Vladimir Sergijenko: Zašto Kijev ne čini sve da spasi “branitelje Mariupolja”?

Florian Rotzer,
22. travnja 2022.,
Rat, Azov, Mariupol, Ukrajina.

Ukrajinski vojnici i borci Azova u Mariupolju su se jos prije dužeg vremena povukli u čeličanu Azovstal i tamo se ukopali. Očito postoje velike poteškoće od strane ruskih postrojbi u preuzimanju izuzetno velike čeličane. Čuju se očajnički vapaji za pomoć da ukrajinska vlada ili SAD interveniraju, kako bi oslobodili borce. Danas je upućen zahtjev, da se borcima omogući odlazak u treću zemlju. Imate li uvid o čemu se tu zapravo radi?

Vladimir Sergijenko: Mislim da znam nešto više od prosječnog njemačkog građanina, koji čita samo njemačke ms-medije. Melnyk, ukrajinski veleposlanik u Berlinu, kaže da bi ruski vojnici pobjegli ako bi sreli militante iz Azova, koji brane Mariupol. To nije istina, Rusi ne bježe pred Azovcima. Morate znati kakvo je raspoloženje u Rusiji prema Azovu. Rusi ne mrze Azov, oni trezveno gledaju na ono što se tamo stvarno događa. O Azovu se ne govori kao o vojnoj postrojbi, već kao o nacističkoj pukovniji, pukovniji dobro uvježbanih, dobro motiviranih boraca s fašističkom ideologijom. U tom kontekstu se ne govori o vojnicima/ljudima, već o nacističkoj paravojnoj formaciji, koju treba uništiti.

Azov je također vrlo neugodan za ukrajinskog predsjednika Zelenskog. On vodi prljavu igru. Dao je intervju ruskim novinarima, a na pitanje o Azovu i Mariupolju odgovorio je da oni sami odlučuju o svojoj sudbini. Ako žele napustiti Mariupol, on nema ništa protiv.

Rusi su Azovu u više navrata nudili priliku da napusti čeličanu, obećavajući da ih neće ubiti. Samoproglašena Donjecka Narodna Republika ima smrtnu kaznu, jer imaju svoj pravosudni sustav s vlastitim suđenjima. Postoji mišljenje da je Azov počinio genocid nad stanovnicima Narodne Republike. Vide ih kao ratne zločince, koji su mučili i ubijali ljude. Dok ne dođe do suđenja, ne znamo je li to istina ili laž. Kada o tome govore stanovnici ili državno odvjetništvo, to prolazi nezapaženo u cijelom svijetu, to je tabu, jer se želi kreirati hrabrost Azova u obrani Mariupoljaca. Ali Azov više ne brani grad, već je opkoljen u ogromnoj industrijskoj zoni Azovstal, gdje se nalaze i tuneli i bunkeri sigurni i od atomske bombe. Kada Melnyk kaže da Azov treba ostaviti na miru, jer oni brane Mariupol, to nije istina. Oni ne brane Mariupolj, nego prvenstveno sebe, jer im prijeti smrtna kazna u Donjecku. Oni to i zaslužuju, smatraju stanovnici Donjecka. Ali u Rusiji nema smrtne kazne. Nedavno se u Mariupolju predalo preko tisuću vojnika. No, nije poznato zna li Azov uopće, da im je Rusija zajamčila “život, potpunu sigurnost i medicinsku skrb”. Međutim, za svoje zločine mogu biti zatvoreni i dobiti doživotnu kaznu zatvora. Ako dođe do suđenja u Donjecku, bit će puno nemilosrdnije.

Osim Azova, u čeličani su i vojnici iz drugih postrojbi. Ali kažete da se borci Azova boje moguće smrtne kazne i stoga se brane do posljednjeg?

Vladimir Sergijenko: Ne znam znaju li uopće da bi im život bpio postedjen. To je vrlo znacajno obećanje, jer ima puno ljudi koji bi željeli, da su mrtvi. Azov je također imao određenu moć u Ukrajini. Uvijek se govori da u Ukrajina nije nacistički režim i da Azovci ne sjede u parlamentu, ali imaju utjecaj kao dobrovoljački puk, koji je spreman napraviti puc u bilo koje vrijeme. Nekoliko tisuća naoružanih ljudi je velika snaga. I to je doista nacistička pukovnija, gdje članovi stalno koriste nacističke simbole poput svastike. Ako imate tu ideologiju u drzavi, morate otvoreno govoriti o tome. U Rusiji ih smatraju nacističkim pukom, zato ljudi kažu da ich treba uništiti, a ne da pregovarati s njima.

Stječe se dojam da ni ukrajinska vlada nije baš odlučna pronaći način da oslobodi vojnike i borce. Treba li da ich zadesi mučenička smrt s gledišta Kijeva?

