Novogodišnje obraćanje Zelenskog otkrilo je puno više nego što je namjeravao

Jasno je da je nesiguran u pogledu potpore svojih ljudi za beskonačno održavanje ovog posredničkog rata, kao i u stalnu potporu svog pokrovitelja. Cijela stvar smrdi na očaj, ergo naglasak na emocionalnim apelima. Nije namjeravao, ali je i zacrtao metu nad cijelom svojom državom tvrdnjom da je svaki član društva dio njegovog “rata”.

Zelenski nije poznat po tome da je ikad govorio puno sadržaja, a njegovo novogodišnje obraćanje nije bilo iznimka. Bio je to samo jedan golemi emotivni apel Ukrajincima koji otkriva mnogo o nesigurnostima njegove strane kada se čita između redaka. Velikim dijelovima samo je on nabrajao imena ukrajinskih gradova u nadi da će motivirati njihove stanovnike da se nastave boriti, ali drugi su nenamjerno rekli mnogo više nego što je namjeravao.

Na primjer, na početku je rekao da se “ova ​​godina može nazvati godinom gubitaka za Ukrajinu, za cijelu Europu i cijeli svijet. Ali nije u redu. Ne bismo to trebali reći. Nismo ništa izgubili. Oduzeto nam je. Ukrajina nije izgubila svoje sinove i kćeri – odveli su ih ubojice. Ukrajinci nisu izgubili svoje domove – uništili su ih teroristi. Nismo izgubili naše zemlje – okupirali su ih osvajači. Svijet nije izgubio mir – Rusija ga je uništila.

U tom odlomku Zelenski priznaje da je NATO-ov posrednički rat protiv Rusije preko njegove zemlje doista doveo do nebrojenih “gubitaka za Ukrajinu, za cijelu Europu i cijeli svijet” unatoč pokušaju da ih sve pripiše isključivo Rusiji. On također priznaje da Rusija još uvijek kontrolira zemlju koju Kijev smatra svojom vlastitom prema svom maksimalističkom pristupu ukrajinskom sukobu. Ova četiri zapažanja potpuno su u suprotnosti sa “službenim narativom” koji plasiraju mainstream mediji Zapada predvođeni SAD-om.

Kad je zamolio da se “u trenutku kada se čini da ne možete dalje, sjetite se da smo s vama već prošli”, ukrajinski je čelnik reagirao na one svoje sunarodnjake koji su shvatili da su samo pijuni glavnog proxy rata, novog hladnog rata za određivanje tijeka globalne sustavne tranzicije. On zna da oni ne vide nikakav razlog za nastavak borbe, stoga ih je nastojao ohrabriti da nastave svojim emocionalnim apelima.

To je uključivalo možda najgore priznanje koje je neki vođa ikada dao tijekom sukoba. Prema Zelenskom, “svi su važni u ratu. Tko drži oružje, volan automobila, kormilo broda ili aviona, skalpel ili pokazivač. Svi koji su za laptopom, koji voze kombajn, voz. Tko je na blokadi i elektrani. Novinari i diplomati, komunalci i spasioci.”

Ne shvaćajući to, ukrajinski čelnik je u osnovi tvrdio da su svi gore navedeni ljudi navodno legitimne mete. I ne samo to, nego prešutno priznaje da SBU doista upravlja fašističkom mrežom trolova kada hvali ulogu “svakog tko je za laptopom”. Njegovo spominjanje “komunalnih radnika” koji su također “važni u ratu” pokazuje da Rusiju ne treba kriviti za ciljanje određene infrastrukture koja pomaže neprijateljskoj vojnoj agresiji.

Njegovo hvaljenje “novinara” može se protumačiti i kao priznanje uloge koju je informacijski rat u potpori njegove strane odigrao u dosadašnjem sukobu, kao i njegovo uvjerenje da su novinari njegovog neprijatelja legitimne mete iz istog razloga. Ovo je vjerojatno najbliže čemu će Kijev ikada doći potvrdivši neimenovane američke službene izvore Washington Posta koji su im u listopadu rekli da njihova vlada okrivljuje svoje opunomoćenike za terorističko ubojstvo ruske novinarke Darje Dugine.

Uklanjajući sve dvosmislenosti o svom totalnom ratnom načinu razmišljanja, Zelensky je izjavio da “nema malih stvari u velikom ratu. Nepotrebnih nema. Svatko od nas je borac. Svatko od nas je paravan. Svatko od nas je temelj obrane.” Ovo ne ostavlja nikakvu sumnju u gore spomenuto opažanje vezano uz njegovu potpunu militarizaciju društva, što tehnički znači da nitko više nije civil i stoga može biti legitimno gađan iako se Rusija i dalje usredotočuje samo na tradicionalne vojne ciljeve.

Posljednji dio govora u kojem se nenamjerno dotakao nečega što nije trebao bio je kada je rekao da je “Svijet čuo za Ukrajinu. Europski parlament, Bundestag, Parlament Ujedinjenog Kraljevstva, Knesset, Kongres SAD-a. Svijet je osjetio Ukrajinu. Ukrajina u medijima. U srcima ljudi. Na vrhu Google pretraživanja. Svijet je ugledao Ukrajinu. Na glavnim trgovima u Torontu, New Yorku, Londonu, Varšavi, Firenci, Sydneyu i drugim gradovima.”

Prethodni odlomak pokazuje koliko važnosti pridaje svojim zakazanim nastupima i ulozi za koju vjeruje da oni igraju u jačanju raspoloženja Ukrajinaca. Oni i njihova raspadajuća bivša sovjetska republika nisu predmet svačije zavisti kao što je implicirao, već sve veća smetnja koju im nameću njihovi vođe koji se nikada ne umore navijati za Kijev u ovom epohalnom proxy ratu. Sve je pažljivo koreografirano, no i on sam je nedavno priznao da je to nedovoljno.

Zelensky je rekao Kongresu tijekom svog prošlomjesečnog putovanja u DC da globalni jug, koji predstavlja veliku većinu čovječanstva, nije pobijeđen u borbi za srca i umove. To pokazuje da neizrecive svote potrošene na propagiranje stvari njegove strane nisu uspjele ni u čemu drugom osim u stvaranju komore odjeka među Zlatnom milijardom Zapada predvođenog SAD-om. Zna to i on, pa je zato u svom novogodišnjem obraćanju spomenuo samo zapadne gradove i parlamente umjesto nezapadnih.

Pregledavajući sve što je Zelensky nenamjerno otkrio u svom govoru, jasno je da nije siguran u potporu svojih ljudi za beskonačno održavanje ovog proxy rata, kao i u stalnu potporu svog pokrovitelja. Cijela stvar smrdi na očaj, ergo naglasak na emocionalnim apelima. Nije namjeravao, ali je i zacrtao metu nad cijelom svojom državom tvrdnjom da je svaki član društva dio njegovog “rata”. Gledajući unazad, Zelenski je trebao zadržati kratak govor umjesto da gunđa kao što je učinio.

Izvor.