Viktor Medvedchuk, ukrajinski političar: Od 2014. Ukrajina je u potpunosti došla pod vanjsku kontrolu Zapada, SAD-a i Britanije

Svoje stavove nisam promijenio, iako sam bio šest mjeseci u zatvoru, u tamnicama SBU-a. Nastavljam se boriti. I danas se želim uvjeriti da postoji druga Ukrajina koja se ne slaže s politikom neonacizma koju vodi Zelenski i ne smije javno izraziti svoje mišljenje, kaže ukrajinski političar u intervjuu za RT.

Viktor Medvedčuk, ukrajinski političar, bivši predsjednik proruske stranke “Oporbena platforma – za život” i jedan od oporbenika predsjednika Zelenskog, u ekskluzivnom intervjuu za RT progovorio je o ukrajinskom zarobljeništvu u kojem je proveo šest mjeseci, pravim namjerama Zapada u Ukrajini, ali i o vlastitim planovima za budućnost.

Zbog svojih stavova Medvedčuk je uhićen 12. travnja prošle godine, odmah nakon što je njegova stranka, druga po veličini u državi, proglašena ilegalnom, a zatim pušten u rujnu u razmjeni zarobljenika.

Zajedno s 55 ruskih vojnika, Medvedčuk je oslobođen 21. rujna, u razmjeni u kojoj je oslobođeno i 215 ukrajinskih vojnika, uključujući 108 boraca i vođu neonacističke pukovnije Azov.

Medvedčuk je uhićen zajedno s još desetak skupina koje su se protivile politici ukrajinskih vlasti.

Protivnici ga optužuju da je proruski političar, a on sam negira te tvrdnje.

Ukrajinske vlasti sumnjiče Medvedčuka za veleizdaju i pokušaje pljačke nacionalnih resursa na Krimu.

U Ukrajini ga smatraju saveznikom ruskog predsjednika Vladimira Putina, kojeg naziva “osobnim prijateljem”.

Prethodnih godina Medvedčuk je igrao važnu ulogu u razmjeni zarobljenika između Ukrajine i Narodne Republike Donjeck i Lugansk.

Viktore Vladimiroviču, dugo ste šutjeli. Ipak, odlučili ste izaći iz sjene i napisali vrlo dojmljiv članak za “Izvestija”. Prvo, vratimo se malo unatrag. Posljednje čega se svi sjećamo je kada ste bili dio razmjene zarobljenika. U trenutku kada ste saznali da ćete biti pušteni, koliko ste bili sigurni? Kako ste se osjećali tog dana?

Bilo je tu sigurno višestrukih emocija. Zato što sam s jedne strane želio vjerovati, i vjerovao sam da će do te razmjene doći. S druge strane, do samog sam kraja sumnjao da se to može dogoditi. Kad sam uoči tog 21. rujna, odnosno dan ranije, saznao da će biti razmjena, već idući dan sam prvi put prebačen u Poljsku, gdje sam u avionu proveo 12-14 sati. Vidio sam da je bilo pregovora. Svo vrijeme su me pratili predstavnici Glavne obavještajne službe Ministarstva obrane. Sa mnom su bili službenici Službe sigurnosti Ukrajine (SBU) koji su stalno s nekim pregovarali, shvatio sam da ne ide dobro, barem prema njihovim riječima, kako bih bio siguran da će do razmjene doći.

Tek kad sam iz Poljske prebačen u Ankaru, gdje sam vidio ruski avion, shvatio sam da će do razmjene ipak doći.
Iskreno sam zahvalan vlastima Ruske Federacije koje su izašle ususret meni i mojoj obitelji.
Bilo je to najteže razdoblje u mom životu i životu moje obitelji. Zahvalan sam što me nije dočekala teška sudbina koju bih doživio u Ukrajini, gdje bih dobio kaznu od 15 godina zatvora, i to zbog nezakonitog progona i krivotvorenja kaznenih djela koje je počelo 2019.-2020. godine.

Pušteni ste u zamjenu, na temelju čega ste došli u Rusiju, kakav je sada vaš status, koje dokumente imate, ako smijem pitati?

Moj status je vrlo zanimljiv. Ja sam građanin Ukrajine, bio i još uvijek jesam. Imam čak i ukrajinsku osobnu iskaznicu. Ali prije nekog vremena, kao što znate, Zelenski, koji si je zadao cilj da me uništi kao oporbenog političara, naredio je svojim ljudima da nastave sudske postupke, istrage i sudska saslušanja o mojim kriminalnim radnjama. Sudski postupci se nastavljaju, a odvjetnici brane moje interese u Ukrajini. Zelenski je krenuo putem potpune nepromišljenosti, rekao bih, čak bezumlja. Oduzeo mi je državljanstvo jer su postojale sumnje da imam rusko državljanstvo. Nikad nisam imao rusko državljanstvo. Nije bilo potrebe za tim, jer ja sam ukrajinski političar, bio sam i ostao.

