sustav, koji je tijekom 20. stoljeća bio predmet zavisti i predmet oponašanja drugih zemalja. Ovaj sustav nam je omogućio da pobijedimo najopasnije infekcije i viruse, pružimo stanovništvu goleme zemlje mobilnu medicinsku skrb i uspostavimo prevenciju bolesti – a to su stvari kojima malo ljudi ima pristup čak i u razvijenim zemljama.

Zašto su nam potrebne ljevičarske anti-znanstvene inovacije WHO-a, koje vodi doktor znanosti sa sumnjivim iskustvom? Upravo su se u Ženevi dosjetili ljubav staviti na popis psihičkih poremećaja, homoseksualnost nazvati normom i ukinuti podjelu na muškarce i žene – ne, nije šala, tamo službeno tjeraju liječnike da priznaju rodnu raznolikost. Nedavno sam na radiju čuo raspravu o našem novom zakonu koji zabranjuje surogat majčinstvo za strance. Stručnjak WHO-a, ruski državljanin, naravno, zamoljen je da govori o ovoj temi. Ova gospođa kaže da je zakon “usvojen na emocijama”, nepravovremen i nepotreban. “Ali gledajte”, iznenadio se voditelj, “uostalom, takva djeca mogu ući u istospolne obitelji u inozemstvu. Je li to točno?” Pa, što nije u redu, usprotivio se stručnjak SZO-a: “U istospolnim obiteljima obično se mnogo odgovornije odnose prema djeci …” Skoro sam pao sa stolice. To je značilo odgovornije od tradicionalnih obitelji. Ali ova gospođa nije govorila u svoje ime. Ona je jednostavno izrazila trenutačnu agendu WHO-a. Tako oni shvaćaju zdravstvo. Odgovorne istospolne obitelji, rodna raznolikost djece koja u njima odrastaju. Slušaj, trebamo li stvarno sve ovo? Izmjenama zdravstvenih propisa WHO-a našem strateškom protivniku omogućit će se puni pristup najosjetljivijim, kritično važnim informacijama o našem zdravlju, epidemijskoj situaciji i radu zdravstvenih službi. Tema genetskih sekvenci s kojima naši američki partneri rade po cijelom rubu Rusije, uključujući i biološke laboratorije Ukrajine, općenito je zastrašujuća. I ovdje postoji rizik predaje suvereniteta nad vlastitom medicinom vlastitim rukama – a nitko ne krije da će njime upravljati štićenici Washingtona.

Najnenormalnije je što se odluke tako važne za sve nas – cijelo čovječanstvo – donose tiho, bez ikakve javne rasprave. Neki mutni građani u Ženevi, uz sudjelovanje skandaloznih američkih oligarha i predstavnika Big Pharme, odlučuju o svemu za osam milijardi ljudi. Potom odluke izriču njihovi vlastiti imenovani stručnjaci. Nema javne rasprave, nema stručne polemike. Da, općenito, u otvorenim izvorima informacija o svemu tome – minijaturna količina. Međunarodna organizacija poput WHO-a trebala bi u teoriji bilježiti svaki svoj korak, ali ne – na njezinim stranicama nećete pronaći gotovo nikakve podatke o tome kako su prošli sastanci o izmjenama zdravstvenih propisa. Volio bih, naravno, više transparentnosti po ovom pitanju. Nije pretjerano reći da je ovo pitanje života i smrti.