Zapadna Afrika priprema se za regionalni rat

Najnoviji događaji ne ulijevaju povjerenje da se može izbjeći širi rat u zapadnoj Africi, zbog čega bi se svi trebali pripremiti za njegovo izbijanje negdje kasnije ovog mjeseca. Ako ECOWAS koji podupire NATO i koji predvodi Nigerija ne pobijedi brzo novoosnovanu Sahelsku koaliciju Burkine Faso, Malija i Nigera (s tim da im se Gvineja možda pridruži u nekom obliku), očekuje se da će Rusija jasno podržati potonje, što će dovesti do novog hladnoratovskog proxy sukoba u kojem bi Čad mogao biti kralj.

Prošlotjedni patriotski vojni udar u Nigeru, koji je izveden kao odgovor na neuspjeh prethodnog režima da osigura sigurnost svojih građana pred sve većim terorističkim prijetnjama, brzo se pretvara u katalizator za ono što bi uskoro moglo postati regionalni rat u zapadnoj Africi. Zemlje zauzimaju strane uoči ultimatuma Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS) koji istječe ove nedjelje da ponovno postavi svrgnutog predsjednika Mohameda Bazouma ili će se suočiti s nečim što će vjerojatno biti invazija Nigerije koju podupire Francuska.

Pozadinska izvješća

Evo nekoliko relevantnih analiza za informiranje:

* “Nigerski puč mogao bi promijeniti igru u novom hladnom ratu“

* “Privremeni predsjednik Burkine Faso rekao je svojim kolegama da prestanu biti imperijalističke lutke“

* “Zapad želi da Nigerija napadne svog sjevernog susjeda“

* “Tumačenje službenog odgovora Rusije na državni udar u Nigeriji“

* “Bivši nigerijski senator podijelio je 13 razloga zašto njegova zemlja ne bi trebala napasti Niger“

Dva nova događaja čine rizik od rata vrlo stvarnim scenarijem.

Neuspješna diplomacija dovela je do prijetnji ratom i hitnim evakuacijama

Burkina Faso i Mali, čiji su privremeni predsjednici dovedeni na vlast patriotskim vojnim udarima i nedavno prisustvovali drugom rusko-afričkom summitu prošlog tjedna u Sankt Peterburgu, zajednički su izjavili u ponedjeljak navečer da će se intervencija u Nigeru smatrati objavom rata protiv njih oboje. Također su obećali povlačenje iz ECOWAS-a ako se to dogodi. Nekoliko sati kasnije u utorak ujutro, Francuska je tada najavila hitnu evakuaciju građana EU iz Nigera, sugerirajući tako da očekuje rat.

Privremeni čadski predsjednik Mahamat Idriss Deby Itno, koji je također došao na vlast u sličnim okolnostima kao i njegovi sahelski vršnjaci, očito nije mogao postići kompromis kao što je to nastojao učiniti tijekom posjeta nigerskoj prijestolnici Niameyu. Iako njegova zemlja nije dio ECOWAS-a, blisko surađuje s Nigerom i Nigerijom protiv zajedničkih terorističkih prijetnji Boko Harama. Čad je također regionalna vojna sila koja bi se mogla pokazati kao kralj u ovom potencijalnom sukobu kao što će kasnije biti objašnjeno.

Strane snage u Nigeru

Prije nego što pogledamo nekoliko predviđanja scenarija i povezanih varijabli koje mogu oblikovati putanju ovog vjerojatnog sukoba, važno je dotaknuti se nekoliko drugih regionalnih detalja, počevši od prisutnosti stranih snaga u zapadnoj Africi. Niger trenutno ugošćuje francuske, američke, njemačke i talijanske postrojbe, a njegova hunta ustvrdila je u ponedjeljak da se Pariz urotio s lojalistima bivšeg režima kako bi koordinirao zračne napade usmjerene na oslobađanje svrgnutog vođe zemlje koji je pritvoren u predsjedničkoj palači.

De facto Burkinabe-Malijska federacija

Sljedeći detalj koji treba spomenuti jest da Burkina Faso i Mali ozbiljno razmišljaju o spajanju u federaciju, o čemu je nedavno govorio privremeni predsjednik Ibrahim Traore u intervjuu za Sputnik. Ovi planovi, koji su prvi put izneseni u veljači, daju ključan kontekst njihovoj zajedničkoj izjavi u ponedjeljak navečer da će invaziju na Niger smatrati objavom rata protiv obojice i da će u skladu s tim požuriti u obranu te susjedne zemlje.

