Svjetski ekonomski forum nije kabala, nego kult

Svjetska dominacija u doba Lucifera

Ova knjiga istražuje neobičnu novu duhovnost koja će ući u konkurenciju s drugim etabliranim religijama. Moja je svrha ovdje uvjeriti vas da je njeno pojavljivanje vjerojatno, ako ne i neizbježno.

Počinjem ovo istraživanje s nedokazanom pretpostavkom koja se temelji na darvinističkim evolucijskim načelima: na našem planetu pojavit će se novi predator, evolucijski prototip dizajniran da lovi ljude. Slijedi još jedna pretpostavka: ovaj će predator postupno i postepeno evoluirati od čovječanstva, baš kao što smo mi očito evoluirali od nižih oblika da bismo ih lovili.

Daljnja pretpostavka sugerira da su se ti grabežljivci već pojavili kao evolucijski prototipovi, kao novi ljudi s naprednim metodama preživljavanja i novim oblicima duhovnog izražavanja i religijske organizacije osmišljene da podrže i unaprijede njihovu grabežljivost.”

— Robert C Tucker, An Age For Lucifer: Predatory Spirituality & The Quest for Godhood [Vrijeme Lucifera: duhovnost predatora i potraga za božanstvom, op. prev.]

Robert C. Tucker je bio kanadski psiholog koji je radio s organizacijom COMA – Council On Mind Abuse [Vijeće o zlostavljanju uma, op.prev.] (ne treba ga brkati s njegovim imenjakom, američkim politologom koji je pratio Sovjetski Savez i napisao biografiju Staljina).

Naš Tucker je radio s “odraslim osobama koje su preživjele i djecom žrtvama ritualnog zlostavljanja” i provodio je vrijeme intervjuirajući samoprozvane “sotoniste”. Njegova je knjiga bila više misaoni eksperiment, koji je pokušao identificirati poticajnu ideju iza ideologije kulta:

“međutim, s destruktivnim kultizmom, osjetio sam nešto drugo što pokreće te priče o sotonističkoj aktivnosti i ritualnom zlostavljanju, nešto poznato, ali neizgovoreno. Sotonizam je bio zagonetka iza koje se skrivao, ili mit ispod kojeg je živio. Poput kultizma, činilo se da sotonizam ukazuje na nešto izvan sebe.”

Tuckerova knjiga nije o sotonizmu: radi se o teoretiziranoj klasi duhovnih grabežljivaca koje je nazvao Luciferijanci. U kasnijim poglavljima, sotonisti su gotovo odbačeni kao crtani predatori nižeg reda. Njih bi istinski elitni Luciferijanci izbjegavali. Kao “daleke rođake”, u najboljem slučaju.

Dok sotonisti slijede neobuzdani ego i zadovoljenje nagona, Luciferijanci igraju najdužu igru od svih i traže postizanje samog božanstva. Čista snaga.

Tucker pretpostavlja da je ova vrsta impulsa proizašla iz evolucijskih imperativa i da je počela formirati vlastiti psiho-duhovni okvir među sudionicima – vjerojatno na podsvjesnoj razini.

COMA je veći dio svog postojanja provela vodeći pravne bitke s kultovima od kojih su htjeli zaštititi javnost. Međutim, nakon dugotrajne tužbe Scijentološke crkve, Tucker je 1992. najavio raspuštanje COMA-e.

Ali ima nešto u Tuckerovoj knjizi, posebice kako je ‘opisao spajanje ciljeva kultova i korporacija:

“Moramo priznati da su kultovi uspješne organizacije s tehnikama koje sada posuđuju druge uspješne organizacije”

Vjerojatno jedna od najuspješnijih organizacija koja danas postoji je Svjetski ekonomski forum. Poznato je da svjetski čelnici izlaze s godišnjih konklava pjevajući istu mantru, nacionalne države ih aktivno financiraju, WEF se hvali da je ušao u svjetske vlade, a čini se da čak i UN slijedi Davos.