Nisam pobjegao, niti sam odustao. Nastavio sam se boriti, iako sam bio u kućnom pritvoru. Borio sam se nakon izlaska, kao i nakon razmjene. Ova tri mjeseca, kako ste spomenuli na početku našeg intervjua, i ta duga šutnja… Pa nije to baš šutnja. Ovo je sustavan rad, pomoći ne samo Ukrajincima, već ukrajinskim i ruskim interesima, s obzirom na rat, smrt tisuća ljudi, uništenu infrastrukturu i činjenicu da je u Ukrajini rat. Ovaj rat nije u interesu Ukrajine, nego Zapada. SAD, Velika Britanija i mnoge druge zemlje, koje se bore protiv Rusije, napravile su od Ukrajine svojevrsni poligon, odskočnu dasku za sukob s Rusijom, što im je predala vlada Zelenskog. Proveo sam sve ovo vrijeme gradeći tim.

Došlo je mnogo ljudi iz Kijeva. Trenutno žive izvan Ukrajine. Neki od njih su u Rusiji, neki u Europi, a neki u Turskoj. Spremni su nastaviti borbu. Upravo to je navedeno u mom članku, iznosim argumente koji svjedoče da je potrebno čuti glas druge Ukrajine u Rusiji, u Ukrajini i na Zapadu. Jer postoji. Zelenski, koji ima stav isisan iz malog prsta, danas predstavlja Ukrajinu i kaže da se ukrajinski narod ujedinio. Jedinstven je bio samo po pitanju antiruske histerije i pećinske rusofobije, što nije točno. Osim “antiruskog” projekta, na teritoriju Ukrajine postoje ljudi koji nikada nisu podržavali loše odnose Ukrajine i Rusije, ali se boje o tome javno govoriti.

Oni su Ukrajinci. Baš kao ja. Bez obzira na oduzeto državljanstvo, smatram da se radi o izravnom kršenju Ustava. I nisam jedini koji tako misli. Danas je nemoguće oduzeti državljanstvo Ukrajincu ako to nije njegova osobna želja. Ta odluka krši ne samo Ustav Ukrajine, već i međunarodnu konvenciju, kojoj je Ukrajina pristupila, a koja zabranjuje da građanin ostane bez ikakvog državljanstva. Unatoč tome, borba s političkim protivnikom, političke represije, nezakoniti kazneni progoni, guraju Zelenskog dalje, da ovaj masakr izvede do kraja. U svemu.
Svoje stavove nisam promijenio, iako sam bio šest mjeseci u zatvoru, u tamnicama SBU-a. Nastavljam se boriti, želim da budem siguran da je ova druga Ukrajina stav ljudi, koji ne smiju javno izražavati svoje mišljenje ni u Rusiji, ni u Ukrajini, ni na Zapadu. Postoje ljudi koji predstavljaju drugu Ukrajinu. Ne Ukrajina Stepana Bandere, već druga Ukrajina, koja nema nikakve veze s izjavama i politikom neonacizma koji vodi Zelenski.

Sad ste regrutirali tim, sami ste to rekli.

Da.

Imate tim. Vi se zalažete za novu Ukrajinu. U članku ste rekli da je potreban novi pokret za spas Ukrajine, u kojem se protivite tome da zemlja postane mjesto geopolitičkih kalkulacija.

U pravu si. Ima ljudi koji se protive politici Zelenskog, a treba čuti drugu Ukrajinu. Ljudi koji vjeruju u drugu Ukrajinu mogu se ujediniti i reći: da, otišli smo iz Ukrajine, ali mi smo Ukrajinci i želimo razmišljati o budućnosti Ukrajinaca. Predlažem da se postavi pitanje o budućnosti Ukrajinaca, a ne o tome kakva će biti budućnost Ukrajine, jer Ukrajina danas zapravo i ne postoji.

Bavim se ustavnim pravom, a Ustav kaže da je Ukrajina neovisna, suverena, demokratska, pravna i socijalna država. Nijedan od ovih zahtjeva ne odgovara statusu koji Ukrajina zapravo ima danas. Prestala je biti samostalna i suverena jer je od 2014. u potpunosti prešla pod vanjsku kontrolu Zapada, SAD-a i Britanije. Danas nije pravna država. Jer što se događa u državi, kada se mediji zatvaraju nezakonito, bez pravosudnog i ustavnog poretka koji to izravno predviđa, kada se uništavaju oni koji izražavaju drugačije stajalište? Zapravo, takva država ne postoji.