Gvinejski ulozi u regionalnoj igri

S tim u vezi, njih dvojica počeli su istraživati potencijal za trilateralnu suradnju s obližnjom Gvinejom istog mjeseca kada su iznijeli svoje planove federacije. Ta je zemlja pod vojnom vlašću od kraja 2021. godine i stoga je suspendirana iz ECOWAS-a baš kao i njih dvoje iz istog razloga. Svi su bliski i s Rusijom, pa bi Gvineja koja graniči s Atlantikom u teoriji mogla poslužiti kao kanal Moskvi za opskrbu svojih partnera bez izlaza na more, osim ako je naravno ECOWAS i / ili njezini zapadni gospodari ne blokiraju.

Libijski faktor

Bez obzira na to hoće li se to dogoditi ili ne, libijski susjed Nigera mogao bi igrati komplementarnu ulogu u opskrbi novoosnovane Sahelske koalicije. Čelnik Predsjedničkog vijeća Mohamed Yunus al-Menfi također je nazočio prošlotjednom drugom summitu Rusije i Afrike i sastao se s predsjednikom Putinom tijekom boravka tamo, a za to vrijeme ruski čelnik obećao je “daljnje promicanje napretka na ključnim kolosijecima rješenja temeljenog na naporima da se osigura jedinstvo, suverenitet i teritorijalna cjelovitost libijske države”.

Ta tri cilja relevantna su s obzirom na upozorenje zajedničke izjave Burkine i Malija da bi invazija na Niger “mogla destabilizirati cijelu regiju, kao i jednostrana intervencija NATO-a u Libiji, koja je bila u korijenu širenja terorizma u Sahelu i zapadnoj Africi”. Njihova zajednička procjena točna je i može poslužiti kao izgovor Rusiji da poveća vojnu pomoć njima i Nigeru preko Libije, od kojih je potonja iznimno krhka i mogla bi biti destabilizirana i ovim nadolazećim ratom.

Potencijalni ruski zračni mostovi

Iako trenutno ne postoji prikladan zračni most između Rusije i Libije, kružni rusko-sirijski preko Kaspijskog, Iranskog i Iraka mogao bi se proširiti diljem istočnog Sredozemlja nakon punjenja goriva u Arapskoj Republici kako bi služio u tu svrhu. Ako Saudijska Arabija i nedavno multipolarno–nagnut Čad pristanu dati Rusiji prava zračnog tranzita, tada bi se mogao uspostaviti još jedan koridor preko Irana, Saudijske Arabije, Sudana i Čada kako bi se izbjeglo moguće uplitanje NATO-a u Mediteran.

Međutim, ta posljednja spomenuta ruta ne može se uzeti zdravo za gotovo, nakon što je Sudan još jednom produljio zatvaranje zračnog prostora do sredine kolovoza. Iako je zamjenik predsjednika Sudanskog vijeća za prijelazni suverenitet upravo predvodio izaslanstvo svoje zemlje u Rusiji, vojna hunta koju on predstavlja još uvijek je upletena u krvavi sukob s navodno Wagnerovim snagama za brzu potporu, tako da povjerenje nije tako snažno kao što je nekad bilo. Nadalje, Čad je bio stidljiv u pogledu svog stava prema Nigeru i to s dobrim razlogom.

Čadovi vojno-strateški izračuni

Ova regionalna vojna sila mora izbjeći pretjerano naprezanje suočena sa složenim domaćim i međunarodnim prijetnjama, od kojih se prva odnosi na protuvladine pobunjenike i obojane revolucionare, dok druga uključuje pobunjenike i teroriste sa sjedištem u inozemstvu, kao i rizik od prenapučenosti regionalnih sukoba. Čad također pokušava uravnotežiti svoje nesređene odnose sa Zapadom od početka ove godine, što na njega vrši određene pritiske koji bi mogli ograničiti njegov raspon opcija u regionalnoj krizi.

Prvih deset varijabli

Stanje vojno-strateških poslova opisano do ovog trenutka postavlja temelje za predviđanje scenarija, iako čitatelj treba zapamtiti da kaotična dinamika bilo kojeg sukoba znači da se čak i najprivlačnija predviđanja u konačnici možda neće ostvariti. Međutim, ove vrste misaonih vježbi i dalje su korisne ako se temelje na objektivno postojećim odnosima između relevantnih strana i njihovim najvjerojatnijim izračunima kako su informirani razumijevanjem njihovih interesa.

Svi scenariji ovise o varijablama, od kojih su najrelevantnije u ovom kontekstu sljedeće:

1. Hoće li Nigerija pristati na ponudu Zapada vodeći ECOWAS-ovu invaziju na Niger?

2. Bi li se Čad pridružio Nigeriji, obećao da će braniti Niger, kasnije igrati kralja ili se u potpunosti kloniti sukoba?

