Stanovnici oslobođenih dijelova Ukrajine hrle izvaditi ruske dokumente. “Konačno ću moći govoriti ruski.”

Videozapis prikazuje građane Melitopolja, najvećeg grada u dijelu ukrajinske pokrajine Zaporožje pod kontrolom Rusije kako stoje u redu kako bi pregledali dokumente i zakazali termin za podnošenje zahtjeva za rusku putovnicu.

(U većini zemalja bivšeg SSSR-a, putovnice imaju domaću i međunarodnu verziju – ova je aplikacija vjerojatno za domaću verziju, kao oblik službene iskaznice.)

Državna službenica ili volonterka od 0:08 do 0:17 kaže:

“Pa evo, jučer je bilo 1000 ovdje, preko 1000, a danas sam već na 611 i prije mene su bili drugi (zaposlenici ili volonteri) koji su predavali (svoje) liste.”

Muškarac od 30 i nešto godina u vremenu od 0:21 do 0:36 postaje pjesnički, govoreći:

“Došli smo u red 1991. Ali dopalo nas je tek sada. Od 1991. osjećali smo da se to u nekom trenutku mora dogoditi. Naravno, trebalo je 30 godina. Ali to je u redu, znamo čekati.”

Plavokosa starija gospođa u 0:36 do 0:59 kaže:

„Sada se ne bojimo. Trenutno se konkretno ne bojimo.” Novinar (izvan ekrana) je zatim pita: “Jeste li ovdje dobrovoljno?” Ona odgovara: „Naravno. Kao da bismo stajali ovdje pet sati da nije dobrovoljno. Željeli smo ovo dugo vremena. Nitko nam ništa neće nametati. Vjerojatno ćemo živjeti kako želimo. Ako želimo razgovarati na ruskom, na ukrajinskom, na tatarskom.”

Mlada dama u 1:09 kaže:

„Ovu sam odluku donijela jer u mojoj obitelji su svi za to, baka i djed su odmah rekli ‘da, idemo!’ I to je bilo to, i otišli smo i jesam… Osjećam se sigurno… Udobno mi je, jednostavno se dobro osjećam.“

Mladić u 1:24 ili 1:25 kaže:

“Za mene je velika čast postati građanin moćne države. To je bio moj osmogodišnji san, moglo bi se reći, nakon svih onih događaja koji su počeli u Ukrajini (2014.) shvatio sam da se u Ukrajini neće dogoditi ništa dobro.”

Gospođa s kratkom kosom iz 2:04 kroz suze kaže:

“Sretna sam. Zaplakat ću. Na ovo sam čekala najmanje osam godina. Nisam živjela ovdje, živjela sam u Žitomiru (na srednjem sjeverozapadu Ukrajine), i sve što se tamo dogodilo, jednostavno nisam mogla podnijeti ovdje (pokazuje na njezina prsa). Sve te ulice (odnosi se na politički korektno preimenovanje ulica), sve te zabrane, morao si voljeti Banderu, iako ga ne voliš. Zabrana odlaska na Vječnu vatru, ali želim ići, borio se moj djed (u 2. svjetskom ratu) zahvaljujući Rusiji. Hvala za oslobođenje, hvala za putovnice.”

Izvor.