Radio Liberty pustio mačku iz vreće u vezi s planom EU za Ukrajinu

Rusija ne može očekivati ​​ništa zauzvrat od EU ako Putin pristane dopustiti njihovim trupama i zrakoplovima da se razmjeste i patroliraju iznad zapadne Ukrajine.

Rusija je dugo upozoravala da bi svako bezuvjetno primirje u Ukrajini, kakvo je predložio Zelenski, moglo stvoriti prostor za proširenje vojnog utjecaja NATO-a u toj zemlji. Do sada odbačeno kao teorija zavjere od strane Zapada, Radio Liberty je jednostavno pustio mačku iz vreće. Neimenovani dužnosnici koje su citirali u svom nedavnom članku potvrdili su da predviđaju da će to “kupiti Europljanima vrijeme da okupe ‘snage za uvjeravanje’ u zapadnom dijelu Ukrajine” i tamo organizirati “zračne patrole”.

Njihov navodni plan igre je “zadržavanje Amerikanaca na brodu” u mirovnom procesu, “usmjeravanje” sukoba postizanjem primirja koje će kasnije dovesti do trajnog mira i korištenje spomenutog prijelaznog razdoblja za provođenje gore spomenutih vojnih poteza kako bi se Rusija prisilila na daljnje ustupke. Ono što je izostavljeno iz članka Radija Liberty jest da je Rusija zaprijetila da će ciljati zapadne trupe u Ukrajini, za koje je ministar obrane Pete Hegseth ranije rekao da neće uživati ​​jamstva iz članka 5. od SAD-a.

Čak i ako Putin pristane na ovaj ustupak koji se procjenjuje kao jedna od pet značajnih razlika između njega i Trumpa koje su potaknule Trumpovu ljutitu objavu protiv Putina, Radio Liberty izvijestio je da to i dalje ne bi dovelo do de jure europskog priznanja ruskih teritorijalnih dobitaka. Isto vrijedi i za ukidanje sankcija ili vraćanje bilo koje od 200 milijardi eura zaplijenjene imovine. Uskoro bi se mogle uvesti i nove sankcije, a neočekivani profiti od te imovine “financirati će vojne potrebe Ukrajine”.

S obzirom na ono što je otkrio Radio Liberty, Rusija stoga ne može očekivati ​​ništa zauzvrat od EU ako Putin pristane dopustiti svojim trupama i zrakoplovima da se rasporede i patroliraju iznad zapadne Ukrajine. Svaka nada da će se Ukrajini vratiti status tampon države iz vremena prije građanskog rata bila bi uništena, a ne može se isključiti ni mogućnost da bi se zona vojne aktivnosti EU kasnije mogla proširiti do Dnjepra ili dalje. Jedan od ciljeva specijalne operacije bio je spriječiti vojno širenje Zapada prema istoku, što bi bio još jedan veliki ustupak.

Putinov višedesetljetni bliski prijatelj i utjecajni viši pomoćnik Nikolaj Patrušev upravo je ranije ovog tjedna izjavio za TASS da „NATO drugu godinu zaredom održava najveće vježbe u desetljećima u blizini naših granica, gdje uvježbava scenarije ofenzivnih akcija na velikom području – od Vilniusa do Odese, zauzimanje Kalinjingradske regije, blokiranje plovidbe u Baltičkom i Crnom moru te preventivne udare na stalne baze ruskih nuklearnih snaga odvraćanja.“

Tajnik Vijeća sigurnosti Sergej Šojgu rekao je istom listu nekoliko dana ranije da se „Tijekom protekle godine broj vojnih kontingenata zemalja NATO-a raspoređenih u blizini zapadnih granica Ruske Federacije povećao gotovo 2,5 puta… NATO prelazi na novi sustav borbene spremnosti, koji predviđa mogućnost raspoređivanja skupine od 100.000 vojnika u blizini granica Rusije u roku od 10 dana, 300.000 do kraja 30 dana i 800.000 do kraja 180 dana.“

Kada se u jednadžbu doda prioritet EU-a prema Baltičkoj obrambenoj liniji i poljskom komplementarnom Istočnom štitu, zajedno s planovima za proširenje „vojnog Schengena“ kako bi se ubrzalo raspoređivanje trupa i opreme prema istoku, zamke Operacije Barbarossa 2.0 postaju očite. Putin ne može utjecati na ono što NATO radi unutar granica bloka, ali ima moć zaustaviti njegovo de facto širenje na zapadnu Ukrajinu tijekom primirja, što bi djelomično moglo omesti njegove spekulativne planove.

Popuštanje njima, na što bi mogao pristati iz pet razloga spomenutih u drugoj polovici ove analize ovdje od početka ožujka, dovelo bi do toga da ruski saveznik u međusobnoj obrani Bjelorusija bude okružena NATO-om duž svojih sjevernih, zapadnih, a zatim i južnih bokova. To bi je moglo učiniti primamljivom budućom metom, ali zapadna agresija mogla bi biti odvraćena kontinuiranim razmještajem ruskih Orešnika i taktičkog nuklearnog oružja, od kojih je Bjelorusija već ovlaštena koristiti po vlastitom nahođenju.

Popuštanje zapadnim trupama u Ukrajini u zamjenu za ekonomske i strateške koristi koje Rusija očekuje od SAD-a ako njihov novonastali “Novi detant” krene nakon mirovnog sporazuma stoga bi podrazumijevalo konvencionalne sigurnosne troškove koji bi se mogli upravljati upravo opisanim sredstvima. Istovremeno, međutim, tvrdolinijaši poput Patruševa, Šojgua i počasnog predsjednika utjecajnog ruskog Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku Sergeja Karaganova mogli bi ga odvratiti od takvog sporazuma.

Putin stoga mora odlučiti je li ovo prihvatljiv kompromis ili Rusija treba riskirati gubitak svog postkonfliktnog strateškog partnerstva sa SAD-om nastavljajući se protiviti de facto širenju NATO-a na zapadnu Ukrajinu, uključujući i vojnim sredstvima ako snage EU-a uđu tamo bez ruskog odobrenja. Njegova odluka odredit će ne samo budućnost ovog sukoba, već i rusko planiranje za nepredviđene situacije u vezi s mogućim vrućim ratom s NATO-om, što će ovo učiniti odlučujućim trenutkom njegove četvrt stoljeća duge vladavine.

Izvor.