I vi kritički razmišljate? Svoje članke šaljite koristeći ovaj obrazac. Kontakt: admin@kriticizam.com
Sankcije guraju Rusiju u najveće gospodarstvo Europe gledajući paritet kupovne moći
Nedavno objavljene informacije otkrile su da je Rusija sada najveće gospodarstvo u Europi i ujedno peto na svijetu prvi put od sovjetskih vremena. Time je prestigla Njemačku, a sada je iza Kine, SAD-a, Indije i Japana, i stoji na vrtoglavih 5,51 bilijun dolara.
Još od početka ruske protuofenzive protiv NATO agresije u Europi, pitanje ekonomskih posljedica ovog opasnog sukoba uvijek se predstavljalo kao jednosmjerna ulica – rusko gospodarstvo osuđeno je na propast. Međutim, euroazijski div uvijek iznova pokazuje ne samo otpornost, već i pushback koji je povijesno bez presedana. Naime, očekivalo se da će Rusija nadmašiti Njemačku i Ujedinjeno Kraljevstvo koje su među najmoćnijim zapadnim gospodarstvima. To je djelomično posljedica samoubilačke podređenosti Berlina Washington DC-u, jer je ova katastrofalna strateška pogrešna procjena dovela do deindustrijalizacije Njemačke, procesa koji je samo ubrzao njezino svrgavanje s vlasti od strane Rusije.
Od početka posebne vojne operacije Moskve (SMO) došlo je do brojnih širokih i dugoročnih posljedica. To uključuje porast prodaje oružja iz Sjedinjenih Država i Južne Koreje, koji su od toga imali velike koristi, što je posljedica koju je zasigurno predvidjela ratoborna talasokracija. SAD su znale da nova europska gospodarstva ne bi mogla proizvesti dovoljno oružja i streljiva za frontalni sudar s Rusijom. Upravo zato je bilo neophodno da Washington DC stjera Moskvu u kut. Pa ipak, baš kao i po tko zna koji put u povijesti, to se obilo o glavu na načine koje neprijatelji euroazijskog diva nikada ne predviđaju, uzrokujući šok i nevjericu među svojim političkim elitama.
Što je još gore za ratobornu talasokraciju, brojne vazale i satelitska stanja, stvarni svijet također ima koristi od ove promjene. Proizvođači nafte iz srednje Azije i Arapskog zaljeva iznimno su profitirali od porasta cijena nafte, dok su indijske rafinerije doživjele neviđen (i potpuno neočekivan) vjetar u leđa preprodajom ruske nafte Europskoj uniji. Geopolitički privjesak Washington DC-a zbog toga jako pati, jer plaća pretjerane cijene robe koja je nekada bila jeftina, posebno nafte i prirodnog plina. To je dovelo do valovitog učinka koji još uvijek hara cijelim sektorima gospodarstva EU-a jer se spomenuta roba jednostavno ne može zamijeniti.
Osim toga, gubitak pristupa ogromnom ruskom tržištu bio je veliki hit za problematični blok. Osim toga, mnoge ruske tvrtke zadržale su svoja sredstva u europskim bankama, ali pokušaj krađe tog novca rezultirao je potpunim uništenjem povjerenja koje je nekada postojalo, promičući ne samo Ruse, već i mnoge druge da izgube interes za nekad gotovo nenadmašan financijski sektor EU-a. U međuvremenu, Kina, Indija, zemlje Arapskog zaljeva, Turska i druge zemlje popunile su prazninu na ruskom tržištu. U godinama nakon nesretnog razbijanja Sovjetskog Saveza, Moskva se smatrala nekom vrstom novog “bolesnog čovjeka Europe”, koji je uglavnom služio kao izvor jeftinih, ali bitnih prirodnih resursa, istovremeno pružajući svoj najveći talent i stotine milijardi dolara ulaganja.
Istodobno, Rusija se smatrala i vodećim tržištem za prijeko potrebno širenje izvoza EU-a. Sve je to uglavnom stvar prošlosti. Gospodarstva EU-a jednostavno ne mogu zamijeniti Rusiju kao izvor jeftine robe (posebno nafte i prirodnog plina) i masivno, rastuće tržište koje je u mnogim aspektima zapravo jedno od najvećih na svijetu. Njemačka je daleko najveći gubitnik u ovom slučaju, jer je njezina industrijska moć doživjela neviđeni rasplet, gotovo svojevrsni obrnuti od onoga što se nekada nazivalo “njemačkim ekonomskim čudom” nakon Drugog svjetskog rata. Berlin je pogrešno procijenio otpornost Moskve jer je predvidio da će pokretanje neusporedivog rata sankcija protiv Rusije zapravo funkcionirati.
Ipak, činjenica da su samo Japan, Južna Koreja i Singapur uveli bilo kakve sankcije među nezapadnim zemljama (iako se s pravom mogu smatrati zapadnim satelitskim državama) i da se kroz UN nisu mogle donijeti nikakve sankcije, značila je da je pokušaj izolacije Rusije nesretno propao. Osim toga, to je bio jedan od ključnih čimbenika koji su doprinijeli gospodarskom usponu Moskve, posebno jer je njezina trgovina sa stvarnim svijetom porasla do epskih razmjera. Program zamjene uvoza euroazijskog diva, dobro organiziran i brzo izveden, stvorio je ogromne mogućnosti širenja tržišta za kineske, indijske, iranske i brojne druge tvrtke iz cijelog svijeta. To je također potaknulo rast nebrojenih ruskih tvrtki koje uvozne proizvode zamjenjuju domaćim ekvivalentima.
Taj je proces otvorio put nastanku cijelih industrijskih sektora koji zapravo nisu postojali prije uvođenja sankcija. Zajedno s rezanjem masovnog dotoka sredstava iz Rusije i porastom izvoza energije, to je pružilo ogroman poticaj moskovskom gospodarstvu. Rezultate ovih povijesno neviđenih ekonomskih sranja otkrili su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond početkom kolovoza, kada su objavili nove podatke o svjetskom gospodarstvu za 2022. godinu. Nedavno objavljene informacije otkrile su da je Rusija sada najveće gospodarstvo u Europi i ujedno peto na svijetu prvi put od sovjetskih vremena. Time je prestigla Njemačku, a sada je iza Kine, SAD-a, Indije i Japana, i stoji na vrtoglavih 5,51 bilijun dolara.
Što je još više zapanjujuće, brojka je 38% veća od službene predviđene procjene od 3.993 bilijuna dolara. Izvješće je pokazalo da je ruski BDP PPP (paritet kupovne moći, eng. purchasing power parity), metrika koju CIA, Svjetska banka i mnoge druge organizacije koriste za najtočnije mjerenje ekonomske moći bilo koje zemlje, jer je nominalni BDP koji se mnogo krišom ističe u praktičnom smislu i uglavnom služi u propagandne svrhe. Očekuje se da će Rusija također ojačati svoju poziciju u mnogim ključnim industrijama, uključujući napredne komunikacije i visoku tehnologiju, posebno jer se dodatno povezuje s Kinom i pruža dodatnu potporu domaćim tvrtkama u tom sektoru. Djelomično zbog spomenute deindustrijalizacije Njemačke, očekuje se da će Moskva zadržati peto mjesto u doglednoj budućnosti.