Ukrajinska vojska koristi škole, bolnice, stambene zgrade (iz kojih prethodno nisu evakuirani civili) kao vojne baze za izvođenje vojnih udara

• Vojne baze postavljene u stambenim područjima uključujući škole i bolnice 
• Napadi su pokrenuti iz naseljenih civilnih područja
• Takva kršenja ni na koji način ne opravdavaju ruske neselektivne napade, koji su ubili i ozlijedili nebrojene civile

Ukrajinske snage izložile su civile opasnosti uspostavljanjem baza i operativnim sustavima naoružanja u naseljenim stambenim područjima, uključujući škole i bolnice, dok su odbijale rusku invaziju koja je započela u veljači, rekao je danas Amnesty International. 

Takve taktike krše međunarodno humanitarno pravo i ugrožavaju civile, jer civilne objekte pretvaraju u vojne ciljeve. Ruski napadi na naseljena područja koji su uslijedili ubili su civile i uništili civilnu infrastrukturu. 

“Dokumentirali smo obrazac po kojem ukrajinske snage izlažu civile opasnosti i krše ratne zakone kada djeluju u naseljenim područjima”, rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica Amnesty Internationala. 

“Biti u obrambenom položaju ne izuzima ukrajinsku vojsku od poštivanja međunarodnog humanitarnog prava.”

Međutim, nije svaki ruski napad koji je dokumentirao Amnesty International slijedio ovaj obrazac. Na nekim drugim lokacijama za koje je Amnesty International zaključio da je Rusija počinila ratne zločine, uključujući neka područja grada Kharkiva, organizacija nije pronašla dokaze o ukrajinskim snagama smještenim u civilnim područjima koje je ruska vojska nezakonito gađala.

Između travnja i srpnja istraživači Amnesty Internationala proveli su nekoliko tjedana  istražujući ruske udare  u regijama Harkiva, Donbasa i Mikolajeva. Organizacija je izvršila inspekciju mjesta štrajka; intervjuirani preživjeli, svjedoci i rodbina žrtava napada; te izvršio daljinsko očitavanje i analizu oružja.

Tijekom ovih istraga, istraživači su pronašli dokaze o ukrajinskim snagama koje pokreću udare iz naseljenih stambenih područja, kao i da se nalaze u civilnim zgradama u 19 gradova i sela u regijama. Laboratorij za krizne slučajeve organizacije analizirao je satelitske snimke kako bi dodatno potvrdio neke od ovih incidenata.

Većina stambenih područja u kojima su se nalazili vojnici bili su kilometrima udaljeni od bojišnice. Dostupne su bile održive alternative koje ne bi ugrozile civile – poput vojnih baza ili gusto šumovitih područja u blizini ili drugih objekata dalje od stambenih područja. U slučajevima koje je dokumentirao, Amnesty International nije svjestan da je ukrajinska vojska koja se smjestila u civilne strukture u stambenim područjima tražila ili pomagala civilima da se evakuiraju iz obližnjih zgrada – što nije poduzelo sve moguće mjere opreza za zaštitu civila.

Izvođenje udara iz naseljenih civilnih područja 

Preživjeli i svjedoci ruskih napada u regijama Donbas, Kharkiv i Mykolaiv rekli su istraživačima Amnesty Internationala da je ukrajinska vojska djelovala u blizini njihovih domova otprilike u vrijeme napada, izlažući područja osvetničkoj vatri ruskih snaga. Istraživači Amnesty Internationala svjedočili su takvom ponašanju na brojnim mjestima.

Međunarodno humanitarno pravo zahtijeva od svih strana u sukobu da izbjegavaju lociranje, u najvećoj mogućoj mjeri, vojnih ciljeva unutar ili u blizini gusto naseljenih područja. Druge obveze zaštite civila od učinaka napada uključuju uklanjanje civila iz blizine vojnih ciljeva i učinkovito upozoravanje na napade koji mogu utjecati na civilno stanovništvo. 

