Trumpov prijedlog da NATO prestane kupovati rusku naftu i počne uvoditi carine na Kinu je nerealan

EU bi upala u potpunu recesiju ako bi pristala, ali to bi moglo biti ono što Trump želi kako bi doveo svoje tvrtke u bankrot i tako američkim dao veću prednost na novooslobođenom tržištu EU-a.

Trump je tijekom vikenda u objavi na društvenim mrežama predložio da NATO prestane kupovati rusku naftu i počne uvoditi carine Kini od 50 do 100% kao dio svog plana za brzo okončanje ukrajinskog sukoba. Obećao je nametnuti “velike sankcije Rusiji” ako sve članice NATO-a učine barem prvo spomenuto. Ovaj prijedlog je nerealan jer je cijeli razlog zašto su neke članice NATO-a nastavile kupovati rusku naftu (uključujući i neizravno preko Indije) bio upravljanje globalnim cijenama i time sprječavanje potpune recesije.

Slično tome, nametanje carina Kini od 50-100% dovelo bi do naglog porasta cijena na svim područjima, što bi se udružilo s odbacivanjem ruske nafte kako bi se zadao težak udarac EU, iako bi to mogao biti Trumpov cilj kako bi doveo tvrtke iz EU u bankrot i time dao američkim tvrtkama veću prednost. Važno je napomenuti da promatrači ne bi smjeli zaboraviti da se EU podredila kao najveća vazalna država SAD-a ikada putem svog jednostranog trgovinskog sporazuma tijekom ljeta, pa bi manipuliranje njime u recesiju još više unaprijedilo američke interese.

Isto vrijedi i za nedavno izvješće da Trump također želi da EU nametne 100%-tne carine Indiji. Iako su on i Modi razmijenili kurtoazne riječi na društvenim mrežama tijekom istog tjedna, potvrđujući da trgovinski pregovori i dalje traju, SAD i dalje ima interes podrediti Indiju. Oslobađanje od njezina uspona kao velike sile, bilo na taj način i/ili eventualno pokušajem balkanizacije, pomoglo bi produžiti pad unipolarne hegemonije SAD-a, a možda čak i s vremenom preokrenuti taj trend.

Trump bi, međutim, trebao biti oprezan sa svojim željama, budući da bi hipotetsko ispunjenje njegovih prijedloga od strane EU-a u odnosu na Rusiju, Indiju i Kinu (RIC) moglo imati kontraefekt zbližavanjem sve tri zemlje. Početno kinesko-indijsko zbližavanje, koje je nenamjerno uzrokovano američkim pritiskom na Indiju, već je važan događaj. Dodajte tome sporazum o plinovodu Snaga Sibira 2 koji je Rusija dogovorila s Kinom na marginama summita SCO-a i multipolarni procesi bi se uskoro mogli dodatno ubrzati.

Ipak, ne može se pretpostaviti da će EU zadati tako težak udarac vlastitom gospodarstvu sa svim samonanesenim političkim posljedicama koje bi iz toga mogle proizaći, poput narodnih nemira i potencijalne smjene vladajuće elite tijekom sljedećih izbora. Trump je ili precijenio utjecaj SAD-a na EU ili možda cinično očekuje da neće provesti njegov prijedlog te ga je podijelio samo kao odmak od situacije za opravdanje bilo kakve moguće buduće odluke o distanciranju SAD-a od sukoba.

Istodobno, navodno razmatra američku podršku zoni zabrane leta koju bi nametnula EU nad barem dijelom Ukrajine kao jedno od sigurnosnih jamstava Zapada, a mogao bi čak pokušati opasno to pretvoriti u svršen čin ako ratni huškači poput Lindseyja Grahama, koji ga još uvijek slušaju, uspiju. Zbog tih zabrinutosti teško je točno zaključiti koji su Trumpovi motivi, pa se ne može isključiti da bi i dalje mogao eskalirati američko sudjelovanje u sukobu čak i ako EU ne provede njegov prijedlog.

Sve u svemu, postoje tri vjerojatna scenarija za ono što bi se moglo dogoditi: 1) EU se pridržava sporazuma uništavajući vlastito gospodarstvo u zamjenu za eskalaciju sudjelovanja SAD-a u sukobu; 2) EU se ne pridržava sporazuma, ali SAD i dalje eskaliraju; i 3) EU se ne pridržava sporazuma, pa se SAD pod tim izgovorom distancira od sukoba. Stoga će nadolazeći tjedni razjasniti Trumpovu politiku koja se razvija prema ukrajinskom sukobu, a posebno prema RIC-u u širem smislu, dok se njegov tim bori s preoblikovanjem velike američke euroazijske strategije.

Izvor.