U prošlim sam člancima promatrao tanku krastu elite koja sjedi na vrhu globalne stolice.

Za sada priča ide ovako:

• John Maynard Keynes, iz čijeg je djela proizašao moderni ekonomski sustav, bio je marksist.
• Superbogatih 0,1% od 1% koji se udružuju u nadnacionalne političke organizacije su maltuzijanci.
• Temeljna premisa koja pokreće njihovu ideologiju je radikalni redukcionistički materijalizam.

Iako mnogi na elite u Davosu gledaju kao na globalnu, sveobuhvatnu kabalu koja kontrolira sve™, nikad se nisam mogao natjerati da prihvatim taj opis. Činjenica je da je svijet inherentno nekontroliran.

Možemo odrediti da ljudi i skupine mogu steći ogroman utjecaj, a zatim ga koristiti za moralno bankrotiranje stvari kako bi unaprijedili svoje ciljeve. Nadalje se možemo složiti da što je na višoj društveno-političkoj hijerarhiji odakle ove agende potječu, to je vjerojatnije da će posljedice najteže snositi plebejci. Većinu vremena, oni čije su makinacije odgovorne za katastrofalne ishode, izbjegnu da ih se za to pozove na odgovornost.

Rekao sam većinu vremena.

Ali svijet u kojem danas živimo je pozitivan dokaz jedne stvari: nitko ništa ne kontrolira. Nadalje, ove ezoterične podzemne struje koje istražujemo u nastavku vraćaju nas u jedno od onih vremena kada ljudi koji misle da su glavni neće proći nekažnjeno.

Međutim, poput Tuckera, gledam na agende kao što su dionički kapitalizam, Veliki reset ili Velika pripovijest (ili kako god se to ovih dana zove), i osjećam nešto iza toga. “Nešto što ukazuje izvan svega toga”.

Prije mnogo godina, u nečemu što se čini kao još jedna linija života (poznata i kao “Život prije Covida”), trebao sam napisati knjigu o opasnostima tehno-utopizma. U njemu sam već prepoznao transhumanizam kao neku vrstu religije i smatrao ga jednim od četiri ideološka stupa tehnoutopizma (preostala tri su: AI, tehnokracija i potpuno automatizirani luksuzni komunizam).

Vrlo rano u svom radu na tome, zaključio sam da je tehnoutopizam u konačnici luciferijanska konstrukcija. Ne nužno doslovno Lucifer, ali da je težnja za “uzurpiranjem Boga” bila luciferijanskog karaktera (plan je bio da se u posljednjem dijelu knjige predloži protuokvir nazvan “tehno-realizam”, temeljen na hiper-prilagodljivosti čovječanstva kao superioran pristup centralnom planiranju).

Kada nastojimo oblikovati svijet kroz tehnokraciju – da ne spominjemo samu stvarnost kroz transhumanizam i umjetnu inteligenciju – slijedimo jedinstveni eshatološki događaj poznat kao “singularnost”: točka u vremenu kada naša tehnologija postaje temeljni sloj stvarnosti.

Vjerojatno nije prvi put da smo mislili da smo sposobni iskoristiti naše naprave u dobre svrhe. Legenda o Babelu nagovještava prethodnu iteraciju, onu koja nije dobro završila. Ne znamo sa sigurnošću gdje mitologija graniči s pretpoviješću, ali što god se dogodilo sigurno je ostavilo duboke brazde u našoj kolektivnoj psihi.

Kada uzmete u obzir pozicioniranje i brendiranje WEF-a, s njihovom sigurnošću i paternalizmom, sve to ima puno više smisla kada se promatra kao kult, a ne kabala. Kultisti znaju sve, imaju unutarnji trag – i što je najvažnije, oni polažu moralni autoritet nad svima nama po božanskom pravu.

