Putin je ponovno potvrdio da je prometni koridor sjever-jug među glavnim prioritetima Rusije

Ovaj multipolarni megaprojekt dobio je drugi vjetar nakon godina slabog napretka nakon što je postao jedini preostali izlaz Rusije u međunarodno gospodarstvo kao rezultat ovogodišnjih dramatičnih događaja, koji su zauzvrat ubrzali veliku stratešku konvergenciju te euroazijske velike sile s Iranom i Indijom.

Razgovorima o euroazijskoj povezanosti do sada je dominirala kineska inicijativa Pojas i put (BRI), a posebno njezin potencijal za pionirsku snažniju integraciju Istoka i Zapada. Sve se to promijenilo s početkom ruske specijalne operacije i sankcijama bez presedana koje je kao odgovor nametnuo Zapad predvođen SAD-om, što je odmah učinilo Euroazijski kopneni most politički neodrživim. Unatoč tome, Veliko euroazijsko partnerstvo Moskve (GEP) se nastavlja, iako je usmjereno na sjever-jug.

U tu svrhu, prioritet je dao istoimenom prometnom koridoru sjever-jug (NSTC) između Irana i Indije, koji je godinama prije bio mrtvorođen. No, dobio je drugi vjetar nakon što je postao jedini preostali izlaz Rusije u međunarodno gospodarstvo, što je zauzvrat ubrzalo njezino veliko strateško približavanje Iranu i Indiji. Njih troje sada pokušavaju stvoriti treći pol utjecaja u međunarodnim odnosima, koji će revolucionirati globalni sustav po završetku njihovih planova.

Stoga je bilo predvidljivo da je predsjednik Putin ponovno potvrdio da NSTC ostaje među glavnim prioritetima Rusije tijekom svog opširnog govora koji je održao predsjedničkim Vijećem za strateški razvoj i nacionalne projekte u srijedu. Izjavio je da se “također usredotočujemo na međunarodni prometni koridor sjever-jug, s planovima za proširenje transportne i logističke infrastrukture prema Kaspijskom moru.”

Ruski je čelnik tada dodao da će “već iduće godine Volško-kaspijski plovni kanal omogućiti prolaz plovilima s gazom ne manjim od 4,5 metara, što će značajno proširiti rute Rusije prema zemljama Bliskog istoka i Indiji.” Kao što se može vidjeti, južni vektor ruskog GEP-a važniji je nego ikad, pogotovo jer omogućuje Moskvi da održi uravnotežene odnose s Pekingom umjesto da postane neproporcionalno ovisan o njemu ako ne postoje alternative poput NSTC-a.

Da budemo jasni, rusko-kinesko strateško partnerstvo ostaje snažno unatoč tome što Narodna Republika aktivno istražuje parametre novog detanta s američkim neprijateljem Moskve, o čemu se detalji mogu pročitati ovdje. Predsjednik Putin je čak proveo mnogo vremena razrađujući važnost te susjedne velike sile za veliku strategiju njegove zemlje, posebno u pogledu daljnjeg jačanja njihove sveobuhvatne povezanosti.

Unatoč tome, on je također dovoljno mudar da preventivno spriječi neizbježne zamke koje su svojstvene tome da postanete neproporcionalno ovisni o njemu, što objašnjava važnost koju pridaje NSTC-u. Ovaj veliki strateški imperativ obostrano je koristan i za Iran i Indiju, od kojih oboje dijele rusku viziju probijanja bi-multipolarnog ćorsokaka globalne sustavne tranzicije zajedničkim stvaranjem trećeg pola utjecaja u tu svrhu.

Imajući to na umu, glavni mediji Zapada pod vodstvom SAD-a i njegovi simpatizeri u indijskoj intelligentsiji koji su spekulirali da su rusko-indijska strateška partnerstva navodno na koncu nakon nemogućnosti premijera Modija da putuje u Moskvu ove godine, ništa su doli puste želje. Nema šanse da bi Indija ikada napustila euroazijski vektor svog novog hladnoratovskog balansiranja, a kamoli da bi se povukla iz NSTC-a. Sve tri strane ostaju u potpunosti predane ovom projektu koji mijenja pravila igre.

Izvor.