Velika afganistanska streljačka zabava princa Harryja

Napisao Dr. Binoy Campmark

Što zaključiti iz toga? Povijest je ispunjena djelima krvožednih prinčeva smjelih ambicija i slabog uma. Masakri čine muškarca, iako često nema mnogo vrijednosti u osobi koja stoji iza njih. Vojvoda od Sussexa izgleda, želi dodati svoje ime na taj popis. U trenutku koji se može opisati samo kao jedan od njegovih trenutaka u “nacističkoj uniformi”, princ Harry je u svojim memoarima Spare otkrio da je ubio brojne talibanske borce. (U istim memoarima, slaboumni princ okrivljuje svog brata za ideju o uniformi, ali ne i za organiziranje afganistanske streljačke zabave.)

Princ, želeći pokazati da nije bio vojnik igračka ili ceremonijalni ukras britanske vojske, navodi broj mrtvih od 25. “To nije bila statistika koja me ispunila ponosom, ali nije me niti posramila.” Prisjeća se kako je bio “uronjen u vrelinu i zbrku bitke” i kako “nije razmišljao o tih 25 ljudi. Ne možete ubijati ljude ako ih vidite kao ljude.” Činiti to iz sigurnosti ubojitog helikoptera Apache svakako pomaže.

Princ i dalje pokazuje da je ništa drugo do nesvjestan. “Zaista, ne možete povrijediti ljude ako ih vidite kao ljude. Bile su to šahovske figure, loši su dečki eliminirani prije nego što su ubili dobre dečke.” Zatim dolazi malo neoriginalne društvene teorije. “Trenirali su me za njih ‘druge’ i dobro su me istrenirali.” Uz par kapi Meghan; djelića postkolonijalne teorije.

Evo ga: ubojica je svjestan svog trenutka na Instagramu, miazma društvenih medija, utjecaja jeftinog holivudskog druženja preko Meghan, vojvotkinje od Sussexa. Ubijao je, ali je samo obavljao svoju dužnost koju je uvjetovao establišment ili, drugačije rečeno, vojska njegove pokojne bake.

Odgovor establišmenta nije bio pohvalan. Zastupnik Adam Holloway, pišući u The Spectatoru, nije smatrao da je ta statistika neukusna ili zabrinjavajuća, već sama ta činjenica da ju je princ Harry uopće spomenuo. Dobri vojnici nisu objavljivali ubojstva. “Ne radi se o mačo kodeksima. Radi se o pristojnosti i poštovanju života koje ste oduzeli.”

Umirovljeni pukovnik britanske vojske Tim Collins također je bio ljut. “Ovako se ne ponašamo u vojsci”, korio ga je u Forces Newsu, “mi ne razmišljamo tako.” To je poanta princa Harryja: više činitelj nego mislilac.

To je uključivalo, kako je rekao Collins, “tragičnu prijevaru za zarađivanje novca kako bi financirao način života koji si on ne može priuštiti i koji je netko drugi izabrao.” Harry je ‘gadno razočarao obitelj.’ Mi ne urezujemo recke na kundaku. Nikada nismo.”

Collins je postao neka vrsta plakata za oživljene avanturističke ratove na Bliskom istoku svojim govorom borbenoj skupini 1. bataljuna Kraljevske irske pukovnije (1 R IRISH) u ožujku 2003.. Bilo je to predvečerje međunarodnog zločina: invazije na suverenu zemlju od strane starih i novih kolonijalnih sila. Kao i kod svih takvih zločina, osobito golemih razmjera, opravdan je u ime načela i dužnosti, inače poznatih kao civilizacijski imperativ. “Idemo oslobađati,” izjavio je Collins s evanđeoskim ciljem, “a ne osvajati. Nećemo vijoriti svoje zastave u njihovoj zemlji. Ulazimo u Irak da oslobodimo narod i jedina zastava koja će se vijoriti u toj drevnoj zemlji je njihova vlastita.”

Na Bliskom istoku, i drugdje, takvi darovi nametnute slobode od strane naoružanih misionara imaju tendenciju da eksplodiraju. U srpnju prošle godine, BBC-jev informativni program Panorama izvijestio je da su “operativci SAS-a u Afganistanu opetovano ubijali zatočenike i nenaoružane muškarce”. Izvješće je poremetilo učinak amnezije dviju istraga vojne policije koje nisu vidjele razlog za pokretanje kaznenog progona. Ali tvrdnje su bile dovoljno razglašene da je prošlog prosinca Ministarstvo obrane pokrenulo neovisnu zakonsku istragu. “Ovo će uzeti u obzir napredak koji je već postignut u oblasti obrane u pozivanju na odgovornost pripadnika naših Oružanih snaga za njihove postupke, te u rješavanju optužbi za koje je kasnije utvrđeno da nemaju dovoljno dokaza za bilo kakvo kazneno gonjenje.”

Collins također mora biti svjestan da je pokretanje kaznenog progona protiv osoblja britanske vojske koja djeluje u inozemstvu za ratne zločine, a kamoli uspjeti u nećemu takvom, gotovo nemoguće. Zapanjujuće je tvrditi da se oružane snage ponašaju po pravilima i da djeluju u skladu sa slatkim akordima pravde, ali to je mnogo lakše učiniti iza zaštitnog stakla i imuniteta.

Australija, kao jedan od britanskih partnera u vojnom avanturizmu, također je učinila svoj dio da preuveliča dosjee ratnih zločina u svojim turnejama po Afganistanu. Četverogodišnja istraga koja je kulminirala Breretonovim izvješćem identificirala je najmanje 39 navodnih ubojstava zarobljenih afganistanskih vojnika i civila, te okrutno maltretiranje još dvoje mještana od strane pripadnika SAS-a. Do danas, međutim, Ured posebnog istražitelja nije uputio nikakav zahtjev ravnatelju javnog tužiteljstva Commonwealtha, što je sporost koju će britanski kolege vjerojatno ponoviti.

Temu ratnih zločina morali su pokupiti afganistanski talibanski dužnosnici. Anas Haqqani, viša talibanska javna osoba, sugerirao je princu putem Twittera da oni koje je ubio “nisu šahovske figure, bili su ljudi; imali su obitelji koje su čekale njihov povratak”. Ali dovoljno pronicljiv da osjeti trenutak u odnosima s javnošću za svoju vladu, Haqqani je sipao lažne pohvale. “Među ubojicama Afganistanaca, malo tko ima vašu pristojnost otkriti svoju savjest i priznati svoje ratne zločine.”

U cijeloj ovoj priči princ Harry ipak je imao jednu korisnu funkciju. Skinuo je fasadu pristojnog vojnika, masku navodno plemenitog osloboditelja. Tom je prilikom jedan princ rekao caru da nema odjeće. “Istina je ono što ste rekli,” nastavio je Haqqani, “naši nevini ljudi bili su šahovske figure za vaše vojnike, vojne i političke vođe. Ipak, poraženi ste u toj ‘igri’ bijelo-crnog ‘kvadrata'”.

Svakako se možemo složiti s Haqqanijem u jednom: nikakav sud neće loviti kraljevsku obitelj. “Ne očekujem da će vas ICC (Međunarodni kazneni sud) pozvati ili da će vas aktivisti za ljudska prava osuditi, jer su za vas gluhi i slijepi.” Nešto od te gluhoće i sljepoće moglo se ublažiti.

Izvor.