Majka 50-godišnjeg muškarca ubijenog u raketnom napadu 10. lipnja u selu južno od Mikolajeva rekla je za Amnesty International: “Vojska je boravila u kući pored naše kuće i moj sin je često nosio hranu vojnicima. Nekoliko puta sam ga molila da se makne odande jer sam se bojala za njegovu sigurnost. Tog poslijepodneva, kada se udar dogodio, moj sin je bio u dvorištu naše kuće, a ja sam bila u kući. Ubijen je na mjestu. Tijelo mu je bilo rastrgano na komade. Naš dom je djelomično uništen.” Istraživači Amnesty Internationala pronašli su vojnu opremu i uniforme u susjednoj kući.

Mykola, koji živi u stambenoj zgradi u četvrti Lysychansk (Donbas) koja je više puta bila pogođena ruskim napadima u kojima je ubijen najmanje jedan stariji muškarac, rekao je Amnesty Internationalu: “Ne razumijem zašto naša vojska puca iz gradova, a ne s terena.” Drugi stanovnik, 50-godišnji muškarac, rekao je: “Definitivno postoje vojne aktivnosti u susjedstvu. Kada postoji izlazna vatra, nakon toga čujemo ulaznu vatru.” Istraživači Amnesty Internationala svjedočili su vojnicima koji su koristili stambenu zgradu 20-ak metara od ulaza u podzemno sklonište koje su koristili stanovnici u kojem je stariji muškarac ubijen.

U jednom gradu u Donbasu 6. svibnja ruske su snage upotrijebile naširoko zabranjeno i inherentno neselektivno kazetano streljivo iznad naselja s uglavnom jednokatnim ili dvokatnim kućama u kojima su ukrajinske snage gađale topništvom. Šrapneli su oštetili zidove kuće u kojoj Anna (70) živi sa sinom i 95-godišnjom majkom. 

Anna je rekla: “Šrapneli su proletjeli kroz vrata. Bio sam unutra. Ukrajinska artiljerija je bila blizu mog terena… Vojnici su bili iza polja, iza kuće… Vidio sam ih kako ulaze i izlaze… otkako je počeo rat… Majka mi je… paralizirana, pa nisam mogao bježati.”

Početkom srpnja, jedan poljoprivredni radnik ozlijeđen je kada su ruske snage napale poljoprivredno skladište u području Mikolajeva. Nekoliko sati nakon udara, istraživači Amnesty Internationala svjedočili su prisutnosti ukrajinskog vojnog osoblja i vozila u skladištu žitarica, a svjedoci su potvrdili da je vojska koristila skladište koje se nalazi preko puta farme na kojoj žive i rade civili.

Dok su istraživači Amnesty Internationala ispitivali štetu na stambenim i susjednim javnim zgradama u Harkivu iu selima u Donbasu i istočno od Mikolajeva, čuli su odlaznu vatru s ukrajinskih vojnih položaja u blizini.

U Bakhmutu je nekoliko stanovnika reklo Amnesty Internationalu da je ukrajinska vojska koristila zgradu jedva 20 metara preko puta stambene višekatnice. Ruski je projektil 18. svibnja pogodio pročelje zgrade, djelomično uništivši pet stanova i oštetivši obližnje zgrade. Kateryna, mještanka koja je preživjela udar, rekla je: “Nisam razumjela što se dogodilo. [Bilo je] razbijenih prozora i puno prašine u mojoj kući… Ostala sam ovdje jer moja majka nije htjela otići. Ima zdravstvenih problema.”

Troje stanovnika reklo je Amnesty Internationalu da su prije udara ukrajinske snage koristile zgradu preko puta bombardirane zgrade te da su dva vojna kamiona bila parkirana ispred druge kuće koja je oštećena kada je projektil pogodio. Istraživači Amnesty Internationala pronašli su znakove vojne prisutnosti unutar i izvan zgrade, uključujući vreće s pijeskom i crne plastične folije koje su prekrivale prozore, kao i novu opremu za prvu pomoć u slučaju traume proizvedenu u SAD-u.

