Njemačka se pretvara u totalitarističku državu: Potiče ljude da špijuniraju svoje sugrađane i da ih prijave ako govore stvari koje se smatraju kritičnima prema njemačkom "ustavnom poretku"

Dok je Mađarska optužena za nedostatke u “vladavini prava”, njemačka ljevičarska vlada je upravo donijela zakon koji bi građane mogao koštati posla ako se ne slažu s vladom.

Sredinom prosinca dogodile su se dvije stvari koje nam mogu pomoći da shvatimo o čemu se zapravo radi u raspravi EU o “vladavini prava”.

Postignut je hvaljeni dogovor u vezi s obustavom sredstava EU za Mađarsku. U suštini, ostavio je otvorena vrata Mađarskoj da dobije sav novac koji joj pripada, ako nastavi provoditi niz reformi u cilju “jačanja vladavine prava”.

Ali dogovor zapravo nije bio o tome. Glasovanje u Vijeću EU o fondovima Mađarske namjerno je kombinirano s glasovanjem o dvjema drugima temama: globalnom minimalnom porezu na dobit poduzeća i paketu pomoći od 18 milijardi eura za Ukrajinu. Oba su bila usmjerena na produbljivanje nadnacionalnih struktura političke ovisnosti, a ne na rješavanje stvarnog problema.

Nije bilo potrebe za zajedničkim zajmom EU kako bi se mobiliziralo tih 18 milijardi eura za Ukrajinu. Taj novac mogu dati i same države članice. Zapravo, Mađarska je uspjela ispregovarati rješenje kojim se izbjegava daljnje zajedničko EU zaduživanje (pomoć Ukrajini neće biti isplaćena iz proračuna EU-a). Jedini razlog zašto je Europska komisija uopće željela više zajedničkog duga bio je uvođenje kulture zajedničkog zaduživanja EU. Do sada su uspjeli samo jednom, financirati takozvani Covid paket pomoći. I to je politički “prodano” kao “jednokratna” iznimka, koja se više nikad neće ponovi. Od tada, međutim, komisija to pokušava ponoviti.

Globalni minimalni porez osmišljen je kako bi se izbrisala konkurentska prednost manjih zemalja (koje mogu lakše sniziti porezne stope većih gospodarstava kako bi privukle strane investicije), i pogodovalo najmoćnijim europskim gospodarstvima. Iako se naziva “globalnim” porezom, zapravo je uglavnom ograničen na EU. SAD su se povukle iz sporazuma.

I ovdje je Mađarska uspjela ispregovarati sporazum koji je ostavio nepromijenjenu njenu vlastitu poreznu strukturu. Mađarski “porez na poslovanje” – koji se ne temelji na dobiti, nego na prometu – uračunat će se u “minimalni” porez na dobit poduzeća, koji u Mađarskoj tako ostaje nepromijenjen i iznosi vrlo niskih devet posto.

Bitno je da u tim pregovorima EU (i njezine vodeće sile) nisu uglavnom pokušavale ojačati vladavinu prava u Mađarskoj. Cilj im je bio oslabiti ovlasti država članica. Pitanje EU fondova Mađarske moglo bi se riješiti samo ako se riješe i druge dvije stvari. Pristanak Mađarske na jačanje nadnacionalnih struktura postao je de facto uvjet da dobije svoj novac. Mađarska je vodila uspješnu pozadinsku bitku. Ipak, dogovor je također bio mali korak naprijed za federaliste EU koji teže “Sjedinjenim Državama Europe“.

U međuvremenu je Njemačka donijela zabrinjavajući zakon koji potiče ljude da špijuniraju svoje sugrađane i da ih prijave ako govore stvari koje se smatraju kritičnima prema njemačkom “ustavnom poretku”.

Inicijalno, zakon je samo trebao implementirati EU direktivu za zaštitu “zviždača”, ako prijave kršenje propisa EU. Ali ljevičarska njemačka vlada, izmjenama nacrta zakona u zadnji čas, pretvorila ga je u instrument za političko otimanje vlasti u Njemačkoj. Nacrt i izmjene možete pročitati ovdje.

Ono što je ključno, zakon propisuje da državni službenici, poput policajaca i učitelja, mogu biti otpušteni bez sudske odluke ako se smatra da nisu usklađeni s temeljnim njemačkim zakonom (ustavom). To je golema promjena u pravnom statusu državnih službenika koji su do sada mogli biti otpušteni samo ako se na sudu dokaže da se protive ustavu. S novim pravilom to više ne treba dokazivati. Optužbe će biti dovoljne.