Vladimir Sergijenko: Zelenski igra prljavu ulogu, jer dopušta ruskim borcima, da likvidiraju najveću prijetnju, koja je postojala u novijoj ukrajinskoj povijesti, odnosno pukovniju Azov. Morate sebi samo predociti, da u ovoj razvijenoj demokratskoj državi postoji potpuno legalna neonacistička pukovnija s oružjem, koja naravno također može vršiti pritisak na vladu te drzave. Oni mogu reći predsjedniku, da želit ovo ili ono i on će te zelje morati bezpogovora ispuniti, jer u protivnom mogu zaprijetiti i državnim udarom. Zelensky kaže da bi Azov trebao sam donijeti odluku hoće li ostati ili izaći iz katakombi, ponosi smo na njih i pokušava ih izvući. Pokušao ih izvući helikopterima, ali vjerojatno jedan mali dio, jer tim ionako ne može izvući nekoliko tisuća boraca, koji se tamo nalaze. Zelensky savršeno dobro zna da će ovaj puk biti zarobljen ili eliminiran. Tada za njega više neće biti nikakve opasnosti u Ukrajini kao predsjednika.

Azovskih boraca ima i u ostatku Ukrajine…

Vladimir Sergijenko: Da, ima, ali govorimo o elitnoj jedinici, o jezgri ove pukovnije, koja je u Mariupolju. Rusi kažu da se događa jedna cudna igra. Postoji sumnja, da bi u ovoj pukovniji mogli biti časnici NATO-a. Kada je država napadnuta od strane druge zemlje i toj zemlji se pomaže, kao što Zapad sada radi s Ukrajinom, dajući oružje i novac i primajući izbjeglice, onda je to sasvim nesto drugo, ako NATO podupire neonacističku pukovniju i bori se rame uz rame s njom. To je onda sasvim jedna druga igra i druga dimenzija konflikta. U ruskom informativnom prostoru, bez diskusije. Azov je neonacistička pukovnija. O tome postoji bezbroj dokaza. A ako NATO sad dokazano radi zajedno s Azovim, onda je za Ruse ovaj rat poprima sasvim drugačiji kvalitet, u usporedbi s vojskom, koja brani neki grad. Treba razumjeti, da je, prema Donjecku, nasilje koje je počinio Azov rezultiralo i pravim koncentracijskim logorom, koji su organizirani i vođeni uz toleranciju vlasti u Kijevu. U Donbasu su ljudi uvjereni, da je taj koncentracijski logor postojao za određene ziljeve terora, a sto potvrdjuje jedan broj preživjelih svjedoka. Interesantno je pitanje koliko je to bilo uopce predmet organizacija za ljudska prava u proteklih 8 godina?

Gdje je trebao biti ovaj koncentracijski logor? Vladimir Sergijenko: U Mariupolju.

U Željezari Asovstal?

Vladimir Sergijenko: Na aerodromu, ali nije bilo samo na jednom mjestu. Naravno da se pokušava prikriti te zločine. Zapad čini ogromnu grešku što ne govori o tome, jer je dobar predložak za rusku propagandu, da postoje dokazi o koncentracijskom logoru za neofašističke svinje koje Zapad pokušava prikazati kao branitelje domovine.

Ali još uvijek nema slika i svjedočanstava?

Vladimir Sergijenko: Da, postoje svjedočanstva.Ukrajinska vlada je također više puta govorila da neće pokušavati spasiti militante Azova kao elitnu nacionalnu gardu. Rusi su prekinuli vatru i predložili da se mogu predati ili da ih čeka unistenje. Izašlo je 5 boraca. Ostali ili ne znaju za ponudu ili su pravi fanatici.

Već nekoliko dana govori se, da je s njima još 1000 civila, koji su potražili zaštitu od ruskih vojnika.

Vladimir Sergijenko: U Rusiji mediji stalno govore da se Azov skrivao iza civila, koji su služili kao taoci. Za to ima dovoljno svjedočanstava. Mora se barem raspravljati o tome je li to propaganda ili istina. Ne možete čuti te stvari samo jednu stranu i to ignorirati.

Ova čeličana Azovstal pripadala je ukrajinskom oligarhu Ahmetovu, koji sada daje prazna obećanja, da će je obnoviti vlastitim novcem. U sovjetsko vrijeme tamo je radilo 70.000 ljudi, nedavno je bilo 40.000. To je ogromno industrijsko mjesto. Borba na tom prostoru nije kao rat nego kao antiteroristička borba, jer je teren jako težak. Rusko ratno zrakoplovstvo navodno koristi bombe za razbijanje bunkera, ali još nisam vidio nikakvu potvrdu za to, da su ih upotrijebili. Ponuda za predaju je istekla, što znači, da će sada biti uništeni, tj. ubijeni. Iz Kijeva je nekoliko puta rečeno da Azov neće biti spašavan. Vojska se ne koristi za tu svrhu. Vjerojatno se misli, da je bezizlazna situacija za te postrojbe i nema se više što spasiti, a možda, da se i nema s čim spašavati.

Ako Azov potone u Mariupolju i ruske trupe uzmu sve, što bi to značilo za Ukrajinu? Hoće li se kreirati još jedan mit o žrtvama za domovinu, a Zelenski postati izdajica, jer im nije pomogao? Hoće li možda započeti sukob unutar Ukrajine?