Navedeni ciljevi Svjetskog gospodarskog foruma:

Od svog institucionalnog izvješća “dioničarima”, WEF slijedi tri faze interakcije:

Naše aktivnosti vode zajednice kroz tri faze interakcije, a svaka rezultira povećanim utjecajem:
1) poticanje dijaloga i stvaranje uvida;
2) oblikovanje programa i razvoj utjecaja; i
3) kataliziranje inicijativa i stvaranje utjecaja.

…što je u onom karakteristično banalnom WEF-govoru, suptilno ciljana politička poruka za svjetsku dominaciju.

Oni ne osjećaju grižnju savjesti zbog toga. Doba za Lucifera pretpostavlja pojavu vrste ljudi čija uvjerenja sljedbenike drže višim u duhovnom prehrambenom lancu od svih ostalih. Doslovno rasa iznad.

Ključna komponenta luciferske metafizike je proždrljivost.

“stvarnost je slojevita od fizičkog do duhovnog. Čista moć bruji samo u višim dosezima duhovnih domena. Više dominira nad nižim. Duh određuje materiju, a ne obrnuto… Elitizam je ovdje suštinski; samo moćni duhovni prvaci i luciferijanski majstori zaslužuju zauzeti viša carstva i uživati u blagodatima koje se samo tamo nalaze.”

Ako sve instance “duhovnog” u gornjem odlomku zamijenimo s “intelektualnim”, tada imamo točan model za ideološki okvir “Čovjeka iz Davosa”, jer cijela ontologija elite (ili ono što se smatra njom) počiva na radikalnom materijalnom redukcionizmu.

A materijalizam je, u svojoj srži, čisti nihilizam.

Nema duha. Nemamo duše. Postoji samo materija, a niži ljudi su samo “životinje koje se mogu hakirati”.

Svatko je vjerojatno vidio ovu montažu, ali ona hvata “Esencijalnog Hararija”, za kojeg osobno mislim da govori o svemu ovome više deskriptivnim nego preskriptivnim tonom. Ali on je nedvojbeno miljenik Davosa i kad ga pokrenete, ima ono izraženo veselje u stilu dr. Strangelovea.

Kroz potpunu dominaciju onoga što je intelektualno dopušteno – i uz stručni tehnokratski nadzor – materija se može potčiniti modelima … a elite se mogu uzdići do Boga. Sve u metaverzumu je ono što su sami napravili.

Kabale su sebične i svjetovne. I dok je “Čovjek iz Davosa” to svakako, kabali nedostaje onaj bitan element koji čini potpunu predanost – ono što “pokazuje izvan sebe”. Sudionici kabale će je napustiti čim prestane služiti njihovim interesima… ali kultisti će se udvostručiti. Živi će se spaliti i pojesti svoju djecu. Oni su ideološki manijaci.

WEF nipošto nije prvi svjetski kult svjetske dominacije. Rečeno je da su nacisti također bili bolje shvaćeni kao kult nego politička stranka, prema Peteru Levendi:

Nacistička stranka [nije bila] politička stranka kako bi to većina nas shvatila, već kult, i dalje ostaje najbolja karakterizacija nacističkog fenomena koju mogu pronaći. Također nam uvelike pomaže da shvatimo kako je mogla preživjeti na način na koji je preživjela, i još uvijek utječe na ideje i postupke naroda i političkih vođa diljem svijeta.
— Peter Levenda, The Hitler Legacy [Hitlerova ostavština, op. prev.]

Organizirajući princip kulta opisuje ono što vidimo da se događa više od puke kabale. Da su nacisti jednostavno bili samo kabala, raspršili bi se s kolapsom njemačke vojske, ali kao što su mnogi istraživali (Levenda, Farrell, Marrs, itd.) nacizam je preživio Drugi svjetski rat, upravo zbog svoje kultne strukture:

Nacizam je počeo kao kult i preživio kao kult. Kao ideja dovoljno je nejasna da privuče zbirku filozofija i političkih pokreta oko sebe, od kojih svaka u nacističkom arhetipu vidi verziju vlastitog sustava vjerovanja; kao kult, ima moć komunicirati visceralno sa svojim sljedbenicima kroz razrađen simbol