“Nemamo utjecaja na ono što vojska radi, ali plaćamo cijenu”, rekao je stanovnik čiji je dom također oštećen u štrajku za Amnesty International.

Vojne baze u bolnicama

Istraživači Amnesty Internationala svjedočili su kako ukrajinske snage koriste bolnice kao de facto vojne baze na pet lokacija. U dva grada deseci vojnika odmarali su se, kretali su se mjestom u različitim smjerovima bez ikakve posebne svrhe i jeli u bolnicama. U drugom gradu, vojnici su pucali iz blizine bolnice.

U ruskom zračnom napadu 28. travnja ozlijeđeno je dvoje zaposlenika u medicinskom laboratoriju u predgrađu Kharkiva nakon što su ukrajinske snage postavile bazu u kompleksu.

Korištenje bolnica u vojne svrhe jasno je kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

Vojne baze u školama

Ukrajinska vojska je rutinski postavljala baze u školama u gradovima i selima u Donbasu i na području Mikolajeva. Škole su privremeno zatvorene za učenike od početka sukoba, ali u većini slučajeva zgrade su bile smještene u blizini naseljenih civilnih četvrti.

U 22 od 29 posjećenih škola, istraživači Amnesty Internationala pronašli su vojnike koji su koristili prostorije ili su pronašli dokaze o sadašnjoj ili prethodnoj vojnoj aktivnosti – uključujući prisutnost vojnih uniformi, odbačenog streljiva, vojnih paketa obroka i vojnih vozila. 

Ruske snage napale su mnoge škole koje koriste ukrajinske snage. U najmanje tri grada, nakon ruskog bombardiranja škola, ukrajinski vojnici su se preselili u druge obližnje škole, dovodeći okolna naselja u opasnost od sličnih napada.

U gradu istočno od Odese, Amnesty International svjedočio je širokom obrascu ukrajinskih vojnika koji su koristili civilna područja za smještaj i pristajanje, uključujući stacioniranje oklopnih vozila ispod drveća u čisto stambenim četvrtima i korištenje dviju škola smještenih u gusto naseljenim stambenim područjima. Ruski napadi u blizini škola ubili su i ranili nekoliko civila između travnja i kraja lipnja – uključujući dijete i stariju ženu ubijene u raketnom napadu na njihovu kuću 28. lipnja. 

U Bakhmutu, ukrajinske snage koristile su zgradu sveučilišta kao bazu kada je ruski napad pogodio 21. svibnja, navodno ubivši sedam vojnika. Sveučilište se nalazi u blizini visoke stambene zgrade koja je oštećena u udaru, zajedno s drugim civilnim kućama udaljenim otprilike 50 metara. Istraživači Amnesty Internationala pronašli su ostatke vojnog vozila u dvorištu bombardirane zgrade sveučilišta.

Međunarodno humanitarno pravo izričito ne zabranjuje stranama u sukobu da se nalaze u školama koje trenutno nisu u pogonu. Međutim, vojska ima obvezu izbjegavati korištenje škola koje se nalaze u blizini kuća ili stambenih zgrada punih civila, dovodeći te živote u opasnost, osim ako postoji nužna vojna potreba. Ako to učine, trebaju upozoriti civile i po potrebi im pomoći u evakuaciji. Čini se da se to nije dogodilo u slučajevima koje je ispitivao Amnesty International. 

Oružani sukobi ozbiljno ugrožavaju pravo djece na obrazovanje, a vojna uporaba škola može rezultirati razaranjem koje dodatno uskraćuje djeci to pravo nakon završetka rata. Ukrajina je jedna od 114 zemalja koje su podržale  Deklaraciju o sigurnim školama , sporazum o zaštiti obrazovanja usred oružanog sukoba, koji  dopušta stranama  da koriste napuštene ili evakuirane škole samo tamo gdje nema održive alternative. 

Amnesty International kontaktirao je ukrajinsko Ministarstvo obrane s nalazima istraživanja 29. srpnja 2022. U vrijeme objave još nisu odgovorili.

Izvor.