Gospodarstvo je uništeno, pad BDP-a danas je veći od 30 posto. Kad je došlo do globalne krize 2008.-2009., taj je pad iznosio 14 posto BDP-a, a poboljšao se do 2013. godine. Do 2019.-2021. nisu mogli obnoviti ono što je bilo 2013. godine. Pad razine proizvodnje je 70 posto, a nezaposlenosti 35 posto. Zapravo, nedostaje 5,6 milijuna radnih mjesta. Danas je pad u poljoprivredi i industriji, a rast cijena. Sve to govori da se danas ne mogu provoditi nikakvi socijalni programi. Minimalna mirovina iznosi 57 dolara, a životni troškovi 70 dolara.
U Ukrajini nema države jer je temelj njezine sadašnje državne politike neonacizam za koji se zalaže Zelenski i njegova svita. Sve dok neonacizam vlada državom, pogrešno je govoriti o budućnosti zemlje. Predlažem da razgovaramo o budućnosti Ukrajinaca, onih koji se ne slažu s politikom Zelenskog, onih Ukrajinaca koji su bili prisiljeni napustiti zemlju i naći se negdje drugdje.
Zadatak mog tima, koji se svakodnevno okuplja i priprema za nastavak svojih aktivnosti, je da se mora izraziti neslaganje s režimom, mora se objasniti što guši ove zapadne ideološke narative, koji su doveli do ove antiruske histerije i pećinske rusofobije, onih koji su svojim pritiscima stvorili tu “anti-Rusiju” na području Ukrajine. Moramo djelovati na svijest ljudi, otkriti istinu o Ukrajini danas. O budućnosti Ukrajine možemo govoriti tek kada zemlja prestane biti militaristička i prestane zagovarati politiku neonacizma. Jer, pod ovim okolnostima, Ukrajine u budućnosti ne može biti, s politikom koju vodi Zelenski, a cijeli Zapad suprotstavlja Rusiji predajući Ukrajinu kao poligon za vojne operacije u interesu Zapada. Jer rat se ne vodi za Ukrajinu, već isključivo za interese Zapada. To treba prenijeti ljudima i iznijeti činjenice koje to dokazuju.

Mislite li da se nešto može promijeniti u Ukrajini? Hoće li doći neka nova osoba, možda sljedeći oligarh ili netko treći? Je li moguće promijeniti antiruske stavove u Ukrajini?

Moguće je promijeniti antiruske osjećaje. Za početak, postoje ljudi koji ih nemaju. Ne znam koliko ih ima, ali znam da postoje. Ima takvih ljudi, znam sigurno. Ti ljudi se boje pokazati sebe i svoj glas, svoje djelovanje, jer će ih uništiti represivni stroj i bezakonje, koji su danas prekrižili pojam demokracije i pravne države, jer nema zakona i suda, tu su samo upute Zelenskog i njegove kriminalne svite. To se može promijeniti objašnjavanjem sebe ljudima. Na primjer, čovjek je napustio Ukrajinu i došao u Rusiju. Dakle, koji su njegovi stavovi? Smatra li on Rusiju agresorom? Ne, naravno. Štoviše, od 24. veljače, prema službenim podacima, oko 2,5 milijuna Ukrajinaca studira ili radi u Rusiji. Jesu li napustili Rusiju i vratili se u Ukrajinu na poziv Zelenskog? Sigurno se netko vratio, ali to su izuzeci. Drugi su ostali. A koliko je milijuna građana otišlo nakon 24. veljače? Kako? Na silu su napustili svoju zemlju.

Vezani članak: Prodani mediji šute da se ne razbije dugo građena ukrajinska propaganda. Ukrajina je najveći otvoreni zatvor za Ukrajince od 16 do 59 godina. Za koga ginu? Za one koji im daju tisuće tona oružja – Amerikance, a koji opet kupuju i ucjenjuju glupe vazalne EU državice

I ja sam morao napustiti zemlju. Zašto bih se odricao svoje zemlje na kojoj su mi roditelji pokopani i za koju sam vezan? Rođen sam u Ruskoj Federaciji, u Krasnojarskom kraju, ali budući da sam bio u drugom razredu, moja je obitelj živjela u Ukrajini. Postala je to moja zemlja i za nju sam puno napravio, i kad sam bio u javnoj službi i kad sam bio u politici. Ne smatram se neprijateljem ukrajinskog naroda. Da sam bio neprijatelj, ne bih bio izabran u Sabor, a biran sam četiri puta, u četiri saziva. Ovo što se događa od 2014., politika stvaranja “antirusije”, eskalacija antiruske histerije i pećinske rusofobije, to se mora slomiti, a siguran sam da može.