Ali kao što ćemo sada istražiti – biti strukturiran kao kult samo je jedna strana toga. Kult mora imati neku vrstu tajnog umaka koji mu daje moć, nešto što opet ukazuje izvan njega samog…

“Demon svjetske dominacije je progovorio. Objavio je veliku tajnu: svijetom se može dominirati… Moderno društvo je nabijeno magičnom strujom koja u svim ljudima stvara iste misli. Mase očekuju velike stvari od svojih vladara. I iz tog razloga, velike stvari su lake.” — Konrad Heiden, Der Fuehrer, 1944.

Što je to “što pokazuje više od onoga što se čini?”

Često kažem da je razlog zbog kojeg mislim da Bitcoin u konačnici prevladava, a centralno planiranje industrijske ere ne uspijeva, taj što je prvo proizašlo iz višeg reda intelektualne apstrakcije od hijerarhijskog, centralno planiranog.

Sve je ovo dio neumoljive progresije, raspleta, ako hoćete. Razlikuje se od tehno-utopijske singularnosti po tome što nije nešto nad čim smo preuzeli kontrolu i čime stručno upravljamo, to je nešto što kola kroz nas. Tjera nas, zapravo sva živa bića, naprijed.

Nikada nisam pronašao izvrsnu riječ kojom bih opisao tu “stvar koja nadilazi neku stvar” koja se provlači kroz sve; očito je to inspiracija za duhovne pokrete kroz stoljeća, za mitološke konstrukcije. Oduvijek sam to nazivao samo “Velika eksternalija”. To je ono neopisivo (“Tao koji se može objasniti nije Tao”) i neizrecivo. Može se doživjeti kao “ja jesam”, ali ako to pokušate staviti u Ted Talk, vjerojatno će biti ukočeno.

Kad govorim o tome kako se arhitektura intelektualne apstrakcije pomaknula od centralizirane do umrežene, to je samo površinski atribut. Nikada nisam napravio adekvatan posao objašnjavanja temeljne promjene u razini intelektualne apstrakcije i koliko je to važno. Jean Gebser nazvao ga je aperspektivnim svijetom u “Ever Present Origin”, njegovoj iscrpnoj studiji evolucije same svijesti.

“Stanje današnjeg svijeta ne može se transformirati tehnokratskom racionalnošću, budući da se i tehnokracija i racionalnost očito približavaju svom vrhuncu; niti se može nadići propovijedanjem ili savjetovanjem o povratku etici i moralu, ili zapravo, bilo kojim oblikom povratka na prošlost.

Imamo samo jednu mogućnost: u ispitivanju manifestacija našeg doba, moramo prodrijeti u njih s dovoljno širine i dubine da ne dođemo pod njihovu demonsku i destruktivnu čaroliju.

Svoj pogled ne smijemo usmjeriti samo na te fenomene, već na humus propadajućeg svijeta ispod kojeg rastu sadnice budućnosti, nemjerljive u svom potencijalu i snazi.”

Gebser je napisao Ever Present Origin 1949.; na engleski je preveden tek 1985. Shvatio je da krize modernosti nisu uzrokovane različitim političkim stajalištima ili čak ekonomskim poticajima, već sudarima između uzastopnih ponavljanja same svijesti. Prema Gebseru, čovječanstvo se proteglo kroz tri široke faze Neperspektivnog (jedva smo mogli razlikovati vlastite umove od šireg iskustva svijeta), Perspektivnog (linearnost i racionalnost) i Aperspektivnog (ono što slijedi – razina koja integrira one koji su došli prije).