No špijuniranje susjeda neće biti ograničeno na državne organizacije. Tvrtkama s najmanje 50 zaposlenika naređuje se da o vlastitom trošku osnuju “Meldestellen” – (“urede za prijavu”) gdje svatko može prijaviti bilo koga ako smatra da je vidio, čuo ili na drugi način svjedočio nečemu nedoličnom. Ne mora biti nešto protuzakonito – građani mogu prijaviti incidente koji, iako nisu nezakoniti, a možda su čak i zaštićeni temeljnim pravom na slobodu govora, naizgled pokazuju da netko kritizira njemački temeljni zakon. A to može biti dovoljno da se otpusti bilo koji državni službenik. Žrtve se protiv odluke mogu boriti na sudu, ali o vlastitom trošku.

Sloboda govora stoga ostaje zaštićena ustavom. Ali ako ga primjenjujete, možete izgubiti posao. Ne samo ako ste državni službenik. Zašto bi inače zakon uključivao privatne tvrtke? Tamo, kao i u državnim organizacijama, “zviždači” mogu “anonimno” denuncirati svoje kolege. I od tog trenutka nadalje, zviždač ne može dobiti otkaz, sve dok se prijava istražuje.

Zamislite da ste učitelj i da vam se ne sviđa drugi učitelj u vašoj školi – možda zato što ste također ljevičarski aktivist, a drugi djeluje kao prilično konzervativan. Možda je rekao nešto omalovažavajuće o EU? Ili vladi? Ili raspravi oko spolova? Samo prijavite njega ili nju.

Ili možda u privatnoj tvrtki zavidite poziciji vašeg kolege i želite tu poziciju za sebe? Samo ih prijavite. Ako to učinite kako biste nekome naudili, i to neistinito, zakon propisuje da možete biti kažnjeni. Ali budući da tužitelji mogu ostati anonimni, to se možda nikada neće dokazati.

Ili se možda bojite da ćete iz bilo kojeg razloga biti otpušteni u svojoj tvrtki? Samo prijavi nekoga. Od tada pa nadalje, dok se stvar ne ispita, ne možete dobiti otkaz.

Njemački “temeljni zakon” je dobar i pošten. Ali tumačenja se mogu razvijati tijekom vremena. Na primjer, zabranjuje diskriminaciju na temelju “spola”. Ono što su autori temeljnog zakona time htjeli reći jest da ne smije biti diskriminacije između muškaraca i žena. Danas novo tumačenje tog odlomka pod “spolom” podrazumijeva “rod”, iako to nije pravno uređeno. Sada zamislite da kolega na poslu izjavi da po njegovom mišljenju postoje samo dva biološka spola i da bi brak trebao biti za muškarca i ženu. Iako je to gledište u skladu sa zakonom, sada bi mogao biti prijavljen zbog odstupanja od ustava. To se neće morati dokazivati na sudu: neki službenik državne uprave može odlučiti da ta osoba više ne može služiti državi.

U privatnim tvrtkama poslodavci mogu odlučiti da ne žele da ih se doživljava kao mjesto s korporativnom kulturom koja tolerira kritiku “različitosti”. Iako zakon ne govori ništa o posljedicama za bilo koga tko odstupa od onoga što se smatra duhom temeljnog zakona, u stvarnom životu može doći do vrlo ozbiljnih posljedica.

Konačno, političkim strankama zakon otvara nove strateške mogućnosti u njihovoj potrazi za političkom moći. Ako nasumično odaberemo stranku, Zeleni bi na primjer mogli odlučiti strateški smjestiti aktiviste u velike tvrtke i državne institucije (ili aktivirati one koji su već tamo), a zatim nastaviti prijavljivati sve koji se s njima ne slažu. Rezultat bi moglo biti političko čišćenje državnih institucija i velikih tvrtki.

Što se tiče “vladavine prava”, jedan od njezinih konceptualnih stupova je pretpostavka nevinosti “dok se ne dokaže krivnja”. Njemački zakon to preokreće naglavačke: iako će vas se zakonski i dalje smatrati nevinim, materijalno vaša egzistencija može biti uništena jer ste osumnjičeni za “pogrešna” mišljenja.

Sada zamislite što bi se dogodilo da Viktor Orbán donese takav zakon u Mađarskoj. Kako bi reagirala EU, kako bi reagirali njemački mediji i političari? Ostavljam to vašoj mašti.