Prosječna temperatura Zemlje u prosincu je ponovo pala – ovaj puta za 0,66°C u odnosu na vrhunac iz 2016.

Satelitska mjerenja globalne prosječne temperature niže troposfere za prosinac 2022. (verzije 6.0) iznosi 0,05 stupnjeva Celzijusa u odnosu na višedesetljetni prosjek.

Unatoč sve glasnijim povicima o ‘katastrofalnoj vrućini na Zemlji’ i sve drakonijskim političkim odlukama koje ih prate, ovo je treći nagli pad globalne temperature u isto toliko mjeseci; padova koji nastavljaju sveukupni silazni trend uočen od vrhunca 2016. (sada niže za približno 0,66 C od tada).

Jednostavnije rečeno, sve je teže i teže održavati antiljudski narativ establišmenta.

Nastavak trenda hlađenja Zemlje vrlo je vjerojatan u nadolazećim mjesecima – s čudnim odstupanjima na tom putu: klima je ipak ciklična – budući da niska solarna aktivnost, La Nina i posljedice rekordne erupcije Hunga Tonge sve do mezosfere nastavljaju imati neizmjerno veći utjecaj na našu klimu od prirodnog nusproizvoda ljudskog postojanja (vidite kako to funkcionira).

Prema 15x NASA/NOAA AMSU satelitima koji mjere svaki kvadratni centimetar donje troposfere (gdje je prisutan život), planet Zemlja se drastično ohladio tijekom četvrtog tromjesečja 2022.: s 0,32°C ispod višedekadne osnovne vrijednosti u listopadu, na 0,17°C u studenom, na sada samo 0,05°C u prosincu.

Opet, da ovo pojednostavimo za vašeg prosječnog nesamostalnog alarmista, Zemlja je bila toplija u kasnim 1980-ima:

[Vidite Dr Roy Spencer]

Različita regionalna odstupanja od 30-godišnjeg prosjeka navedena su u nastavku (skrolajte niže do prosinca 2022. koji je podebljan):

Primijetite da su četiri od šest pojedinačnih regija prošli mjesec bile hladnije od prosjeka: južna hemisfera (-0,03°C), tropi (-0,35°C), SAD (-0,21°C) i Australija (-0,38°C).

Primjetite također da je u prosincu 2022. na Arktiku zabilježeno očitanje od 0,80°C iznad prosjeka, što se, paradoksalno, zapravo očekuje tijekom dugotrajnih razdoblja niske solarne aktivnosti. Kao što je prikazano dolje u NASA-inoj ‘Maunder Minimum Reconstruction Map’, područja kao što su Arktik, Aljaska i Sjeverni Atlantik zapravo se zagrijavaju tijekom naleta inače ‘globalnog’ hlađenja:

Odbacite izjave i usporedbe podataka establišmenta jer su vođeni agendom i, za razliku od UAH-a, podložni su očitim petljanjima, nedosljednostima i zamagljivanjima — kao što je primjerice zanemaren efekt Urbanih toplinskih otoka (eng. Urban Heat Island – UHI).

Izvor. Naslovna slika: © Currier & Ives