Možda je jedan način da se napravi analogija da se uokviri kao slojevitost dimenzionalnih redova:

U neperspektivnom svijetu naši su se umovi u osnovi stopili sa stvarnošću; bili smo uglavnom nediferencirani kao samosvjesna bića. Bilo je to dimenzionalno postojanje od nula prema jedan:

‘Inicijalna, arhaična struktura je nulta dimenzija; ono je dakle prostorno i vremensko, iako će naš sadašnji mentalitet, ako to uopće shvati, to vidjeti kao paradoks. To je porijeklo; samo u terminološkom smislu to je “prva” struktura koja proizlazi iz tog savršenog identiteta koji postoji “prije” (ili iza) sve jednote ili jedinstva koje je prvobitno mogao predstavljati. To je slično, ako ne i identično, izvornom stanju biblijskog raja: vrijeme u kojem duša još miruje, vrijeme potpunog nerazlikovanja čovjeka i svemira.’

Tijekom perspektivne ere postali smo samosvjesni i podvrgnuti smo se individuaciji, opkoračujući od dvodimenzionalne do trodimenzionalne konstrukcije. Prije sam spomenuo “Kvantni skok” W R Clementa, koji opisuje prosvjetiteljstvo kao podizanje mentalne apstrakcije. Otkriće perspektive u umjetnosti potaknulo je i označilo ovaj skok.

Zapovijed, tehnokratska era, u biti je kraj ovog perspektivnog načina razmišljanja – a ono što slijedi sadrži još jednu dimenziju višeg reda, osovinu u aperspektivnoj konstrukciji… poput hiperkocke.

Koliko visoko sežu dimenzionalne ljestve?

U teorijskoj fizici, teorija struna pretpostavlja da naš svemir postoji u deset dimenzija.

Desetodimenzionalna hiperkocka? Tko na ovoj planeti dolazi do ovakvih stvari?

U svakom slučaju, ova stvar koja ukazuje na nešto iznad ne proizlazi iz 3D konstrukcije za koju materijalisti pretpostavljaju da čini rubove postojanja. Dolazi s druge razine.

Postoje fenomeni koji postoje u ovoj široj, super-stvarnosti, a kada ih doživimo ovdje, iz perspektive naše ograničene svijesti, borimo se zadržati unutar naših osjetila. Možemo ih doživjeti kao egregore ili morfička polja, čak i zeitgeist. Koncept “Visak” ruskog mistika Vedima Zelanda ima aspekte upijanja i kanaliziranja misaone energije:

Energetsko klatno nastaje kada grupa ljudi počne razmišljati na određeni način i tada:

“njihova misaona energija konačno se ujedinjuje u jedinstvenu struju. Kada se to dogodi, kao da se usred čitavog oceana energije stvara zasebna, neovisna energetsko-informacijska struktura koja se naziva energetsko klatno. Na kraju ova struktura počinje živjeti vlastitim životom i podređuje svojim zakonima same ljude koji su je stvorili.

Struktura se naziva visak jer što je više ljudi-pristaša hrani svojom energijom, to se snažnije njiše.” — iz filma ‘Transurfing’ Vadima Zelanda

Klatna mogu biti benigna ili zlonamjerna – uvjeti koji ih izazivaju čine ih takvima.

Velike svjetske religije mogu se promatrati kao super-njihala. Pokreti i kultovi mogu biti minorni. U svakom slučaju, nakon što se visak formira, aktivno suprotstavljanje ima samo jedan učinak: dati mu više energije i pojačati ga.

Tehno-komunizam kako ga tipizira WEF, tako i kripto-anarhizam koji utjelovljuje Bitcoin, oba su njihala.

Zbog toga dizanje oružja protiv WEF-a ne šteti WEF-u – ono ga jača. I to je također razlog zašto je Bitcoin otporan kao medonosni jazavac.

Klatna se hrane energijom i svojih pristaša i protivnika, ali njihovo težište čini os kroz naš iskustveni svijet i usidrava ih u Veliku Vanjskost. U knjizi Egregores: The Occult Entities That Watch Over Human Destiny [Egregori: okultni entiteti koji bdiju nad ljudskom sudbinom, op. prev.] Marka Stavisha u tekstu stoji

“više od autonomnog entiteta koji se sastoji od i utječe na misli skupine ljudi, također je dom ili kanal za specifičnu psihičku inteligenciju neljudske prirode koja povezuje nevidljive dimenzije s materijalnim svijetom u kojem živimo. Ovo je, zapravo, pravi izvor moći drevnih kultova i njihovih religijsko-magijskih praksi”.
(naglasak u izvorniku)

WEF njihalo je izrazito ahrimansko.

