Ispalite tu strijelu: Očistite misli svog unutrašnjeg svijeta za dugotrajnu sreću

Svaka promjena, svaki oblik rasta ima veze s našim umom. Kao i svaki oblik bijede i patnje.

Prilično je tužno da se nas moderne ljude rijetko uče ključnoj umjetnosti umnog ‘ninjadoma’ odnosno svjesnom i promišljenom upravljanju našim mislima. Dapače, nismo niti naučeni da je takvo što uopće moguće.

Misli su toliko važne da je jedini način da se okorjeli kriminalci ponovno integriraju u društvo, i da se zapravo pretvore u donekle pristojna ljudska bića, oblik tvrdokorne misaone terapije tijekom dugih vremenskih razdoblja.1 U tim intervencijama, “terapeut” nemilosrdno ispravlja misaoni svijet kriminalca čineći ga uvijek iznova svjesnim patologije njegova razmišljanja. Ali čak i to djeluje samo u relativno malom broju slučajeva jer, kao i kod svake terapije, subjekt mora pokazati barem minimalnu želju za promjenom, što tipično nije slučaj s, primjerice, psihopatskim pojedincima.

Za razliku od takvih kriminalaca, većina nas (nadam se) ne razmišlja o tome da opljačka slijepu staricu iz susjedstva i o tome kako imamo potpuno pravo to napraviti jer nam je učinjena nepravda i to zaslužujemo. (Ovo su tipične misli “kriminalnog uma”.) Ali svi imamo mnogo manje značajne “kriminalne” misli koje lutaju u našim umovima: teorije stvorene iz straha, loše misli potaknute ogorčenošću, opravdanja temeljena na osjećaju prava, cijeli dijelovi misli u koje smo uključeni, a koji čine da se osjećamo dobro na isti način kao i droge, itd.

Ispravljanje takvih misli uvijek iznova putem pažljivog upravljanja mislima ključno je za kretanje prema zdravijem, produktivnijem i konačno sretnijem mjestu.

Doista, čini se da promjena naših obrazaca razmišljanja često doslovno može izliječiti bolest.2

Ali kako to učiniti?

Kao što neke istočnjačke tradicije dobro ističu, prvi korak je shvatiti da mi nismo naše misli. Više se radi o tome da misli dolaze i odlaze, često potaknute vanjskim podražajima, i da iza svega postoji “dublje ja” koje može promatrati ovaj kaos. Ovo dublje Ja također može intervenirati: može pomicati misli, promijeniti kolosijek kojim te misli teže bježati, usredotočiti se na određene misli dok druge pušta da nestanu u pozadini, i tako dalje.

Prilično je korisno zamišljati svoj unutarnji misaoni svijet kao ludu gužvu u kojoj svakakve misli skaču uokolo, postaju središte pozornosti, samo da bi se nakratko potpuno zaboravile, samo da bi iznenada ponovno iskrsnule niotkuda…

Ali postaje još gore: usred svog kaosa postoje obrasci koji se ponavljaju i koje smo skloni ponavljati iznova i iznova: vidimo nešto, što nas tjera da nešto osjećamo, što budi misao, što nam omogućuje da nešto osjetimo, što budi misao iz prošlosti, koja nas tjera da osjećamo nešto… I tako se vrtimo iznova i iznova i ukrug.

Da bismo povratili zdrav razum i ponovno postali cjeloviti i funkcionalni, očajnički trebamo prekinuti taj ciklus: preurediti svoj unutarnji krajolik u stvarnom vremenu u sadašnjem trenutku, obraćajući pozornost na vezu između misli i osjećaja.

Upravljanje vlastitim mislima dugo je putovanje s mnogo preokreta i zaokreta — nema fiksnih pravila ili vodiča korak po korak kako to učiniti, osim da prvi korak uvijek mora biti promatranje.

S tim u vezi, evo nešto što sam smatrao korisnim.

Pronađite misao zbog koje se osjećate nelagodno – koja vam daje poriv da se odmaknete od nje, da odvratite pažnju od toga. To može biti bilo što: možda nešto što morate učiniti, a što odgađate, neugodno iskustvo, nadolazeći događaj kojeg se bojite, nešto ili netko tko vas je povrijedio…
Pronađite drugu misao koja vas pokreće, koja čini da se osjećate “sretnim” – često je to nešto na čemu se odmah želite zadržati ako se nađete suočeni s nekom neugodnom mišlju. Takve pseudo-sretne misli mogu imati veze s ponosom, možda komplimentom koji ste primili, nekom vašom maštarijom o vašem budućem bogatstvu i podvizima, sanjarenjem o novom materijalnom posjedu, možda maraton Netflixovih filmova koje planirate navečer… bilo što što vam, ako dopustite umu da odluta prema njemu, daje onaj površni “udarac” koji umrtvljuje vašu bol.
Sada pokušajte zadržati ove dvije misli u svom umu istovremeno: onu koja vas odbija i onu koja vas privlači. Osjetit ćete emocionalnu napetost, rastrganost između svjetova, naprijed-natrag molekule sreće i molekule loših osjećaja.

Ako nekoliko trenutaka sjedite s tom napetosti, mogu se početi događati zanimljive stvari: pojavljuje se nova energija koja je radosna, ali bitno drugačija od pukog eskapističkog “sretnog udarca”. Više kao duševno veselje, u kombinaciji s dubokim razumijevanjem i vizijom velike slike.

Počinjete nadilaziti beznačajni svijet osjećaja dobrog, lošeg osjećaja i beskrajnog hrčkovog kotača u vašem umu koji oscilira između slomljenosti lošim vibracijama i bijega u dobre vibracije. Ovdje ćete naći ono pravo, istinito i sveto.

I tu nastaje nešto sasvim novo.

Dva pola luka, ili dvije strane žičanog instrumenta, pod ogromnom su napetosti, ali ipak čine mogućim sasvim drugačiji fenomen – odapinjanje strijele ili zvuk glazbe. Isto je s dva pola kemikalija za dobro i loše osjećanje: one su preduvjet za potpuno novu vrstu energije.

Ovu energiju možete iskoristiti za let do zvijezda, slikovito govoreći.

Daje vam snagu da ostanete na zemlji, da učinite nešto korisno, da imate nove ideje i uvide, da uživate u svemu u svom životu — da osjećate duboku zahvalnost čak i za svoje kušnje i nevolje. Kao da ta energija može preplaviti cijelo vaše biće i na trenutak izbaciti sve besmislice koje vas drže u ropstvu hirova ovoga svijeta, uključujući i vaše vlastite hirove.

Borba u našim umovima je stvarna i protiv nje se mora nemilosrdno boriti.

Osjetite napetost, dišite i ispalite strijelu.

¹^{Pogledajte knjigu Stantona Saminowa,}^{Inside the Criminal Mind}^{, Crown New York, 2014}

²^{Pogledajte knjigu Louise Hay,}^{Heal Your Body: The Mental Causes for Physical Illness and the Metaphysical Way to Overcome Them}^{, Hayhouse UK, 2004}