Što se tiče države, kao što sam tvrdio, Ukrajina danas ne postoji. Kakvi izbori mogu biti u Ukrajini? Zelenski ih može objaviti, ali će sebe imenovati za predsjednika i zamjenike, poimenično, po popisu, koji ga slušaju i ne razmišljaju o tome što govori. I što je najvažnije, ne ocjenjuju što funkcionira.
Danas je dio naše frakcije, na moju veliku žalost, stao na stranu koju smatram neprijateljskom, na stranu Zelenskog, ali to ne znači da trebamo odustati. Kao što vidite, nisam odustao. Trebao sam se smiriti s obzirom na svoju životnu priču, ali neću odustati. Vjerujem da je moguće, ne samo moguće, nego da se to mora učiniti.

Vaš novi pokret, o kojem ste pisali u članku, o kojem ćemo kasnije, komentirali su zapadni mediji. Kako vidite izlaz iz situacije u kojoj se nalazi Ukrajina?

Ovo je novi društveno-politički pokret, koji bi trebao pokazati da Zelenski nije u pravu. Jer kad on kaže da iza njegovih leđa stoji jedinstveni ukrajinski narod i da Rusiju treba uništiti, a Zapad u tome pomoći, ja kažem: nije istina. Ali kada ujedinimo ljude koji su neodlučni i saznamo njihov stav, a ja sam iz nekog razloga uvjeren da je taj stav protiv vlade Zelenskog, bit će sasvim drugačije. Ovaj pokret će razotkriti činjenicu da Ukrajina nije jedinstvena u svojim stavovima, niti u svojoj navodnoj podršci Zelenskom i njegovom kriminalnom režimu. To je glavni zadatak danas.

Razgovor o tome što će taj društveni pokret raditi, kakvog će zastupnika izabrati, ovisi, siguran sam, o milijunima ljudi. Oni koji su u Rusiji, koji su u dijelu Ukrajine, i oni koji su u Europi. To su milijuni ljudi koji se ne slažu s postupcima Zelenskog. Trebaju ih ujediniti zajedničke ideje i predstavnik, a tek onda razgovarati i raspravljati o budućnosti Ukrajinaca, ali i o tome što su oni spremni učiniti danas kako bi budućnost bila svijetla. To je još daleko i treba još mnogo toga učiniti.

Imate li kakvih planova za budućnost?

Za budućnost nemam plan, nego planove. Kada budem vidio mogućnost njihove realizacije, sigurno ću o njima javno govoriti.

Na kojoj se poziciji vidite?

Gdje?

U Ukrajini, naravno. Možda ne.

Ne razmatram nikakve pozicije za sebe. Ni jučer kada sam vodio političku borbu, ni danas kada sam šest mjeseci bio u pritvoru i nalazim se u Rusiji. Mislim da su danas glavne ideje, a ideje imaju pristalice. A vođe, oni će se pojaviti. Čim postoje pristalice, oni će odrediti tko je vođa i koju poziciju možete zauzeti u hijerarhiji. Problem današnje Ukrajine je što postoje lideri, a nema ideja. Ovaj problem treba riješiti za budućnost Ukrajinaca.

I što dalje? Što bi oporba trebala dalje učiniti? Ideje nisu dovoljne. Kako nastaviti?

U Ukrajini ima ljudi, ali nema ideja. Imamo ideju. Ako postoje vođe, bit će i akcija. Treba ih provesti. Kako ćemo to učiniti, sve ćete vidjeti. Činjenica da ćemo to učiniti ili barem pokušati je nedvosmislena.

Je li članak u “Izvestija” prvi korak?

Da, to je prvi korak, naravno.

Koja je najvažnija ideja u ovom članku? Što su primijetili zapadni mediji, što mislite o njihovoj reakciji? Primijetili su da spominjete nuklearnu energiju, kakve strahove vide?