Ahriman je tradicionalno zao duh kaosa iz zoroastrizma, no ja se oslanjam na rad austrijskog mistika Rudolfa Steinera, koji nas je pokušavao upozoriti na nadolazeće Ahrimanovo doba prije gotovo točno jednog stoljeća.

Iz predavanja GA 191 održanog 1. studenog 1919., Dornach (oprostite na duljini):

Kad god se vrše pripreme za inkarnacije ovog lika, moramo biti oprezni s određenim indikativnim trendovima u evoluciji. Biće poput Ahrimana, koje će se utjeloviti na Zapadu u vremenu koje dolazi, priprema se za ovu inkarnaciju unaprijed. S ciljem svoje inkarnacije na Zemlji, Ahriman vodi određene sile u evoluciji na takav način da mu budu od najveće moguće koristi…

Ispravno stajalište može se zauzeti samo ako se u jednom ili drugom nizu događaja prepoozna priprema koje Ahriman vrši za svoje zemaljsko postojanje. I sada je došlo vrijeme da pojedini ljudi znaju koje su tendencije i događaji oko njih spletke Ahrimana, pomažući mu da se pripremi za svoju inkarnaciju koja se približava.

Nedvojbeno bi Ahrimanu bilo od najveće koristi…kada bi velika većina ljudi smatrala ove pripreme za Ahrimanovo utjelovljenje progresivnima i dobrima za evoluciju. Kad bi se Ahriman uspio ušuljati u čovječanstvo nesvjesno njegova dolaska, to bi ga najviše obradovalo.

Evo glavne točke:

Jedan od razvoja u kojem je jasno vidljiv Ahrimanov impuls je širenje uvjerenja da mehanističke, matematičke koncepcije koje su inaugurirali Galileo, Kopernik i drugi objašnjavaju što se događa u kozmosu.

Čisti materijalizam. Čisti redukcionizam. Čisti Harari.

Steiner upozorava da:

“Svijest onih ljudskih bića koje sam nazvao žderačima duše i duha je u stanju zamagljenosti…; jer neprihvaćanjem duhovnog u svoju ljudsku prirodu, oni tjeraju ravno u Lucifersku struju sve što uvode… Ono što ljudi jedu i piju bez duhovnosti ide ravno Luciferu!”

Ovdje Steiner govori o duhovnoj grabežljivosti i upozorava one koji misle da su grabežljivci, zapravo su plijen egregora kojima služe. (Ahriman i Lucifer bili su dvije odvojene inkarnacije u Steinerovoj kozmologiji, ali su ipak radili usklađeno tijekom tri tisuće godina koje razdvajaju njihove fizičke inkarnacije u zemaljskim okvirima).

Ova materijalistička podzemna struja koja čini osnovu naše konvencionalne paradigme je usidrena u tome, i ona odvaja naše zemaljsko postojanje od naših duša. Je li uopće čudno zašto reduktivni, tehnokratski impulsi i hiper-normalnost sve više prožimaju naše elitne institucije?

“Premalo se pažnje pridaje činjenici da politika mami poremećene, mesijanske ličnosti na položaje moći”.
— Rees-Mogg & Davidson, The Sovereign Individual [Suvereni pojedinac, op. prev.]

Nije toliko kognitivna nekoherentnost koja pogađa psihe onih koji su i privučeni i zarobljeni u hodnicima moći, koliko aperspektivnoludilo – izraz koji je skovao Ken Wilber, filozof integralne teorije koji je preuzeo palicu od Gebsera ovdje na Zapadu.