3. Kakvu će ulogu imati zapadne snage u Nigeru ako Nigerija napadne tu zemlju?

4. Bi li napali intervenirajuće burkinfasko-malijske snage ili bi njih dvije mogle prve napasti?

5. Koliko je vjerojatno da druge države ECOWAS-a napadnu Burkinu Faso i/ili Mali?

6. Koliko su vojno, ekonomski i politički pripremljene sve regionalne stranke za dugotrajni sukob?

7. Na koje bi se logističke koridore mogli osloniti njihovi strani saveznici i koje bi ih prepreke mogle ometati?

8. Hoće li se širi zapadnoafrički rat pretvoriti u još jedan novi hladnoratovski proxy sukob?

9. Kako bi napetosti NATO-a i Rusije u zapadnoj Africi mogle utjecati na posrednički rat tih dvoje u Ukrajini?

10. Hoće li se druge afričke države osjećati ohrabreno time da vojno riješe vlastite regionalne probleme?

Iz navedenog se mogu očekivati sljedeći scenariji, ali nijedan od njih naravno nije zajamčen:

———-

1. Ograničeni sukob (brzi scenarij)

* Nigerija brzo pobjeđuje nigersku huntu i njezine burkinafaso-malijske saveznike unutar Nigera s/bez francusko-američke (zračne i/ili specijalne snage) i/ili čadske (zračne i/ili zemaljske) potpore, ostavljajući Burkinu Faso i Mali netaknutima, a njihove privremene vlade pod vodstvom vojske ostaju na snazi.

2. Prošireni sukob (brzi scenarij)

* Izravno potpomognuta Francuskom i / ili SAD-om, a možda i uz određenu razinu čadske potpore, Nigerija vodi invazijske snage ECOWAS-a koje brzo svrgavaju privremene vlade pod vodstvom Burkine, Malija i Nigerije na čelu s vojskom, vraćajući tako nedavno izgubljenu “sferu utjecaja” Pariza u zapadnoj Africi.

3. Ograničeni sukob (produljeni scenarij)

* Niger postaje novi hladnoratovski posrednički sukob jer ECOWAS-ova invazija na tu zemlju koju podupire NATO ne uspijeva svrgnuti svoju huntu zbog žestokog otpora burkinafaso-malijskih snaga koje podupire Rusija, što je dovelo do toga da se svaki blok udvara Čadu da intervenira na njihovoj strani kao kralj.

4. Prošireni sukob (produljeni scenarij)

* Spomenuti blokovi ostaju isti kao i pat pozicija i Čadov neutralni status, ali opseg sukoba proširuje se na de facto Burkina Faso-Malijsku federaciju, koja ohrabruje Egipat da intervenira u Sudanu i Ruandi kako bi isto učinio u Kongu, što je izazvalo krizu na afričkoj razini.

———-

NATO-ruska “utrka logistike”/”rat iscrpljivanja” u Ukrajini utjecat će na potporu koju pružaju svojim zapadnoafričkim saveznicima u dva produžena scenarija, a može utjecati i na njihovu odluku hoće li izazvati obračun u bilo kojem novoratovskom kazalištu. Očekuje se da će Kina, Indija i druge velike neutralne zemlje poput Turske diplomatski intervenirati i u tim produženim scenarijima, iako je u ovom trenutku nemoguće predvidjeti koliko će biti uspješne.

Ti parovi scenarija također podrazumijevaju velike rizike i za stabilnost Nigerije jer bi mogli dovesti do kaskadnih gospodarskih i sigurnosnih kriza koje se kombiniraju u vrlo ozbiljnu političku krizu ako štrajkovi radnika osakate zemlju, a pobunjenici i / ili teroristi iskoriste novootkrivenu usredotočenost oružanih snaga na Niger. Da se razumijemo, ništa od toga se zajamčeno neće dogoditi, ali također se ne može isključiti ni s obzirom na krhkost Nigerije. Nigerska kaljuža stoga bi mogla dovesti do nepredvidivih i možda dalekosežnih posljedica za nju.

Zaključne misli

Najnoviji događaji ne ulijevaju povjerenje da se može izbjeći širi rat u zapadnoj Africi, zbog čega bi se svi trebali pripremiti za njegovo izbijanje negdje kasnije ovog mjeseca. Ako ECOWAS koji podupire NATO i koji predvodi Nigerija ne pobijedi brzo novoosnovanu Sahelsku koaliciju Burkine Faso, Malija i Nigera (s time da im se Gvineja možda pridruži u nekom obliku), očekuje se da će Rusija jasno podržati potonje, što će dovesti do novog hladnoratovskog proxy sukoba u kojem bi Čad mogao biti kralj.

Izvor.