Zapad je za to najviše zainteresiran. I vrlo je vrijedno, po mom mišljenju, što su to čuli. Jer moj stav je da danas treba ići putem detanta, a on je moguć ako se uzmu u obzir interesi, uključujući interese Rusije i svih drugih zemalja, uključujući i sigurnosne interese. Ili naprotiv, voditi politiku eskalacije koja bi mogla dovesti do svjetskog rata. Jer, kako nazvati činjenicu da svih 30 zemalja članica NATO-a, uključujući i one koje teže članstvu, pružaju pomoć u naoružavanju i isporučuju na poligon zvan Ukrajina, koji su Zapad, Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija zakupili od Zelenskog. Kako se drugačije može nazvati? Sve ovo može završiti danas, uključujući nuklearni sukob.
Zapad danas sluša Zelenskog koji ih uči kako da svoje zemlje dovedu do siromaštva kao što je učinio u Ukrajini i “nadahnjuje” ih da ratuju s Rusijom, zemlje Zapada moraju shvatiti u što ih to može dovesti.
To je moj stav, rekao sam ga otvoreno, nije bio slučajan. Obratili su pozornost ne samo na to, nego i na ono što sam rekao o drugoj Ukrajini. Prepričavaju što sam rekao o vladi u izbjeglištvu. Ali nije riječ o vladi u egzilu, ako se i formira, ona uvijek tu ostaje. Danas treba rušiti ideologiju Zelenskog koji zagovara da je Ukrajina jedinstvena, da svi podržavaju njega i rat, da nitko ne želi mir ni drugačiju budućnost za Ukrajince. Vjerujemo da takvih ima i da su i Ukrajinci, te da imaju pravo glasa. Oni mogu govoriti i imaju pravo biti saslušani.

Rekli ste zanimljivu stvar kad smo razgovarali prije intervjua, da Zelenski više sluša Veliku Britaniju nego SAD. Zašto to misliš?

U to sam uvjeren s obzirom na analizu događaja za koju sam siguran da nije rađena danas, u uvjetima borbenih djelovanja, nego datira iz 2019. godine, posebice nakon njegova posjeta Velikoj Britaniji. Utjecaj Velike Britanije puno je veći od Sjedinjenih Američkih Država i Zapada općenito. Zapravo, Britanija drži uzde utjecaja, upravljanja Ukrajinom i zauzima ozbiljan segment u pitanjima vanjske politike. Što god se dogodilo, za Zelenskog i njegovu pratnju sve će završiti mirno. Zato su državu mirno prepustili komadanju i daljnjim procesima osiromašenja. Dali su državi platformu za sukob između Rusije i Zapada.

Kakav je bio njihov plan?

Njihov plan je samo jedan. Ovo sučeljavanje je trebalo biti usmjereno na slabljenje Rusije, a danas je očito da se to i događa. Štoviše, jasno je da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju zbog poznatih okolnosti. Ali započinjanje sukoba unutar Rusije, procesa koji slabi Rusiju i rusku vladu, cilj je koji je postavio Zapad. Cilj koji Zelenski i njegovi pokušavaju postići.
Do sada nismo vidjeli sukob unutar Rusije.

Hvala Bogu.

Mislite li da će Zelenski još dugo ostati na ovoj poziciji?

Ne znam kakva je sudbina Zelenskog. Moram, i jako želim, reći da mora odgovarati za sve što je učinio protiv Ukrajine i ukrajinskog naroda. Uništio je zemlju, doveo ju je do rata. Želim vas podsjetiti na nešto što su mnogi danas nažalost zaboravili, a dogodilo se 24. veljače 2022. godine.
Dok sam bio u kućnom pritvoru često sam davao intervjue i govorio da rat treba izbjegavati i učiniti sve da se on spriječi. Pitanje je bi li Zelenski to mogao. Držim da je mogao, štoviše, uvjeren sam da je to bio dužan učiniti. Morao je djelovati u skladu sa sporazumima iz Minska. Ali, znate nedavne izjave Merkel i Hollandea, a čak i Porošenko pokušava kukati i lajati na sve ovo.

Nitko ih nije htio poslušati.

Da.

Što može jamčiti da neće doći drugi koji će učiniti isto?

Treba ga iskorijeniti. Znate li koja je glavna poanta članka koji sam napisao? Uzroci. Više od polovice članka čine uzroci, događaji nakon završetka “Hladnog rata”.

Graditi nešto novo, novi svijet?

Da, sada treba iskorijeniti uzroke koji su doveli do toga. To će biti moguće tek kada u državnoj politici ne bude neonacizma, kada ne bude militarističke države. Ponovno skrećem pozornost građanima Ukrajine da ne govorimo o budućnosti zemlje, nego o budućnosti Ukrajinaca. Doći će drugačija budućnost. To je glavna stvar koju želimo učiniti.

Neovisna Ukrajina?

Nisam to rekao. Rekao sam budućnost.

Budućnost Ukrajinaca?

Budućnost Ukrajinaca. A u kojoj će državi i kako živjeti, to moraju odlučiti Ukrajinci, koji trenutno predstavljaju drugu Ukrajinu.