Wilber je upotrijebio tu frazu u svojoj knjizi ‘Trump in a Post-Truth World’ [Trump u svijetu post-istine, op. prev.] iz 2017., koja je nedvojbeno knjiga ljevice o pretjeranoj radnoj snazi i sindromu Trumpovog poremećaju. Vidimo kako se ove vrste infekcija psihe odvijaju u eskalirajućim valovima, prolazeći pod različitim nazivima:

Hipernormalnost; TDS; …apersespektivno ludilo.

“Stvaranje masovne psihoze” je najnovija.

Naravno, naši stručni gospodari nemaju ništa od toga…

Provjera činjenica – Nema dokaza da postoji masovna psihoza u svezi pandemije, tvrde eksperti za Reuters.Jednog dana će nas obavijestiti da “stručnjaci kažu da ne postoji stvarnost višeg reda” (teoriju struna su oborili provjerivači činjenica glavnih medija).

Ali ova bolest duše koja prijeti preplaviti svijet rezultat je ignoriranja ovih konstrukata višeg reda i pokušaja pakiranja stvarnosti u trodimenzionalnu, materijalističku kutiju. Sve se mora iskriviti kako bi sve to moglo stati unutra.

Odaberite svoje klatno

Stranka u Davosu se sve više smatra zlonamjernom i kontrolnom silom društva, i to s velikim opravdanjem.

S obzirom da naizgled posjeduju toliko moći i bogatstva; kako se itko može nadati da će se suprotstaviti njihovom utjecaju?

Aktivnim izlaskom i otporom WEF-u dajete mu svoju energiju.

Ključno je uložiti svoju energiju u ono što želite, a ne u ono što ne želite.

Protutežno klatno luciferski inspiriranom potpuno automatiziranom luksuznom komunizmu WEF-a izrazito je prometejska konstrukcija – impuls koji se gradio desetljećima, možda i dulje, a zatim se otkrio tijekom globalne financijske krize.

Taj se pojavni impuls manifestirao u Bitcoinu. Opisao sam drugdje naizgled nadnaravne okolnosti koje stoje iza njegovog nastanka i zapanjujuće sinkronicitete koje sam osobno iskusio oko njega.

Taj trend se nastavio.

Već smo dobili određena upozorenja o sličnostima između CBDC-a i proročanstava o “broju zvijeri” u stilu otkrivenja čak i prije jezivo numeriranog WIPO patenta 2020/060606 koji opisuje implantabilne sustave digitalne valute:

Putem TheBitcoinTimes

(U vlasništvu Microsofta, usput rečeno u vlasništvu Microsofta .)

Nakon tog prethodnog članka, završio sam na Sats Radio gdje me Mojsije upoznao s Otkrivenjem 2:17:

“Svatko tko ima uši da čuje, mora slušati Duha i razumjeti što on govori crkvama. Svakome tko pobjedi dat ću malo duševne hrane skrivene na nebu. I svakome ću dati bijeli kamen, a na kamenu će biti urezano novo ime koje nitko ne zna osim onoga koji ga prima.”

Mislite da svatko dobije svoj privatni ključ? Nekako tako zvuči.

Dakle, s jedne strane imamo implantat ili žig na ruci ili glavi “bez kojeg se ne može kupovati ili prodavati ili obavljati bilo kakve poslove” – dok s druge strane postoji ta skupina pobjednika koji posjeduju svoje vlastite privatne ključevi.

Kao što sam rekao u drugom članku, ne prihvaćam biblijska proročanstva u doslovnom smislu da predviđaju budućnost. Ono u što vjerujem je da postojimo u višestrukoj stvarnosti koja nadilazi materijalnu, 3-D redukciju, na kojoj inzistira konvencionalna misao. Ove mitologije pokušavaju opisati nešto što se nazire u hiper-dimenzionalnim konstruktima izvan linearnog vremena.

Dodatak: Život je samo san

(Evo analogije s načinom na koji gledam na te koncepte: zamislite san. Pretpostavljam da se sve što se u njemu događa događa brzinom svjetlosti. Razlog zašto sumnjam u to je taj što možete doživjeti san u kojem naizgled prođu sati, ili čak cijeli život – i onda tvoja drijemež ponovo nestane. Prošlo je deset minuta.