Vladimir Sergijenko: Da, Zelenski će biti optužen vrlo vjerojatno za to. Hoće li on to amortizirati svojim trikovima, ne znam. Ima svoj propagandni tim koji ne radi loše. Ali to dovodi do drugačijeg razvoja rata. Fanatici iz elitne jedinice Azov, kako kažu u Rusiji, tjerali su tek obučene ukrajinske vojnike prema ruskim vojnicima. Bili su iza njih i ako bi ukrajinski regularni vojnici htjeli položiti oružje i predati se, pucali bi im u leđa. Kada ova elita, koja je mogla na ovakav način pogubiti vlastite ljude, nestane, ruske trupe će napredovati puno brže. Mislim, da neće doći do raskola u ukrajinskoj vladi, nego u ukrajinskoj vojsci. To je u ovom trenutku puno značajnije. Elitne brigade će i dalje postojati, jer nisu sve u Mariupolju?

Vladimir Sergijenko: To je elita elite u Mariupolju. Nikada nisam čuo, da je puk Azov na jednom mjestu u velikom broju drugdje. Mariupol je lučki grad, koji je važan za Donbas u budućnosti.

U Mariupolju je bilo sjedište Azova…

Vladimir Sergijenko: Možda postoje neki članovi elite ili zapovjednici u Kijevu ili negdje drugdje, ima i bivših boraca koji su otišli. Ali tada više nema koncentracije na jednom mjestu. Ukrajinska vlada odgovorna je za odlučivanje gdje je puk Azov i što tamo radi. To nema veze s junaštvom i mitom, bila je vojna greška što su tamo bili opkoljeni. Mogli su se povući. Borba u Mariupolju ide korak po korak, od kuće do kuće, već duže vrijeme. Tu nisi znao ima li ljudi u podrumu neke kuće, ali pucalo se iz svih otvora na kućama. Azov je korak po korak potisnut u Azovstal. Nisu se mogli izvući morskim putem, a vjerojatno ni vojnom operacijom. Mislim da je sve bilo beznadno. Sada bi to moglo postati pitanje političke volje. Zelensky bi im kao vrhovni zapovjednik mogao narediti, da polože oružje jer je život mnogo važniji. Tada bi mogao tražiti pregovore s Rusijom po ovom pitanju. Ali Zelensky to ne čini, jer vojska, kojom navodno rukovodi, mogla bi mu samo reći: odjebi! Zelensky ne može u ime Azova nista dogovoriti, ali Azov bi ga mogao proglasiti izdajicom. Ne bi poslušali naredbu Zelenskog i da je rekao, i on to zna, i zato ne pokazuje političku volju da izvuče Azov iz bezizlazne situacije. Sve što je rekao bilo je da će pregovori biti prekinuti ako 2500 njih bude uništeno. Nije to bilo prvi put da je to rekao.

Zelensky je uvijek tvrdio, da je Ukrajini potrebno teško naoružanje odmah i hitno sve dok je Mariupol još uvijek “branjen”.

Vladimir Sergijenko: Uvijek pokušava pronaći neke kreativne argumente umjesto da zapravo spašava živote. Ali nije važno je li pukovnija Azov nacistička ili nije. Postoje različita mišljenja. U Rusiji postoji mišljenje da je to nacistička pukovnija i oni to sada mogu dokazati svojim sredstvima, koja se mogu čuti ili ne. Ali sada su ljudi još živi, bili oni nacisti ili ne. Nisam vidio nikakav pokušaj Zelenskog da im spasi živote. Iz ruske perspektive, to je jasno. To je vojna operacija osmišljena za uništavanje nacističke zmije. Postoji i ratna logika. Opcija da Azov položi oružje posljednjih je dana predmet stalnog govora na ruskoj televiziji. Bilo je primirja, ali nako toga je rečeno: “To je to.” Dakle, odabrali su smrt.

Intervju je održan u utorak navečer. U srijedu je ruski predsjednik Putin odlučio da se Azovstal neće jurišati. Kotao treba tako zatvoriti da nitko ne može pobjeći. I dalje se nudi opcija da se borci i vojnici mogu predati. Ministar obrane Shoigu izjavio je da je cijeli Mariupolj zauzet osim Asovstala. Ukrajinski predsjednik proturječio je Šojguu da je cijeli Mariupolj zauzet, da još uvijek postoji dio grada u kojem “borave naši vojnici”. Razmotrite vojna i diplomatska rješenja. Za vojna rješenja ovisi o podršci drugih država i isporuci teškog naoružanja. Diplomatski su ponudili zamjenu više od 400 ozlijeđenih iz Asovstala za ozlijeđene Ruse.

Publicist i sociolog Vladimir Vladimirovič Sergijenko rođen je u Lavovu, u zapadnoj Ukrajini, 1971. godine. U Njemačkoj živi od 1991. godine. Autor je i urednik više antologija poezije i kratkih priča. Njegova knjiga “Russisch curse” objavljena je u Njemačkoj 2013. (Eulenspiegel Verlag). U Rusiji i u Europi na ruskom govornom području posebno je poznat po svojoj radijskoj emisiji “Eurozona”, koja je emitirana nekoliko puta tjedno na državnom radiju „Vesti FM”.

Tekst je izvorno preuzet s ovog izvora.