Dok još spavate, recimo da se nešto počinje događati u snu, obično zvuk, ali se možda manifestira na druge načine. Kad se probudite, shvatite da je vaš san reagirao na nešto izvan njega, nešto što se događa u vašem budnom svijetu, poput zvona na vratima ili bučnog kamiona koji prolazi.

Kad se probudimo, teško možemo raščlaniti ono što smo doživjeli u stanju sna – moja teorija postoji jer sanjamo u super-dimenzionalnoj konstrukciji s najmanje jednom dodatnom osi – pa bi naravno bilo gotovo nemoguće raspakirati ono što se dogodilo u hiperkocki natrag u 3D iskustvo.)

Išao sam na tu tangentu jer često sumnjam da se tako nešto događa sa sinkronicitetom. Čak i proročanstva ili predosjećaji mogu biti slični ovome: upad u naš budni svijet iz nekog podražaja koji potječe iz višeg dimenzionalnog reda izvan našeg konvencionalnog stanja. Bilo bi iznimno teško pronaći bilo kakav smisao u tome jer nam nedostaje dimenzionalna os kad uopće pokušamo razmišljati o tome.

Naše kolektivne misaone energije reagiraju na impulse višeg reda i mi stvaramo ili se pridružujemo klatnima. Ta klatna su dalje oblikovana većim, temeljnim morfičkim poljima i djeluju kao filtri ili mostovi prema Velikom Vanjskom Utjecaju. Gravitiramo u dobroćudna, zdrava klatna ili zlonamjerna samoporažavajuća klatna.

Ako se ustrajno bavimo kontemplativnim ili duhovnim praksama, možemo steći dovoljno samosvijesti da prepoznamo ove veće struje i donesemo svjesne odluke o tome u koje ćemo uložiti svoju energiju.

Konvencionalni materijalni redukcionizam tvrdio bi da su naši umovi samo nešto što naši mozgovi gase i da tu nema ništa više. Ali postoji više od toga, puno više – i ne biramo svjesno što ćemo misliti ili kako ćemo upravljati vlastitom evolucijom, koliko god smo slični željeznim strugotinama koje se postavljaju u skladu s jednim magnetskim poljem ili drugim.

Ako smo stvarno svjesni, možemo donijeti svjesnu odluku oko koje ćemo se uskladiti. Većina ljudi jednostavno ode s onim u što se uhvate.

Probavljajući sve

Nikada neće postojati funkcija puta gdje WEF ili gubi svoju moć ili reformira svoje ideale. Jedina opcija je irelevantnost (zbog čega sam uvijek govorio ‘cancel-culturi’ i ‘deplatforming’ luđacima da je jedini, pravi čarobni metak za ubijanje istinski neobranjive ideje, ravnodušnost).

Elita u Davosu je pod dojmom da su oni avangarda neo-darvinističke evolucije – dok umjesto toga izgleda kao da su oni dužnosnici većeg morfičkog polja koje je izrazito luciferijanskog ili ahrimanskog karaktera. Ovo polje sažima transhumanizam, tehnomarksizam, tehnokraciju i društveni kredit.

Protuotrov u našem dobu je odabrati životni put radikalne suverene individualnosti i prihvatiti prometejski impuls koji je iznjedrio Bitcoin, javnu kriptografiju i decentralizaciju. Ovo polje se izražava kroz kripto-anarhiju i mrežna društva, ali s utemeljenjem u duhovnom izražavanju, kontemplativnim praksama, obitelji, zajednici i plemenima.

Dakle, kad dođe sljedeći sastanak u Davosu, nemojte se truditi uzeti plakat i demonstrirati na ulicama; skupite malo ‘sats’ i narančaste pilule svojim prijateljima, obitelji, susjedima i kolegama. Tako pobjeđujemo.

Izvor. Prijevod: sott.net